fbpx

Stanje muslimana u Evropi: Imami po mjeri Evropske unije

U koliko god lijep papir umotao Michel svoju ideju o obrazovanju imama po svojoj i mjeri svoji kolega, jasno je da je na sceni nešto potpuno drugačije od “uzajamnog poštivanja” i promoviranja zajedničkih vrijednosti. Sve o čemu oni pričaju jeste politički islam, kako ga nazivaju, za koji tvrde da ga u ogromnim količinama izvozi Turska. Otuda neskrivena simpatija u svim vodećim evropskim medijima prema Armeniji u recentnoj situaciji u vezi sa sukobom u Azerbejdžanu. Jasno je da je osnivanje instituta direktan udar na Tursku, jer Turska finansira i kontrolira džemate svojih građana u Evropi. Što je i logično i normalno. A kada bi se riješili imama školovanih u Turskoj, onda bi udarili na Saudijsku Arabiju kako bi spriječili njen upliv u arapske džemate u evropskim zemljama.

PIŠE Damir Hadžić

Lideri Francuske, Njemačke, Austrije, Holandije i Evropske unije dogovorili su se ovih dana da poduzmu nove mjere u borbi protiv terorizma u Evropi. Među mjerama koje planiraju poduzeti su brzo uklanjanje terorističke propagande i govora mržnje na internetu, reforma šengenskog područja i pooštrena kontrola ulaska u EU i izlaska iz nje. Isto tako, planirano je otvaranje nove institucije za obuku imama u Evropi.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron, njemačka kancelarka Angela Merkel, austrijski kancelar Sebastian Kurz, holandski premijer Mark Rutte, predsjednik Vijeća Evropske unije Charles Michel i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen dali su odvojene izjave nakon sastanka putem videokonferencije o borbi protiv terorizma. Macron je rekao da je ekstremizam zahvatio cijelu Evropu i da je potrebno poduzeti određene korake.  Navodeći da će biti ojačana saradnja među zemljama u borbi protiv terorizma, Macron je izjavio da bi u tom okviru trebalo ojačati zajedničku bazu podataka, povećati razmjenu informacija i saradnju između policijskih agencija.

Upozorio je da će problem oko sigurnosti koji će se pojaviti u bilo kojoj zemlji ili na bilo kojoj granici u Evropi predstavljati rizik za zemlje članice EU. Macron je naglasio potrebu za borbom protiv terorističke propagande i sadržaja mržnje na internetu. Navodeći da bi u narednim sedmicama trebalo donijeti odluku o uklanjanju spomenutih objava na internetu u roku od jednog sata, Macron je izjavio da bi schengensko područje trebalo restrukturirati i ojačati sigurnost vanjskih granica EU.

Njemačka kancelarka Angela Merkel također je rekla da osuđuje svaku vjersku mržnju. Navodeći da su teroristički napadi u Francuskoj i Austriji napadi na slobodno društvo i način života, Merkel je istakla da se tim napadima pokušalo zasaditi sjeme straha i da će se Evropa suprotstaviti tome.

Merkel je izjavila kako ova situacija nije u tome da je islam u sukobu s kršćanstvom, te da bi se demokratski socijalni model trebao odlučno boriti protiv terorizma i protivdemokratskog ponašanja. “Osuđujemo sve vrste vjerske mržnje i terorizma”, poručila je Merkel, te dodala: “Vrlo je važno da znamo ne samo ko je došao u Europu već i ko je napustio schengensko područje. O ovom pitanju moramo razgovarati sa zemljama bez viznog režima”. Merkel je skrenula pažnju na važnost pregovora s muslimanskim zemljama u vezi sa zajedničkom borbom protiv terorizma.

Predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel pozvao je na stvaranje evropskog Instituta za obučavanje imama kao načina za suzbijanje govora mržnje i sprečavanje terorizma. Govoreći u Beču, gdje je došao kako bi odao počast žrtvama nedavnog terorističkog napada, Michel je rekao kako vjeruje da bi škola za imame mogla pomoći “u borbi protiv ekstremističkih ideologija, nasilnog ekstremizma, poruka mržnje, poruka odbijanja koje hrane ove terorističke akcije”.

“Važno je biti čvrst u vezi s tim”, rekao je Michel. “Mislim, na primjer, da bismo trebali voditi rasprave na evropskoj razini u vezi s idejom koja je pokrenuta prije nekog vremena o osnivanju evropskog Instituta za naobrazbu imama kako bi se osiguralo da ova poruka tolerancije i otvorenosti može biti prenesena na evropskoj razini.” Dodao je da cilj mora biti prihvaćanje “primata građanskog prava” i kovanje “uzajamnog poštivanja” zajedničkih vrijednosti i demokratije.

U koliko god lijep papir umotao Michel svoju ideju o obrazovanju imama po svojoj i mjeri svojih kolega, jasno je da je na sceni nešto potpuno drugačije od “uzajamnog poštivanja” i promoviranja zajedničkih vrijednosti. Sve o čemu oni pričaju jeste politički islam, kako ga nazivaju, za koji tvrde da ga u ogromnim količinama izvozi Turska. Otuda neskrivena simpatija u svim vodećim evropskim medijima prema Armeniji u recentnoj situaciji u vezi sa sukobom u Azerbejdžanu. Jasno je da je osnivanje instituta direktan udar na Tursku, jer Turska finansira i kontrolira džemate svojih građana u Evropi. Što je i logično i normalno. A kada bi se riješili imama školovanih u Turskoj, onda bi udarili na Saudijsku Arabiju kako bi spriječili njen upliv u arapske džemate u evropskim zemljama.

NIZOZEMSKI POKUŠAJ

Slične ideje o naobrazbi imama za evropske vrijednosti već su se pojavile u Njemačkoj i Francuskoj zbog straha od stranog utjecaja. Međutim, postoje pitanja o tome kako bi takav model funkcionirao u praksi jer vjerske vlasti ne bi mogle biti obučene od strane sekularnih vlada. Michelov prijedlog odmah je naišao na skepsu. “Pristup vlada koje kontroliraju vjerski diskurs putem imama iskušani je neuspjeh u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom”, rekao je Rashad Ali, viši suradnik Instituta za strateški dijalog, koji se specijalizirao za deradikalizaciju. “Jedno je prekidanje političkih veza sa stranim državama, a sasvim drugo stvaranje evropskog imama i marke islama koja nije vjerski vjerodostojna.”

Prije ove inicijative iz Evropske unije, vlasti Nizozemske već su pokušale formirati institut na kojem bi obrazovale imame, ali je taj pokušaj propao. Islam je religija koja nema središnju instituciju, u kojoj žene i homoseksualci ne mogu postati imami. Odbijanje uključivanja žena i homoseksualaca u institut finansiran evropskim novcem bilo bi suprotno zakonu. Kada bi bili uključeni, mogli bi doći u situaciju da ih muslimanska zajednica ne prihvati. Svaki čovjek kojeg prihvati grupa koja mu daje legitimitet da predvodi njihove molitve i tumači religiju može biti imam, bez potrebe za prethodnim studijama, pojašnjava Saidu Bouharrouu, potpredsjednik Vijeća marokanskih džamija u Nizozemskoj. “EU može koordinirati i zagovarati ovakve institucije jer su izazovi veliki, ali to mora biti inicijativa muslimana, a ne samo inicijativa nastala pritiskom terorističkih napada u Francuskoj”, dodaje.

Da bi se uhvatila u koštac s problemom radikalizacije i zaustavila govor mržnje, Nizozemska je pokušala kontrolirati novčane tokove iz inozemstva te počela projekt obuke imama za svojih 500 džamija u Univerzitetu u Amsterdamu 2013 godine. Oba ta plana propala su. Kako nizozemska muslimanska zajednica nije bila sudionik u procesu školovanja imama, nije bilo povjerenja u one vjerske vođe “subvencionirane od strane sekularne vlade” u Haagu, koji također nisu imali legitimitet koji daju vjerskim vođama obučenim u islamskim prestižnim središtima, kao što je egipatski Al-Azhar.

Posljednjih godina zabilježeni su slučajevi da su žene i homoseksualci postali imami u vlastitim džamija, tražeći “uključivanje” vjernika bilo kojeg spola i seksualne orijentacije, ali kritizirani su od strane poznatih vjerskih vođa. To otvara brojne sumnje u uspjeh buduće evropske institucije za obrazovanje imama, koja bi morala odgovoriti i na ova pitanja. Imam Ludovic Mohamed Zahed je homoseksualac i osnovao je prvu LGBT-i džamiju u Parizu 2012. Smatra da inicijativa koju je predložio Michel “može pomoći u zaustavljanju mnogih problema, ali mora biti demokratska i suzbiti ekonomski i politički utjecaj trećih zemalja”. Ludovic Mohamed je pokrenuo francuski institut CALEM, koji obučava imame, učitelje i studente u “inkluzivnim i progresivnim vrijednostima islama”.

Sherin Khankan je sirijsko-finskog porijekla i jedna je od prvih žena na čelu neke džamije u Danskoj. “Moramo obučiti novu generaciju muslimana u Evropi i pozabaviti se konceptom vjerskog vođe. Evropski institut bio bi dobra ideja”, smatra ona. Khankan ne nosi hidžab, odbacuje poligamiju i tumači Kur’an “na temelju našeg vremena”. Vjeruje da bi “evropski islam”, koji je definirao Centar za islamsku teologiju u Münsteru (Njemačka), donio kriterije po kojima bi se trebali ponašati vjernici religije bez centralizirane uleme, s više islamskih pokreta.

EL-QUARQUIJEVA ANALIZA

Ova je inicijativa pokrenuta nakon ubistva francuskog profesora historije i geografije Samuela Patyja. Ne prođe dan a od tog užasnog događaja a da se ne propituje stanje islama i muslimana u Francuskoj, problemi koje ta sekularna država ima sa svojom muslimanskom manjinom, ali i stanje muslimana u Evropi uopće. To se dešava svako malo, svaki put kada se vrijednosti, simbolika i dogma islama sudare s političkom i demokratskom kulturom, ne samo francuskog društva već i cijele zapadne Evrope.

Danas u zapadnoj Evropi živi gotovo 11 miliona ljudi muslimanskog porijekla. Njihovi su korijeni stari stoljećima, posebno na istoku Evrope i u Španiji. Tom broju treba dodati i milione muslimana u Turskoj, kojoj se godinama ne dozvoljava da se integrira u prostor Evropske unije. Prema mišljenju politologinje Fregosi, “islam nas je natjerao da ponovno otkrijemo vjersku pluralnost tamo gdje opažamo lažnu konfesionalnu homogenost”.

Trenutno stanje muslimana na zapadu Evrope nagnalo je Marokanca Rachida el-Quarquija, antropologa, historičara i sociologa, vrlo utjecajnog profesora na dva španska univerziteta, da napiše analizu okolnosti u kojima danas žive evropski muslimani. On tvrdi kako se ne trebamo vraćati u daleku prošlost prisustva islama u Evropi, dovoljno je da se zaustavimo u trenutku migracija iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je zapadna Evropa doživjela stvaranje prvih jezgri muslimanskog stanovništva iz Magreba, subsaharske Afrike i Azije. Počevši od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući uspostavljanju politike spajanja porodica, sedentarizacija je zamijenila raseljavanje muslimanskih imigranata, a islam se počinje prakticirati na porodičan način i u privatnosti doma. Malo-pomalo počelo se strukturirati asocijativno tkivo, (p)održavano finansiranjem iz zaljevskih zemalja.

U sljedećem desetljeću dolazi do postupne vidljivosti islama, posebno među mladima. Taj je proces ponekad imao oblik reislamizacije, koja se očitovala u gestama, odjeći kao i u zahtjevu za sve aktivnijim učešćem u društvenim tokovima. Drugim riječima, islam je za mlade u Evropi postao način da se ponovno potvrde, izraz individualnog i kolektivnog identiteta. Islam je ušao u novu fazu u historiji prisutnosti ove religije u Evropi pojavom autohtonog evropskog islama, koji je bio u procesu puštanja korijena.

Takozvani evropski islam postao je mjesto na kojem se prelazilo preko etničkih, ideoloških i generacijskih fragmentacija. Kada su u pitanju etničke pripadnosti, može se reći da se one razlikuje od zemlje do zemlje, a ponekad i od regije do regije. Primjerice, u Francuskoj ovu religiju uglavnom dijele ljudi s Magreba, nekada ponajviše Alžirci, a danas Marokanci. U sjevernoj Evropi većina muslimana je turskog ili balkanskog porijekla. U Velikoj Britaniji većina muslimana potječe iz zemalja Commonwealtha, posebno Pakistana, Indije i Bangladeša. Francusku, s njenih približno pet miliona ili 7% stanovništva, smatra se državom koja ima najviše muslimana u cijeloj Zapadnoj Evropi, a slijede Nizozemska (4,6%), Belgija (3,8%), Njemačka (3%), Engleska i Austrija (2,5%), Grčka i Švedska (1,5%) te Italija i Španija, koje imaju manje od 1%.

Uz raznolikosti etničkog, nacionalnog, kulturnog i jezičnog porijekla, kao i njihove vjerske prakse, nažalost, postoje militantna muslimanska udruženja koja na svoj način tumače i nude rješenja problema i nedoumica vezanih za svakodnevni život evropskih muslimana, uglavnom naturajući svoje stavove o bogomoljama, indoktrinacijom mladih, kriminalom… Ideološka raznolikost također je prisutna među evropskim muslimanima, međutim, mogu se razlikovati struje i pokreti koji su strogo religiozni, društveno-politički i identitetski. Pod religioznim strujama podrazumijeva se svaki pokret čija je referenca ili osjetljivost islam. Na prvo mjesto dolazi kategorija islama koja počiva na internaliziranom iskustvu vjere, međuljudskoj vezanosti za duhovnog vođu, šejha, a ta vezanost može se očitovati pripadnošću kontemplativnom poretku tarikatskog tipa.

Postoji još jedna struja pijetističke prirode, u kojoj se prednost daje propovijedanju dave (misionarstva). Riječ je o ortodoksnim pokretima poput Ad-daawa wa tabligh indo-pakistanskog porijekla. Slijede različiti islamski izrazi, struje koje insistiraju na povratku ortodoksnim izvorima islama i doktrini koja se temelji na izvornoj verziji islama, kakvu su živjeli Poslanik i njegovi ashabi. Ovdje se uglavnom misli na vehabijske selefijske struje, koje usvajaju puritanski islam. Za ovu struju, članstvo u islamu ne sastoji se samo od pasivnog obavljanja obreda već i od društveno-političke uključenosti.

Uz ove struje, postoji još jedna identitetske prirode. Odnosno, poistovjećuje se s manje religioznom i prilično kulturološkom referencom na islam utjelovljen u historijskim vrijednostima koje doprinose definiranju nacionalnog identiteta pojedinca s drugim etničkim, jezičnim i političkim parametrima. Ova se struja primjećuje u Francuskoj u grupama muslimana repatriranih iz Alžira i muslimanskih arapskih sekularnih zemalja, ona je u procesu strukturiranja i teži političkom i sekularnom predstavljanju muslimana kao reakcije ili odgovora onima koji brane samo jedan način predstavljanja islama kao religije.

EVOLUCIJA ISLAMA

El-Quarqui u nastavku piše o evoluciji islama u Evropi, vanjskim utjecajima na evropske muslimane i stanju unutar njihovih zajednica. Tvrdi kako većina inicijativa koje evropski muslimani pokreću ima za cilj normalizaciju službenih odnosa između vlasti i muslimanskih zajednica, favorizirajući stvaranje središnjeg tijela sposobnog za zastupanje interesa muslimanskog bogoslužja i dijalog s nacionalnim političkim moćnicima, kako bi dobili tijelo koje će ih predstavljati kao vjernike i koje će uživati iste prednosti kao i druge, dublje u Evropi ukorijenjene religije.

Ovaj okvir može uključivati stvaranje Evropskog vijeća za fetve i istraživanja u Londonu u martu 1997. godine. Trenutno ima trideset članova, od kojih dvadeset ima prebivalište u Evropi. Među njima su prestižni pripadnici islamske uleme, Qaradawi, Mawlawi i Ghannouchi. Prvi cilj ovog Vijeća bio je objediniti pravna mišljenja vezana za muslimane u Evropi. Drugi je cilj bio postati organ evropskih država i referenca u pitanju religije za konsolidaciju položaja muslimanskih zajednica, kao i specijalizirati se za pravnu prakse manjina i onih koji žive izvan muslimanskih zemalja. Treći cilj Vijeća, radi promicanja islama kao religije, je rad na priznavanju muslimana kao vjerske manjine, sličnog statusa koji imaju ostale vjerske manjine, sa svim pravima koja se odnose na organizaciju njihovog statusa u pitanja braka, razvoda i nasljedstva. Tu se suočavaju s problemom jer fanatici republikanske dogmatike takva prava smatraju prijetnjom zajedničkom građanskom poretku. Isto tako, mora se naglasiti da postoji određeni broj ortodoksnih vjernika koji nastoje u istom evropskom kontekstu razviti ograničenu teoriju šerijata i odatle djelovati na način života muslimana u manjinskoj situaciji, i to na način koji je i kulturološki i etički. Drugim riječima, oni pozivaju na “etizaciju” šerijata, što znači težnju za prilagođavanjem islamske moralne zakonitosti određenim ponašanjima muslimana integriranjem francuskog zakona.

Ovu tezu u Francuskoj brani Tareq Oubrou, koji odlučuje definirati islamsko zakonodavstvo nacionalnog opsega, iz kojeg se islam može prilagoditi sekularnom francuskom kontekstu.

Sa druge strane, Tarik Ramadan ima malo drugačije mišljenje od Oubroua. Za Ramadana svako poznavanje situacije muslimanske manjine u Evropi zahtijeva detaljno proučavanje ustava i zakona, kao i procesa koji su doveli do prepoznavanja islama kao činjenice u svakoj zemlji.

 

PROČITAJTE I...

„Potkraj studija, možda 1960, otkrivam sasvim drugačiji ambijent i pejsaž na ušću Neretve. Odlazim veslajući trupicom ili vozom za Ploče. Boravim u Kominu ili Rogotinu, crtam od jutra do mraka, opčinjen fantastičnim krajolikom, širokom vodom, oblim valovitim brdima u daljini i plavim nebom. Septembar je, vrijeme sakupljanja plodova ljeta, lađe su pune grožđa, badnji i bačvi, stasite Neretvanke veslaju, nogama gnječe grožđe u badnjima, podignutim kotulama iznad koljena, a raskošno poprsje slobodno visi do pupka. To je za mene idealna inspiracija za Odiseja koji odlazi u avanturu gdje će možda sresti pretilu Kalipso“

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!