fbpx

Šta se može s 2.500 automatskih pušaka

Zašto bi neko iz entiteta u kojem građani imaju mizerne plate, budžet mu je pred stalnim urušavanjem, u zemlji koja teži priključenju Evropskoj uniji i NATO-u, gdje nema realne terorističke prijetnje, kupovao toliko oružja?

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Kupovina novih 2.500 pušaka za policiju Republike Srpske izazvala je zabrinutost u vezi s namjerama entitetske vlade i produbljivanja ruskog utjecaja u podijeljenoj i ekonomski osiromašenoj Bosni i Hercegovini, piše britanski Guardian. Pošiljka od 2.500 automatskih pušaka iz Srbije trebala bi stići u RS u martu, nekoliko sedmica prije zakazanog otvaranja novog centra za obuku u Zalužanima, gdje će navodno raditi savjetnici iz Rusije.

Aktivisti građanskog društva u RS-u, Vijeće ministara u Sarajevu i zapadne diplomate vjeruju da će novu teško naoružanu policijsku jedinicu Milorad Dodik iskoristiti kako bi učvrstio svoju poziciju i zastrašio protivnike uoči izbora u oktobru. Oni se boje da bi dugoročno ova sila mogla biti upotrijebljena za ispunjenje Dodikovih snova o nezavisnosti, čime bi se povećala opasnost od novog rata u regiji.

Rusija, koja Dodika koristi kao prepreku za članstvo BiH u NATO-u, dala mu je snažnu podršku, te se Dodik sastao s Vladimirom Putinom najmanje šest puta od 2014. godine, podsjeća Guardian. Dodik je potvrdio nabavku ovog oružja te je kazao da će poduzeti dodatne korake u naoružavanju policije radi “borbe protiv terorizma”.

“To je jedna sasvim legitimna akcija i mi nemamo šta da krijemo. Dvadeset godina nismo imali pravo da opremimo policiju, sada smo to odlučili da uradimo”, rekao je Dodik. Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko izrazio je zabrinutost ovom pošiljkom. Inzko je također dodao da policija u njegovoj domovini Austriji ima samo 400 automatskih pušaka u cijeloj zemlji.

U posljednjih mjesec Guardian je objavio tri teksta o Bosni i Hercegovini, od čega se dva odnose na Dodikove eventualne separatističke namjere. Jedan od tih tekstova jeste i onaj o paravojnoj formaciji “Srbskoj časti” i njihovom paradiranju ulicama Banje Luke u uniformama koje je za njih i za tu priliku nabavio upravo Dodik. Ovaj list navodi da Dodik održava veze s “Noćnim vukovima”, ruskim motociklističkim klubom koji je blisko povezan s Putinom i koji je pod američkim sankcijama zbog svoje paravojne uloge u konfliktu u Ukrajini.

Jedan opozicioni aktivist iz RS-a, koji nije želio biti imenovan, tvrdi da su ruski savjetnici već stigli u Banju Luku, te da će Zalužani i novi planirani robni terminal na lokalnom aerodromu eventualno poslužiti za ruski “humanitarni centar”. Američke vlasti sumnjaju na to da sličan centar u Nišu u Srbiji služi kao centar za ruske obavještajne operacije, poput pokušaja puča u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine.

Treći tekst koji je Guardian napisao o BiH u posljednjih mjesec dana jeste onaj o hotelu “Vilina vlas” u Višegradu, odnosno o tome kako korisnici turističkih portala nisu upućeni šta taj hotel predstavlja, a to je mjesto gdje su ubijane, silovane i mučene Bošnjakinje i Bošnjaci u Višegradu tokom rata. Taj, takoreći iznenadni interes Guardiana za dešavanja u BiH vjerovatno govori o tome da evropske zemlje pomno prate ono što se dešava u BiH, a moglo bi se reći i da dešavanja prate s dozom zabrinutosti, jer sigurno nisu sretne zbog velikog utjecaja Rusije na Republiku Srpsku, a još bi manje bile sretne da se pojave novi problemi na granicama Unije.

No, postavlja se pitanje šta se može uraditi s 2.500 automatskih pušaka. Stručnjaci odgovaraju da to može biti dobar temelj za vojsku. Naime, ako jedan bataljon čini 700 ljudi, s tim brojem pušaka mogu se napraviti tri bataljona. Ali to nije sve, ne zna se tačno s koliko oružja trenutno raspolaže Republika Srpska. Uz oružje koje već postoji i ono koje će stići u martu, moguće je napraviti dvije brigade, što može činiti jezgro buduće vojske. To bi mogle biti snage koje će omogućiti aktiviranje rezervnog sastava. Kada uzmemo u obzir još i lovačko oružje, oružje zaštitarskih agencija i lično oružje građana, onda se može reći da to može biti jedna respektabilna vojna snaga.

Ramiz Salkić (SDA) je povodom ovog slučaja za medije izjavio da će kao potpredsjednik RS-a preko poslanika u NS RS zatražiti pisanu informaciju o nabavci naoružanja i da se utvrdi da li je sve urađeno u skladu sa zakonima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. Na kraju, postavlja se pitanje zašto bi neko iz entiteta u kojem građani imaju mizerne plate, budžet mu je pred stalnim urušavanjem, u zemlji koja teži priključenju Evropskoj uniji i NATO-u, gdje nema realne terorističke prijetnje, kupovao toliko oružja? Zaključite sami. Ali imajte na umu da smo u predizbornoj godini, da je dizanje tenzija isprobana taktika za mobiliziranje naroda, a u toj je situaciji jedna iskra dovoljna za požar velikih razmjera.

PROČITAJTE I...

“Salkin doprinos, kada je u pitanju formiranje 'Patriotske lige' u tuzlanskoj regiji, sigurno pripada među onih prvih pet ljudi. Rahmetli Mehdin-Senad Hodžić, kapetan Crni Labud, po kojem je jedinica dobila ime, bio je komandant i meni i Salki, a kasnije je jedinicama 'Patriotske lige' rukovodio general Vahid Karavelić. Ta priprema odbrane od agresija zauvijek je udarila pečat čitavom našem prijateljstvu. Kada znate nekoga kao studenta, dočekate da se oženi, dobije djecu, napravi karijeru, onda znate koliko ste vezani jedan za drugog”, kaže Hase Tirić, komandant jedinice “Crni labudovi”

Iako se prvenstveno percipira kao političar i državnik, Izetbegović se u svojoj pisanoj ostavštini otkriva kao vrsni intelektualac, filozof koji je imao izniman osjećaj za esejistička promišljanja i memoarsko-literarna ostvarenja velike vrijednosti. Njegova sklonost da tumači književne pojave i pravce otkriva i njegov talent naspram razumijevanja književnokritičkih i književnohistorijskih tema.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!