fbpx

Šta je nama Isa-beg Ishaković: Sretan nam 1. februar, Dan osnivanja Grada Sarajeva

“Očito je da postoji želja građana da Sarajevo, kao i mnogi drugi gradovi u Evropi i svijetu, ima datum koji obilježava početak razvoja grada na ovom prostoru. Na izvjestan je način to i prirodno, u tome se pronalazi način i model čuvanja naše baštine, sjećanja, tradicije i identiteta. Sarajevo je bez sumnje višestoljetni grad koji je nastajao, razvijao se i gradio kroz različite epohe i sve su one utkale u njega dio sebe. Ovoj inicijativi pristupili smo s maksimalnom ozbiljnošću, uključili sve relevantne faktore, stručnjake, institucije, organizirali smo okrugle stolove, izradu elaborata i sve to prije nego je ona formalno ušla u proceduru kao inicijativa”, rekao je Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva

 

Piše: Edib KADIĆ

U sarajevskoj Vijećnici 22. februara 2019. godine održana je Međunarodna naučna konferencija “Isa-beg Ishaković”. Konferenciju je organiziralo Udruženje za zaštitu kulturne baštine “Isa‑beg Ishaković”, a učesnici ove međunarodne konferencije sačinili su šest zaključaka koji su upućeni Gradskoj upravi i Abdulahu Skaki, gradonačelniku grada Sarajeva. Od šest tačaka, peta se ticala Isa-bega Ishakovića i njegove historijske uloge općenito, a posebno u vezi s osnivanjem Sarajeva.

U zaključku je navedeno da je zbog toga bitno sačiniti elaborat koji će dokazati ulogu Isa-bega Ishakovića u osnivanju Sarajeva, te da se ustanovi da li se postojeća vakufnama Isa-bega Ishakovića može tretirati kao rodni list Sarajeva, pa da se datum koji se tu spominje može uzeti kao pravni okvir u smislu utemeljenja grada Sarajeva. Nakon toga je Gradska uprava, koja je bila pokrovitelj ove međunarodne konferencije, tražila od Udruženja da se sačini elaborat u kojem bi stajao detaljan opis onoga što je doneseno u ovom zaključku.

Desetak učesnika ove konferencije izabrali su između sebe tri kompetentna i relevantna stručnjaka koji su radili na izradi ovog elaborata. Komisija su činili dr. Aladin Husić, dr. Behija Zlatar i emeritus prof. dr. Enes Pelidija, a elaborat je sastavljen 15. marta 2019. godine.

Na osnovu svih relevantnih naučnih činjenica, u elaboratu je definirano da se upravo ova vakufnama može tretirati kao rodni list Sarajeva. S obzirom na to da je Sarajevo dobilo svoj utemeljiteljski akt 866. hidžretske godine, u mjesecu džumadel-ula, što je datum koji odgovara periodu između 1. februara i 2. marta 1462. godine, komisija je u elaboratu bila saglasna da rođendan Sarajeva bude 1. februar.

Vakufnama je izrađena u složenoj pravnoj proceduri, unutar institucije sudstva, pa je, osim činjenice da je ovaj akt sastavljao pravnik – kadija, zbog čega su stvari iz pravnog aspekta morale biti izuzetno precizne u pogledu reguliranih pitanja vlasništva i imovinsko-pravnih odnosa, važno spomenuti da je akt legalizacije obavljen pred “porotnim vijećem”, koje je činilo osamnaest lica, među kojima su dvojica kadija i drugi uglednici. Ovo sve davalo je dodatnu pravnu težinu navedenom činu.

“Kako je spomenuti čin definiran u mjesečnom okviru, sve radnje morale su biti završene prije 1. februara 1462, uključujući i sastavljanje samog pravnog akta (vakufname), koji je posljednji čin u tom nizu. Stoga, predlažemo da se kao datum (Dan) osnivanja grada Sarajeva prihvati 1. februar 1462. godine, prvi dan mjeseca u kome je legalizacija izvršena i da se taj datum uvrsti u zvanični kalendar grada kao ‘Dan osnivanja Sarajeva’. Da je taj čin obavljen kasnije, vjerovatno bi pisalo ‘sredinom’ ili ‘u posljednjoj dekadi’ mjeseca džumadel-ula. Gradskom vijeću predlažemo da se u mjesecu februaru, koji je utemeljiteljskim aktom označen kao nadnevak vakufname, organizira manifestacija pod nazivom ‘Dani grada’, koja bi trajala cijeli mjesec i bila ispunjena određenim kulturnim sadržajima u cilju afirmacije jednog tako značajnog datuma u historiji grada Sarajeva”, piše u elaboratu.

ZADOVOLJNI I NEZADOVOLJNI GRAĐANI

Krajem augusta 2019. godine gradonačelnik Abdulah Skaka pokrenuo je s predstavnicima Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” inicijativu da se uvede zvanični datum utemeljenja Sarajeva. Mjesec poslije, 25. septembra, vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva na sjednici, na prijedlog gradonačelnika Skake, utvrdili su Nacrt odluke kojom se uvodi 1. februar kao Dan osnivanja Grada Sarajeva.

Odmah poslije, predmet je ušao u proces javne rasprave, koji je raspisan od 25. septembra do 25. novembra. U tom periodu, kao i nakon zaključenja javne rasprave, oglasili su se brojni pobornici ove inicijative, oduševljeni što će se konačno utvrditi Dan osnivanja Sarajeva kako bi se građani svake godine podsjetili na višestoljetnu tradiciju Sarajeva, te bi se time vratio i dio duga osnivaču grada Isa-begu Ishakoviću, čije je ime prošlo stoljeće bilo često izostavljano, potiskivano, sistemski negirano i, na kraju, skoro pa zaboravljeno, toliko da do devedesetih u Sarajevo nijedna ulica po njemu, svom osnivaču, nije bila imenovana.

S druge strane, oglasili su se i “nezadovoljni i zabrinuti građani” s tezama da bi se utvrđivanjem ovog dana nedvojbeno odbacili dokazi o postojanju predosmanskih naselja na ovom prostoru; da se nisu konsultirali Odsjek za historiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Institut za historiju, kao ni bilo koji drugi naučnici kada se iznosio ovaj prijedlog; da je ovo pokušaj marginaliziranja značaja 6. aprila 1945. godine, koji se u Sarajevu obilježava kao Dan Sarajeva; da nije moguće potvrditi da je vakufnama Isa-bega Ishakovića, osnivački akt Sarajeva, napisana tačno 1. februara, već u februaru; da je u slučaju prijedloga o ustanovljenju datuma osnivanja Sarajeva politička elita slijedila isti model koji je primjenjivala prije tri godine, kada je od Instituta za historiju dobila potvrdu da je Mustafa Busuladžić ubijen samo zato što je bio ideološki protivnik komunista itd.

IGOR GAVRIĆ SVE POMIJEŠAO

U međuvremenu se oglasila i Islamska zajednica, osudivši Gradsko vijeće Grada Sarajeva što je iz javne rasprave o utvrđivanju datuma Dana osnivanja Sarajeva isključilo Islamsku zajednicu u BiH, kao i njene relevantne naučne institucije. S druge strane, poziv za javnu raspravu i dostavljanje mišljenja Gradsko vijeće uputilo je Franjevačkoj teologiji i dekanu sc. Danimiru Pezeru, Katoličkom bogoslovnom fakultetu, Dabrobosanskoj Mitropoliji Sarajevo i mitropolitu dabrobosanskom Hrizosomu Jeviću, te Vrhbosanskoj nadbiskupiji Sarajevo i nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljiću. Poziv, također, nije upućen ni Jevrejskoj zajednici u Bosni i Hercegovini.

Nemalo zatim, oglasio se Igor Gavrić, predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Sarajeva, kazavši da će Gradsko vijeće pozvati reisul-ulemu Huseina ef. Kavazovića da se očituje o Nacrtu odluke o utvrđivanju datuma Dana osnivanja Sarajeva. Gavrić je ustvrdio da su Nacrt odluke napravili relevantni islamski (sic!) naučnici, te je zbog toga smatrao da Islamska zajednica nije bila isključena iz ovog procesa. “Elaborat na osnovu kojeg je pravljen nacrt upravo je došao iz jedne takve institucije, Fondacije ‘Isa-beg Ishaković’. Nije da je neko drugi predložio tu odluku. O tome se radi. A bit će reis upoznat, a što se tiče Fakulteta islamskih nauka, s obzirom na to da je Univerzitetu poslato, zašto Univerzitet nije njima poslao, to ne znam”, pojasnio je Gavrić za Radio BIR.

I zaista, Gradsko vijeće poslalo je naknadno Islamskoj zajednici u BiH dopis, međutim, prema riječima Muhameda Jusića, savjetnika reisul-uleme i glasnogovornika Islamske zajednice u BiH, shvatili su da je javnost iznudila ovakav dopis, te se u takvoj atmosferi nisu htjeli očitovati. “Ako je dopis poslan drugim fakultetima, a istovremeno je smatrano da na Fakultetu islamskih nauka nema dovoljno dobrih stručnjaka koji bi dali svoje mišljenje, te se zbog toga dopis nije poslao nama, ili se smatralo da Islamska zajednica nema relevantne institucije koje bi ovoj problematici pristupili na stručan i ispravan način, onda nema ni potrebe da naknadno odgovaramo na jasno iznuđen upit Islamskoj zajednici”, rekao je Jusić.

S druge strane, s obzirom na to da su sva tri člana komisije koja su pravila elaborat itekako poznata i dokazani naučni radnici u svojim poljima, a koji nikako nisu islamski teolozi, o kakvim je “relevantnim islamskim naučnicima” Gavrić govorio, vjerovatno je samo njemu poznato. Također, kontaktirali smo Elvisa Pivića, predsjednika Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković”, kojem također nisu bile jasne Gavrićeve tvrdnje vezane za Udruženje. Pivić je objasnio da oni nemaju nikakve veze s Islamskom zajednicom u BiH, te da se sve ovo vrlo lahko može provjeriti u Statutu Udruženja.

Kada je riječ o cijelom ovom slučaju, gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka za magazin Stav pojašnjava da je od samog početka inicijativa da se odredi Dan osnivanja Grada Sarajeva bila građanska, nevladina i da je potekla od Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković”. “Očito je da postoji želja građana da Sarajevo, kao i mnogi drugi gradovi u Evropi i svijetu, ima datum koji obilježava početak razvoja grada na ovom prostoru. Na izvjestan način, to je i prirodno, u tome se pronalazi način i model čuvanja naše baštine, sjećanja, tradicije i identiteta. Sarajevo je bez sumnje višestoljetni grad koji je nastajao, razvijao se i gradio kroz različite epohe i sve su one utkale u njega dio sebe. Ova inicijativa postoji već nekoliko godina. Pristupili smo joj s maksimalnom ozbiljnošću, uključili sve relevantne faktore, stručnjake, institucije, organizirali smo okrugle stolove, izradu elaborata i sve to prije nego je ona formalno ušla u proceduru kao inicijativa. Gradsko vijeće Grada Sarajeva prihvatilo je inicijativu i poslalo je u javnu raspravu.”

PRIČA BEZ NAUČNOG UTEMELJENJA I ČISTA POLITIZACIJA

Skaka ističe da javna rasprava postoji kao demokratski postupak kako bi se čula različita mišljenja te kako bi se uključili svi oni koji smatraju da trebaju biti uključeni. “Tokom proteklih mjeseci čuo sam mnoga pozitivna mišljenja stručnjaka, institucija i stavove nevladinih organizacija koje podržavaju ovu inicijativu. U konačnici, i većina gradskih vijećnika ju je prihvatilo prilikom prvog razmatranja. Volio bih da su svi oni koji se izjašnjavaju u javnosti u vezi s ovim upoznati s elaboratom koji su izradili naši vrsni stručnjaci za ovu oblast, dr. Aladin Husić, dr. Behija Zlatar i prof. dr. Enes Pelidija, kao i s drugim aktivnostima koje poduzimamo posljednjih mjeseci u vezi s ovom inicijativom. Bojim se da značajan dio tih negativnih stavova nije rezultat nekog naučno utemeljenog stava, već čiste politizacije.

Za mene ne postoji ni osmansko, ni predosmansko, niti postosmansko Sarajevo, već Sarajevo kao jedinstveni grad koji je izrastao na raskršću istoka i zapada, koji u svojim genima ima bogatstvo različitosti i vrijednosti civilizacije. Građevine koje su gradili ili projektirali Isa-beg, Gazi Husrev-beg, Karlo Paržik, Benjamin Kalaj, Josip Vancaš ili Ivan Štraus nisu odnijele sa sobom bivše carevine ili države, one su ostale i postale simbolima Sarajeva kao civilizacijske tekovine i glavnog grada Bosne i Hercegovine”, naglašava Skaka, te dodaje da je ovo izuzetna prilika da se prisjećamo datuma, vremena, ljudi i epoha bez kojih danas ne bi ni bilo grada u kojem živimo.

“Sarajevo ima mnogo važnih datuma u svom životu i zvanični datum osnivanja grada bi prepoznao, na izvjestan način, i vratio dug svom osnivaču Isa-begu Ishakoviću, koji je decenijama bio potisnut, zaboravljen i sistemski negiran u jednom teškom vremenu za ljude i grad. Kao narod, kao grad i država, mi imamo potrebu usvajanja institucionalnog  pamćenja. Previše smo toga i prečesto zaboravljali i sada je vrijeme da to mijenjamo. S druge strane, čuo sam brojne komentare da bi proglašavanjem 1. februara kao Dana osnivanja Sarajeva bio ugrožen 6. april. Ja se pitam zašto bi bio ugrožen. Mi smo prošle godine utvrdili 5. april kao Dan početka Opsade Grada Sarajeva, kao jedan od najsudbonosnijih dana u našoj historiji i u životima svih nas.

Ne vidim zašto bi i na koji način bilo šta ugrozilo obilježavanje 6. aprila kao Dana Grada Sarajeva. Ova administracija nije niti će ikad relativizirati značaj historijskih datuma važnih za grad, pa i uprkos tome što postoje različita naučna mišljenja i o tome. Naprotiv, obilježavanje 6. aprila posljednjih je godina dobilo na posebnom intenzitetu, emocijama i sjećanju. Dan Grada Sarajeva ostaje 6. april, i to nikada neće biti dovedeno u pitanje, ali smatram i u budućnosti ću se boriti da Sarajevo snažnije i jasnije prizna činjenicu da su prvi oslobodioci koji su ušli u Sarajevo 5. aprila 1945. godine bili pripadnici 16. muslimanske brigade NOB-a”, potcrtao je Skaka.

JEDAN OD RIJETKIH GRADOVA S RODNIM LISTOM

Magazin Stav razgovarao je i s Elvisom Pivićem, koji je rekao da očekuje usvajanje ove inicijative kako bi se glavnom gradu Bosne i Hercegovine vratio i priznao višestoljetni kontinuitet postojanosti, opstojnosti i razvoja. Pivić je naglasio da se rijetko koji grad u svijetu može pohvaliti činjenicom da posjeduje vjerodostojan dokument na bazi kojeg je nastao i započeo svoju epohu kao urbana cjelina pod nazivom koji se od tada pa do danas nije mijenjao.

“Njegujući različite kulture, nacije i vjere, građani na području grada Sarajeva žive više od 550 godina, te svi zajedno stoljećima doprinose razvoju jednog grada kao što je Sarajevo. Stoga se svi mi iz Udruženja iskreno nadamo da će se vijećnici prilikom glasanja, ako ikad do glasanja dođe, voditi isključivo naučno utemeljenim činjenicama akademske zajednice, a nipošto ideologijama, politikama ili ličnim interesima. Ono sto želimo istaći, a što je javnosti odveć poznato, jeste da je Udruženje za zaštitu kulturne baštine ‘Isa-beg Ishaković’ u protekle tri godine u saradnji s predstavnicima akademske zajednice organiziralo dvije naučne konferencije, jednu domaću i jednu međunarodnu, izdali smo dvije stručne publikacije, izradili smo stručni elaborat za predmetnu temu, putem elektronskih i drugih pisanih medija informirali javnost o političkim, ekonomskim i socijalnim okolnostima nastanka Sarajeva, realizirali različite kulturne i obrazovne programe na ovu temu.”

Pivić tvrdi da se iz cijelog programa posvećenog ovoj temi izrodilo pitanje koje je upućeno akademskoj zajednici: Kada počinje urbani razvoj i od kada postoji kontinuitet u razvoju grada pod nazivom Sarajevo? Nakon toga, ističe Pivić, nauka je potvrdila da je to od 1. februara 1462. godine. “Koliko smo upoznati, Gradska uprava isti odgovor dobila je i od predstavnika Historijskog arhiva Kantona Sarajevo. Činjenica je da u protekle tri godine saradnje Udruženja s akademskog zajednicom nije bilo loših komentara, bilo kakvih osporavanja, niti se pojavila neka druga naučna hipoteza na temu nastanka urbane cjeline pod današnjim nazivom.

To je tako upravo zato što smo se u našim projektima i naučnim radovima studiozno i detaljno bavili pitanjem od kada postoji urbani kontinuitet pod nazivom Sarajevo i s tim u vezi obuhvatili i obradili postojanja naselja, nastambi i teritorijalnih jedinica koja su postojala u dolini rijeke Miljacke više od hiljadu godina. Kako je ovo sada postalo političko pitanje, naravno da se pojavljuju različiti komentari i mišljenja pojedinaca koja, nažalost, nisu utemeljena na bazi naučnih radova ili činjenica, već isključivo na bazi različitih ideoloških ili političkih uvjerenja. Ono što se na osnovu ovih komentara može uzeti kao zaključak jeste da niko od ovih pojedinaca nije na naučno utemeljenim osnovama osporio postavljenu hipotezu da početak urbanog razvoja i kontinuiteta pod nazivom Sarajevo počinje od 1. februara 1462. godine”, zaključio je Pivić.

PITANJE NA KOJE JE ODGOVORENO PRIJE 60 GODINA

Kontaktirali smo i prof. dr. Enesa Pelidiju, koji je kazao da sve što je imao reći stoji u elaboratu. “Ne želim dokazivati da su dva i dva četiri, ne pada mi napamet, jer do sada nisam sreo nijednog ozbiljnog historičara ili osmanistu koji je dovodio u pitanje ovaj datum”, bio je kategoričan Pelidija. Dr. Aladin Husić objasnio je u reakciji na prilog FTV-a Kad politika piše historiju / Ko uskraćuje historiju Sarajeva, emitiran 2. decembra 2019. godine, a od kojeg je objavljen samo manji dio, kako je odgovor na pitanje vremena i načina nastanka Sarajeva dat mnogo ranije, u “zlatno doba” bosanskohercegovačke i regionalne historijske nauke, a ne danas.

“Radovi na kojima se, između ostalog, temeljio stručni prijedlog koji se sada problematizira objavljeni su u izdanjima dvije ustanove visokog akademskog ranga – Naučnom društvu NR BiH (1960), tj. današnjoj Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, i Filozofskog fakulteta u Beogradu (1970). Dali su ih velikani bosanskohercegovačke historiografije, poznatiji i priznatiji izvan negoli u samoj BiH. To su Hazim Šabanović i Desanka Kovačević Kojić, članica ANUBiH i SANU, bez dileme, najbolji poznavalac problematike srednjovjekovnih gradova i srednjovjekovne gradske kulture u regiji, a posebno na tlu Bosne. Ona je to učinila deceniju poslije Šabanovića, sada već daleke 1970. godine”, stoji u Husićevoj reakciji.

Fuad Ohranović, magistar historijskih nauka i viši arhivist u Historijskom arhivu Sarajevo, poručuje da gradski vijećnici prilikom odlučivanja o ovoj inicijativi i o ovom datumu trebaju uzeti u obzir argumentaciju koja je pratila ta različita mišljenja.

“Donošenje odluka o datumima koji trebaju dati određeni doprinos kolektivnom sjećanju uvijek je bilo rezultat volje ličnosti ili politika na vlasti. Naravno, ta volja trebala bi imati uporište u nekim značajnim događajima, pa je tako i u ovom slučaju, kao što je nekad na isti način donesena i odluka da 25. novembar bude Dan državnosti ili da 1. mart bude Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Isa-begova vakufnama najstariji je poznati dokument u kojem se spominje ‘saraj ovasi’, u značenju ‘polje oko dvora’, a to su riječi po kojima je Sarajevo dobilo ime. Objekti koji su izgrađeni i uvakufljeni ovim dokumentom predstavljali su nukleus oko kojeg se kasnije razvio veliki šeher. Zato je itekako važno da se na ovaj način podsjetimo na taj dokument, kao i na Isa-bega Ishakovića, osnivača Sarajeva. Nadam se, u konačnici, da ćemo jednog dana i u grbu Grada imati godinu 1462. kao godinu prvog spomena Sarajeva”, konstatirao je Ohranović.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!