Sretna nam nova godina

Nova godina simbolično predstavlja obnavljanje života, a običaji vezani za taj dan vuku korijene još iz daleke prošlosti. Slavljenje odlaska stare i dolaska nove godine je kulturni i društveni događaj u skoro svim dijelovima svijeta.

Nova godina simbolično predstavlja obnavljanje života, a običaji vezani za taj dan vuku korijene još iz daleke prošlosti. Slavljenje odlaska stare i dolaska nove godine je kulturni i društveni događaj u skoro svim dijelovima svijeta.

Obilježavanje nove godine jedan je od najstarijih običaja ljudskog roda i postoji već nekoliko hiljada godina. Sumerani su slavili dolazak nove godine još prije 4000 godina, a postoje zapisi o običajima i ritualima starih Rimljana, Kineza, Egipćana, Germana i drugih starih civilizacija.

Svaka je kultura imala svoj kalendar kojim se određivao godišnji ritam. U različitim kalendarima godina je počinjala na različite datume. Tako su drevni Egipćani slavili dolazak nove godine u julu, Kinezi i Grci u proljeće, Jevreji u sepetembru ili oktobru. Iznimka je bio stari Rim.

Naime, kako je koji car došao na vlast, tako je mijenjao datum početka godine. Prvi dan mjeseca januara odabran je kao početak nove godine 153. pne, a već je postojao običaj da rimski dužnosnici preuzimaju jednogodišnju službu upravo 1. januara. Na latinskom se taj mjesec zvao januarius i bio je posvećen Janu, bogu početaka, pa se činilo logičnim na takav dan početi novu godinu. Rimski je običaj na taj dan slaviti i darivati rođake. Drugo objašnjenje za odabir ovog datuma je proglašenje Julija Cezara božanstvom, što se dogodilo 1. januara 42. pne.

Narodi koji su se doselili u Evropu tijekom i nakon propasti Rimskoga carstva smještali su prvi dan nove godine obično u proljeće, kad se budi čitava priroda i počinje novi život za biljke i životinje, a time i za ljude.

U srednjem vijeku, točnije u 8. stoljeću, na kršćanskom saboru u Toursu predloženo je da nova godina počinje na najvažniji kršćanski blagdan – Uskrs. Nakon toga svaki je narod slavio početak nove godine različito. Evropski su narodi imali i različite kalendare dok papa Grgur XIII. nije uveo novi kalendar. Dotad je u nekim zemljama na snazi bio julijanski kalendar, a novi je prozvan gregorijanskim po dotičnom papi.

Reformirani kalendar donio je nekoliko novosti. Papinskom bulom određeno je da će od 1582. početak godine opet biti 1. dan mjeseca januara. Tada su uvedene i prijestupne godine.

Za dolazak nove godine još se vežu neki zaista neobični običaji, od nošenja donjeg crvenog rublja zbog sreće u ljubavi do razbijanja tanjura pred ulaznim vratima. Prema nekim vjerovanjima, na novodišnju noć treba pojesti 12 grozdova grožda ili čak 12 grejpova za svaki mjesec u godini. Možda je najljepši običaj onaj u Japanu – svima treba oprostiti kako bi zaista bili spremni za novi početak.

Bilo kako bilo, iza nas je još jedna godina i svako će je pamtiti na svoj način.

Redakcija magazina Stav svim svojim čitateljima želi sretnu novu godinu, puno zdravlja, uspjeha, sreće, rahatluka. I para. (stav/povijest)

 

PROČITAJTE I...

“Moramo uzeti u obzir globalni kontekst u kojem djelujemo sa svim globalnim trendovima koji su dominantni u javnom prostoru, koji nikako ne idu naruku odgoju utemeljenom na jasnim tradicionalnim vrijednostima. Trebamo se pozabaviti adekvatnim odgovorom na ove trendove pa onda na jasnim strategijama graditi i odgojno-obrazovni sistem kakav želimo. Ovo je veliki izazov, nije lahko tražiti kvalitet u savremenom kontekstu, ali nemamo alternativu”

Prvi je Bošnjak koji se poklonio caru Franji. Izabran je za počasnog Vladinog savjetnika, a bio je među najzaslužnijim za gradnju pruge od Zenice do Sarajeva. Jedan je od osnivača Dioničke banke. Sudjelovao je i u Vladinom istraživanju autentičnog bosanskog grba i zastave. Tokom mandata gradonačelnika Sarajeva grad je dobio Vijećnicu, Zemaljsku bolnicu, električnu centralu, gradsku tržnicu, električnu rasvjetu i tramvaj, a reguliran je i tok Miljacke. Osnivač je lista Bošnjak, a potpisao se i u prvi Glasnik Zemaljskog muzeja. Zagovarao je integralno bošnjaštvo kao nacionalnu odrednicu stanovnika Bosne ma kojoj vjeri pripadali. Zagovarao je i uključenje Bosne i Hercegovine u tokove zapadnoevropske nauke, ali je u isto vrijeme insistirao na očuvanju specifičnih duhovnih i kulturnih formi stoljećima prisutnih na ovim prostorima. Bio je pisac, sakupljač narodnih umotvorina, političar i kaligraf, pionir bošnjačkog kulturnog preporoda. Ime mu je Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!