fbpx

SREBRENICA, 25 GODINA: Faiz Softić, Srebrenica

Kad kažem Bosna/Zaplače kamen/I negdje zacvili ranjeni pas./Kad kažem – Drina/Krvava poteče voda.

 

Faiz Softić (Bijelo Polje, 1958)

SREBRENICA

Stasale aršlame rumene
U đul baštama Zelenog Jadra
Trni slast u rumenom plodu
Nad Srebrenicom crni se gavran vije.

Na okutnjici Fate Orlović u Cerskoj
Posadiše oltar –
Uskličnik na mitomanskoj sintaksi zločina,
Ucvijeliše onu koja nikoga nije.

Talasaju grane prerodile
U Potočarima:
Mašu li to onima koji doći neće?
O, majke srebreničke,
O, majke Bošnjačke
Za koga noću bdiste
Nad kolijevkama zlaćanim.

U šumi svitac prestravljen
Kruži posljednji let
– Umiru tek zamomčena djeca
Tuzla daleko, daleko sloboda
I nikog sem Boga.

Koliko neizgovorenih riječi onih
Čije kosti krije zemlja
I onih koji ne zgoreše
U fabričkim pećima.
O majke srebereničke,
O majke moje i majke moje djece –
Kako vid očinji halaliti?

U grumen zemlje savila se lobanja
Šesnaestogodinjeg Amira
Iz Potočara.
Otac mu Nezir kojega nema
Ni btata Amirovog, ni brata Nezirovog
Ni moje braće
Ni brata bratovog
Ni sina od sina nema.

O, Veliki Bože!

Zato, kad kažem Bosna –
Raspukne zemlja.
Kad kažem Bosna –
Zadrhte brda.

Kad kažem Bosna
Zaplače kamen
I negdje zacvili ranjeni pas.
Kad kažem – Drina
Krvava poteče voda.
Niz koju pluta ahmedija
Efendije Jusufa Fočaka
I kušak majke mu Rabije
Koja se sa svojom kostoboljom
Jedva doteturala do drinskog mosta
Da zadnji put progovori:
La ilaha ill’ Allah!

Kad kažem Srebrenica ja to kažem:
Srebrenica, Srebrenica, Srebrenica
Bez krila ptica
Djevojka bez oba oka,
I ništa sem jama,
I ništa sem jama
Crna,
Prepuna,
Duboka!

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!