fbpx

Srbin može biti samo nacionalni heroj, uloga izdajnika za druge je narode

Da je kod nas sve moguće, govori i činjenica da je sud u Valjevu rehabilitirao čak i komandanta Kraljevske gorske garde Nikolu Kalabića, koji je svog komandanta izdao i izručio u ruke partizanima. Što je posebno zanimljivo, nigdje ni riječi u udžbenicima nema o četničkim zločinima i o masovnim masakrima, naročito bošnjačkog naroda. Možda kriptohistoričari ga i najviše slave zbog toga.

Piše: Esad RAHIĆ

U Republici Srbiji teče kontinuirani i ubrzani proces revidiranja historije i “pranja” biografija kvislinga i ratnih zločinaca iz epohe Drugog svjetskog rata. Najveći ratni zločinci i dokazani kvislinzi voljom sudskih instanci i pristrasnom advokatskom ulogom nacionalnih historičara i historiografija, preko noći, od okorjelih zločinaca i kvislinga prerastaju u nacionalne heroje, patriote i antifašiste. Umjesto da grobovi zločinaca i kvislinga budu pokriveni sveopćom nacionalnim sramotom, iznad njih se podižu grandiozna spomen-obilježja koja treba da potkrijepe njihovu falsificiranu historijsku “veličinu”.

U Srbiji je dovoljno pokrenuti sudski proces za rehabilitaciju i najokorjelijih kvislinga i zločinaca, a ishod će uvijek biti isti. Srbin može biti samo nacionalni heroj, a uloga izdajnika rezervirana je isključivo za pripadnike drugih naroda. Najveći srpski ratni zločinac i vjerni i dosljedni saradnik njemačkog i italijanskog okupatora Dragoljub Draža Mihailović dobio je ne samo sudsku već i rehabilitaciju od najvažnijeg predstavničkog tijela Republike Srbije, odnosno od republičkog parlamenta.

Najveći republički dužnosnici s ponosom izjavljuju da su iz četničkih porodica, a potomci četnika uveliko snimaju serije u kojima se najveći sljedbenik etničkog čišćenja i genocida nad nesrpskim narodima prikazuje kao dobra vila, hrabri i principijelni đeneral, borac protiv okupatora i komandant “prvog pokreta otpora u okupiranoj Evropi”. Samo postoji jedan ogroman i nesavladiv problem. Mnogo je teško pronaći četničke bitke protiv okupatora, ali zato ima bezbroj bitaka u kojima su četnici učestvovali kao saveznici okupatora. Okupatori su vjerovatno blagosiljali dan kada im je sudbina poklonila takve vjerne i dosljedne sluge i saradnike.

Nosioci revidiranja i lažiranja historije Drugog svjetskog rata imaju još jedan problem. Naime, u poslijeratnom periodu toliko je napisano historijskih studija o četničkim zločinima i njihovoj izdajničkoj ulozi da današnji pisci lažne i iskrivljene historije ne mogu za kratko vrijeme da prekriju toliko djela i toliko argumenata koji se u njima iznose. Isti “problem” javlja se u filmskoj i TV industriji.

Najveća žrtva ove histerične i megalomanske lažomanije svakako su učenici. U udžbenicima se obično prikazuje Dražina slika iz predratnog perioda, uredno obrijanog, u elegantnoj uniformi Kraljevine Jugoslavije, jer njegov lik iz ratnih dana sigurno bi izazvao grozomoru i kod srpske djece. Učenici su primorani da uče kako su za vrijeme Drugog svjetskog rata imala, tobože, dva pokreta otpora: partizanski i četnički. Čak u nekim udžbenicima Draža i četnici se toliko veličaju da Tito i partizani dobijaju pored njih desetorazrednu ulogu.

Da je kod nas sve moguće, govori i činjenica da je sud u Valjevu rehabilitirao čak i komandanta Kraljevske gorske garde Nikolu Kalabića, koji je svog komandanta izdao i izručio u ruke partizanima. Što je posebno zanimljivo, nigdje ni riječi u udžbenicima nema o četničkim zločinima i o masovnim masakrima, naročito bošnjačkog naroda. Možda kriptohistoričari ga i najviše slave zbog toga.

Ali, zato se redovno ističe kvislinška i zločinačka uloga muslimanske milicije u Sandžaku. Ljudi koji su se organizirali po teritorijalnom principu, s namjerom da brane svoje domove i svoje porodice od četničkih napada. Zar je odbrana svojih domova i rodnih mjesta ratni zločin i izdaja? Koje je to srpske gradove napadala muslimanska milicija? Kada je imala u planu da etnički počisti teritorije nastanjene sa srpskim stanovništvom? Ako je ponekada i imalo nekih oblika saradnje s okupatorskim jedinicama, to je uvijek bilo u cilju samoodbrane od etničkog čišćenja i masakra koje su htjeli da im počine drugi. Međutim, ukoliko pokušamo da pokrenemo proces za rehabilitaciju takvih ljudi, uvijek će se svom snagom obrušiti i ispriječiti cjelokupno sudstvo Republike Srbije, jer je uloga nevinih i patriota u ovoj zemlji rezervirana isključivo za većinski narod.

 

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!