fbpx

Spasonosna rješenja ministra Alikadića i premijera Nenadića

Od 1996. godine do danas, dakle, otkad postoji Ministarstvo kulture i sporta, rezultati konkursa u oblasti kulture i sporta nikada nisu bili javni. Također, nikada se nije desilo da se Ministarstvo obrati sa zahtjevom za povrat sredstava, uprkos tome što ona nisu pravdana. Samo u prošloj godini, ponavljam, nisu opravdana sredstva 78 udruženja iz oblasti sporta, a udruženja u oblasti kulture još uvijek nismo stigli u cijelosti ispitati, ali na tome radimo. Evidentno je da u oblasti sporta 70 posto sredstava ode u privatne džepove trenera, a veoma malo dođe do djece. Otud i toliko žalbi od strane djece i mladih da im država nije ništa dala i da su svoje sportske karijere gradili sami. A kad uđete u sistem finansiranja, vidite da je država izdvajala ogromna sredstva namijenjena toj djeci, ali su ta sredstva uzurpirana od strane klubova i trenera”, kaže ministar Kenan Alikadić

 

Piše: Hamza RIDŽAL

Premijer Kantona Sarajevo Mario Nenadić i ministar kulture i sporta Kenan Alikadić održali su 10. juna sastanak s ambasadorima Turske, Austrije, Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Italije i predstavnikom UNESCO-a u BiH. Na sastanku je razgovarano o problemu finansiranja Zemaljskog muzeja i još šest institucija kulture, koje od završetka Agresije do danas nemaju riješen status finansiranja. Činjenica da je ova inicijativa potekla s kantonalne razine, iz Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, simptomatično ukazuje na stanje u našoj kulturi. S druge strane, sredstva koja se ulažu u kulturu općenito na državnom, federalnom i kantonalnom nivou (ovdje govorimo isključivo o Kantonu Sarajevu, na čijem su području smještene ove važne institucije) sasvim su dovoljna kako bi se riješilo pitanje finansiranja šest temeljnih institucija kulture Bosne i Hercegovine.

Kako je onda moguće da se godinama povlači pitanje finansiranja ovih institucija? Odgovor je kompleksan, ali bi se mogao svesti na dva ključna razloga: prvi jeste nezainteresiranost i nespremnost državnih instanci da riješe ovo pitanje, a drugi su udruženja i pojedinci koji već godinama neopravdano crpe sredstva iz budžeta. Pritom, pridjev “neopravdano” ovdje nije upotrijebljen kao ocjena umjetničke kvalitete tih projekata, već kao opis proceduralnih nezakonitosti: dodijeljena sredstva putem javnog konkursa nerijetko nisu pravdana.

Međutim, principu bogami sam potrošio tamo đe je trebalo došao je kraj. Novi ministar kulture i sporta u Kantonu Sarajevu Kenan Alikadić odlučio je napraviti paradigmatski zaokret u načinu na koji se raspodjeljuju javna sredstva. Tačnije, odlučeno je da će konkursi za finansiranje i sufinansiranje projekata u oblasti kulture i sporta biti javni, a da će Ministarstvo pokrenuti proceduru povrata sredstava koja nisu opravdana na način predviđen ugovorom koji potpisuju svi dobitnici sredstava.

“Uočili smo mnoštvo nepravilnosti u javnim pozivima kojima se dodjeljuju grantovi za finansiranje i sufinansiranje projekata u oblasti kulture i sporta. U oblasti sporta ove se godine prijavilo 120 udruženja manje nego prošle godine kako ne bi pravdali sredstva koja dobiju. Samo to može biti razlog. Imamo 78 udruženja koja nisu opravdala dobijena sredstva od prošle, 2019. godine. To znači da mi imamo obavezu pokrenuti inicijativu za povratak tih sredstava u budžet Kantona Sarajevo. Mi ćemo to učiniti, i to sam već ranije najavio. Svi oni koji nisu pravdali sredstva ne mogu ih zadržati za sebe. Ništa bolja slika nije ni u oblasti kulture, gdje također veliki broj udruženja nije opravdao dobijena sredstva. Odlučili smo da ćemo nakon potpisivanja ugovora s onima koji dobiju sredstva za kulturne i sportske projekte obavezati udruženja da ta sredstva moraju pravdati u narednih 15 dana”, kaže ministar Alikadić za Stav, ističući da je mnoštvo onih koji su nezadovoljni potezima koje povlači Ministarstvo upravo zbog toga što su navikli uzimati novac na takav način.

“Od 1996. godine do danas, dakle, otkad postoji Ministarstvo kulture i sporta, rezultati konkursa u oblasti kulture i sporta nikada nisu bili javni. Također, nikada se nije desilo da se Ministarstvo obrati sa zahtjevom za povrat sredstava, uprkos tome što ona nisu pravdana. Samo u prošloj godini, ponavljam, nisu opravdana sredstva 78 udruženja iz oblasti sporta, a udruženja u oblasti kulture još uvijek nismo stigli u cijelosti ispitati, ali na tome radimo. Evidentno je da u oblasti sporta 70 posto sredstava ode u privatne džepove trenera, a veoma malo dođe do djece. Otud i toliko žalbi od strane djece i mladih da im država nije ništa dala i da su svoje sportske karijere gradili sami. A kad uđete u sistem finansiranja, vidite da je država izdvajala ogromna sredstva namijenjena toj djeci, ali su ta sredstva uzurpirana od strane klubova i trenera”, kaže Alikadić.

Već je imao slučajeve da mu se roditelji obraćaju s upitom zbog čega Ministarstvo ne pomaže sport. “Kad im kažem da je klub u kojem trenira njihovo dijete za deset godina dobio 100.000 maraka, oni mi ne vjeruju. Stoga je važno da konkursi budu javni i transparentni. Ja dolazim iz karatea, to je moj sport, ali ovdje poručujem: mnogi karate-klubovi morat će vratiti ranije dobijena sredstva koja nisu opravdana. Ta su sredstva uzeli sebi i ništa nije uloženo u djecu. Zbog mog stava i načina na koji razumijem svoje obaveze, već 90 posto karate-klubova u Sarajevu ne priča sa mnom. Udario sam na njihove sigurne izvore finansiranja i tu su mi vrata zatvorena. I neka su. Ne smijemo dozvoliti da roditelji finansiraju sportski napredak svoje djece kroz mikrokreditne organizacije, a sredstva koja država daje završavaju u privatnim džepovima. Nedopustivo je da se novac namijenjen djeci troši za kupovinu džipova i stanova njihovih trenera”, jasan je Alikadić.

Kako kaže, ogromni su politički pritisci kojima se želi obustaviti reforma u Ministarstvu kulture i sporta, ali on i ne pomišlja da se povuče. “Pritisci dolaze sa svih strana, ali mi je vrlo važno da imam podršku predsjednika političke opcije iz koje ja dolazim. Imao sam i neke prijetnje, ali ih nisam prijavljivao, jer nisam taj tip čovjeka. Možda sam tu pogriješio. Bilo bi lakše da sam odlučio obnašati ovu funkciju kao i mnogi drugi, ali sam odlučio krenuti putem reformi”, poručuje Alikadić.

“Mi imamo neka udruženja koja baštine sjećanje na rat, a njihovi direktori imaju plaće više od 5.000 maraka. Primijetili smo da ove godine mnogo aplikanata traži sredstva za projekte na temu Srebrenice. Od nekih sam čuo da su ove godine odlučili ići s tematikom Srebrenice ‘jer nas ministar ne može odbiti zbog toga’, kako su rekli. Srebrenica je naša svetinja i to je nešto čemu dajemo. Ona je aksiom. I baš zbog toga, Srebrenica nam ne može i ne smije biti trgovačka roba, prostor zarade. Ne možemo pisati projekte od 150.000 maraka na temu Srebrenice kako bismo zaradili 100.000 maraka, a bilo je i takvih”, upozorava Alikadić.

Zbog načina na koji se postavio preuzevši funkciju ministra, Alikadić se odmah našao na udaru brojnih udruženja i direktora, ali on ističe da neće podleći tim pritiscima: “Nema nazad. Doista je široka mreža ljudi i udruženja na koje smo udarili ovom reformom, pa vidjet ćemo ko će na kraju izići kao pobjednik”, poručuje ministar.

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!