fbpx

Španjolka iz Ključa svjetska GAMMA prvakinja

Roditelji su zbog posla bili razdvojeni kada je počeo rat, pa je odrastala s dedom i nanom. Počela je studirati u Gijónu telekomunikacije i informatiku, istovremeno radeći u hotelu kako bi zaradila za život.

 

Zejna Krantić rođena je u Ključu 1988. godine. Nastupajući pod španskom zastavom, ova je sportašica proglašena svjetskom prvakinjom Svjetske udruge mješovitih borilačkih vještina (GAMMA), nakon pobjeda na turnirima u Indiji, Tajlandu, Ukrajini i Singapuru.

“Još uvijek nisam svjesna da sam prvakinja GAMMA-e. Mislim da je ovo historijski uspjeh za Španiju. Naporno smo radili za ovo. Bio je nevjerovatan osjećaj kada su mi digli ruku”, kaže Kratić. Ona je naslov prvaka posvetila ocu koji je umro prije godinu dana. “On je jedan od ljudi koji su najviše vjerovali u mene, podržavao me od prvog dana”, kaže Kratić.

U Španiju je stigla 2008. godine, privučena ponuđenom stipendijom za igranje odbojke. Međutim, život je imao druge planove za nju. Bila je još dijete kada je preživjela strahote agresije na Bosnu i Hercegovinu. Roditelji su zbog posla bili razdvojeni kada je počeo rat, pa je odrastala s dedom i nanom. Počela je studirati u Gijónu telekomunikacije i informatiku, istovremeno radeći u hotelu kako bi zaradila za život.

Nakon što je okončala studij, probala je naći posao, ali nije uspjela. Onda joj je život zadao novi udarac. “Moja majka je oboljela od raka. Počela sam se baviti borilačkim vještinama da makar nakratko prestanem misliti na sve. Moj um je bio centrifuga koja se nije zaustavila ni u jednom trenutku, pa sam započela trenirati borilačku vještinu krav maga”, priča Zejna.

Nekoliko mjeseci kasnije, trener joj je predložio prvi meč. “Bio je to jedan od najljepših trenutaka u mom životu. Otkrila sam onaj adrenalin koji čovjek osjeti kad uđe u kavez. Nastavila sam s amaterskim borbama sve dok nisam stigla na razinu na kojoj sam htjela biti.”

Ponovo je sve ostavila iza sebe, život u Gijonu, prijatelje, posao i odlučila otići u januaru prošle godine u Guadalajaru, u čuvenu školu “Meguro Castilla”. Pokazalo se kako je ta odluka bila ispravna jer se nepunih godinu dana kasnije dokopala svjetskog zlata, prvog ženskog naslova u španskoj historiji borilačkih sportova.

PROČITAJTE I...

Juan Antonio Corbalán srest će u Zadru igrača koji je zauvijek obilježio njegov život: Mirzu Delibašića. Klasa od 1,97 metara, graciozan stav i sjetan pogled. Od tada je prošlo gotovo 48 godina, ali Corbalánova su sjećanja jasna. “Nikad u Evropi nisam vidio boljeg igrača od Delibašića. Čak je i tada imao neodoljivu mentalnu i fizičku zrelost. Nije izgledao kao Supermen, ali radio je stvari koje smo vidjeli samo među američkim profesionalcima. Na terenu je izgledao kao violinista”, sjeća se Corbalán u članku koji je prije nekoliko dana objavio madridski El Pais

Berlusconi, koji se od pandemije sklonio u Nicu, oduševljen je napretkom kluba. U Milanu, gdje je postao predsjednik jednog od najuspješnijih fudbalskih klubova svijeta, već je volio sugerirati svoje taktike trenerima. I u Monzi se zabavljao dajući savjete i povremeno je odlazio na stadion.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!