Ovdje je, zapravo, bitno pitanje koga ili šta to zastupa Željana Zovko, interese koje će države braniti. Odnosno, još važnije, koje je to državne interese zastupala u tri mandata kao karijerna ambasadorica BiH. Ako joj je vladajuća stranka u susjednoj državi dala povjerenje da tu državu zastupa u Evropskom parlamentu, ima li uopće dileme
 vrlo je prilježna prilikom ispitivanja lojalnosti državi potencijalnih kandidata za diplomaciju, sve, naravno, temeljem zakona i propisa. Iako je i sama u svojim redovima imala sigurnosno neprovjerene kadrove koji su bili pod sumnjom odavanja nekih tajni iz obavještajne djelatnosti novinama u vlasništvu EPH grupe i premda je njezin, za prošle kratkotrajne vlade, smijenjen šef imao dva državljanstva, kandidati za visoke državne funkcije bili su temeljito provjeravani, posebno ako su, osim onoga Republike Hrvatske, imali neko drugo državljanstvo.</p>
<p>Čak, još temeljitije ako nisu bili nacionalno osviješteni Hrvati. Šef SOA-e, koga je bez obrazloženja smijenila predsjednica Republike, za nadati se, isto temeljito provjerena karijerna diplomatkinja uhvaćena da joj je optuženik za nogometne financijske vratolomije organizirao rođendanski party za ekipu, a nije bio obavještajno zanimljiv, iako je imao i državljanstvo Sjedinjenih Američkih Država. Svojevremeni ratni ministar odbrane, gospodar života i smrti na teritorijama koje je kontrolirao HVO, odnosno HV-a u BiH, imao je tri državljanstva, među njima i bosansko. Za vjerovati je da su tadašnje silne obavještajne agencije RH i toga lika obavještajno pretresle, u smislu lojalnosti državi Hrvatskoj. A možda i nisu. Izreći “majke mi” možda je Hrvatini i katoliku, emigrantu iz Kanade ili Australije, bilo sasvim dovoljno za obavještajnu provjeru. I ovjeru.</p>
<p>Ovaj uvod u bespuća zbiljnosti obavještajne zajednice susjedne države, kako se tepa tim čudnovatim agencijama, izazvan je na prvu loptu viješću da će stanovita Željana Zovko, karijerna ambasadorica Bosne i Hercegovine, zamijeniti novog ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske koji odlazi s izborne funkcije člana Evropskog parlamenta. Bit će, ergo, parlamentarna zastupnica druge države u Evropskom parlamentu, izabrana s liste političke partije, odnosno koalicije pod vodstvom partije iz druge države. To, naravno, znači da ta dama ima državljanstvo Republike Hrvatske jer drukčije ne bi niti mogla biti kandidirana na listu za izbore u Evropski parlament.</p>
<p>I Bosna ima svoju obavještajnu zajednicu, Obavještajno-sigurnosnu agenciju, navodno vrlo ozbiljnu i temeljitu. Takva je tu Zovko valjda isto tako obavještajno obradila, za pretpostaviti je i vrlo temeljitim ispitivanjem njezine lojalnosti državi. Na koncu, ona je imenovana izvanrednim i opunomoćenim predstavnikom Bosne i Hercegovine u Španiji, Francuskoj, pa u Italiji. Nije šala poslati osobu s višestrukom državnom lojalnošću na tako osjetljive diplomatske pozicije.</p>
<p>Trebalo je jasno ustanoviti gdje leži njezina lojalnost i to je obavještajna zajednica BiH u prošlim mandatima zasigurno, vjerujemo joj na riječ, odradila. Ili je isto ono “majke mi” bilo sasvim dovoljno za provjeru, ocjenu i ovjeru podobnosti i državne lojalnosti kadra sestrinske stranke vladajućoj iz susjedne Hrvatske. Zbog toga je valjda i bosanskoj obavještajnoj zajednici sasvim normalno da se dotična dama pojavi na kandidatskoj listi u drugoj državi, a istovremeno je izvanredni i opunomoćeni predstavnik BiH.</p>
<p>Nekoliko dana nakon što se ustanovi da je Željana zamijenila Davora Ivu Stiera u Evropskom parlamentu, šef nove, svježe i evropske Vlade RH dolazi u svoju prvu službenu posjetu u Sarajevo, a zapravo u Mostar i širom “hrvatskih” krajeva BiH. Šarmantan i fin kakvim ga je Bog dao, bosanskoj i široj javnosti poručuje ono što ova želi čuti. Partnerstvo, pomoć, prijateljstvo, poštivanje cjelovitosti, nemiješanje u unutarnje uređenje… i Željana koju ne spominje, ali ju šalje u Bruxelles. Ovdje čak nije niti bitno ponavljanje teza paradržavnog hrvatskog narodnog sabora o majorizaciji Hrvata koje stvarno nema. O tome je nešto utemeljeno rekao i Bakir Izetbegović. Ovdje je, zapravo, bitno pitanje koga ili šta to zastupa Željana Zovko, interese koje će države braniti. Odnosno, još važnije, koje je to državne interese zastupala za svoja tri ambasadorska mandata. Ako joj je vladajuća stranka u susjednoj državi dala povjerenje da tu državu zastupa u Evropskom parlamentu, ima li uopće dileme?</p>
<p>Naravno, Željana Zovko beznačajna je, likom, moralom i djelom. Iako je u sukobu interesa krivično odgovorna za ovakvo ponašanje, ona je zaštićena nakaradnim institutima sistema političke ravnoteže i ravnopravnosti naroda, odnosno zaštite vitalnih nacionalnih interesa kao i njezini nalogodavci s obiju strana Save i Une. Mnogo je značajnije pitanje koji su to kriteriji kojima se stječe podobnosti da se državu Bosnu i Hercegovinu izvanredno i opunomoćeno predstavlja u svijetu? Bolje rečeno, koliko je “željana” u ovom trenutku koje zastupaju interese Bosne i Hercegovine širom svijeta, odnosno koliko ih već čeka u redu za prestižne diplomatske funkcije, a jedina im je kvalifikacija pripadnost jednoj od stranaka? Nadalje, koliko je osjetljivih i tajnih informacija, važnih za BiH, preko različitih “željana” otišlo različitim državama i koliko je to ugrozilo sigurnosno stanje Bosne i Hercegovine? Na koncu, u duhu ministrovog “majke mi”, treba li vjerovati Andreju Plenkoviću ili svojim očima?</p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Postoji li problem bošnjačkog nacionalizmaPROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
Apelacija koja je stvari pomakla s mrtve tačke u manjem entitetu
Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova