SLUČAJ U BOTANIČKOM VRTU

Cvijet ponekad zaista liči na čovjeka. Naročito planinski. I među njima se pokazuju neki odnosi. Kao i među ljudima. Jedan je bodljikav. Ko zna zašto? Drugi nježan. I onda naiđe koza. Obrsti ga. Trn je i tako poslastica za nju

Piše: Irfan HOROZOVIĆ

 

Čim sam ga vidio, znao sam da se dogodilo nešto neuobičajeno.

– Svijet je lud, a mi smo još luđi što živimo u njemu!

– Tako je, iako ne razumijem zašto to govoriš.

– Zar je to važno?

– Možda i nije.

– Možeš misliti, policija sad istražuje nešto u vezi s biljkama… – reče nešto kasnije kad je izgledalo da se malo smirio.

Nisam znao šta bih mu rekao.

Zato smo šutjeli.

– Kako ti to znaš? – napokon ga upitah.

– Inspektor Pačariz izgledao je zaista nervozno.

– Gdje si ga vidio?

– Tamo kod Zemaljskog muzeja.

– Šta se dogodilo?

– To sam ga i ja pitao.

– I šta ti je odgovorio?

– Ništa.

– Kako ništa?

– Hoćeš li čitav izvještaj o slučaju?! Tako mi je osorno rekao.

– Nisam to mislio. Pitao sam samo onako.

– I ja sam tako kazao, ali on meni: nema tu samo onako. Slučaj je slučaj.

– Valjda je tako…

– Nisam ni znao da ovdje ima nešto osim zoološkog vrta…

– Svaki grad na svijetu koji drži do sebe ima botanički vrt.

– Nikad čuo. Znam samo za zoo.

– Naravno. On ti je mnogo bliži…

Zašto se neke biljke zovu kako se zovu?

Perunika. Metvica. Čubra.

Bokvica. Bejturan.

Gencijana. Lincura.

Iza svakog naziva je ime nekog mitskog boga.

Ili vladara.

I ko zna čega sve još.

Neke su trave zaista ljute.

I iznenađujuće ljekovite.

Neke čas ovakve, čas onakve. Kao što bijahu oni čija imena nose i po kojima ih prepoznajemo.

Jedanput je pročitao priču Nos. Ko zna zašto, ali osjetio je neku nelagodu.

I uvijek je nailazio na takve priče.

Preobražaj. Šta bi neko iza čijeg se imena skriva čavka drugo i napisao?!

Ipak, bio je radoznao.

– Volim kriminalističke priče.

– Ko ih ne voli…

– Zanimljivo je kako se oblikovala ta vrsta.

– Misliš na Edgara Allana Poea?

– Naravno, na nj mislim. Na izuzetno Ukradeno pismo. I onog majmuna koji se verao po kućama u ulici…

– Zaista je to dobra priča. Nije on jedini. I Zločin i kazna je kriminalistički roman.

– Šta bi drugo bio? Međutim, to s cvjetovima, osim ako nisu otrovni, i dalje mi je čudno. Vrlo čudno.

Neke priče su toliko neobične da ih nije nimalo jednostavno ispričati.

Čak i opasno.

Tako je mislio dok je koračao ulicom i nastojao pobjeći sam od sebe.

– I Tolstoj je načinio poređenje cvijeta s čovjekom.

– Odnekud doluta ta opaska.

– Šta je to? Neka njegova opservacija?

– Ne, nego početak romana. Vrlo dobrog romana.

– Svašta.

– Jašta.

Cvijet ponekad zaista liči na čovjeka.

Naročito planinski.

I među njima se pokazuju neki odnosi. Kao i među ljudima.

Jedan je bodljikav.

Ko zna zašto?

Drugi nježan.

I onda naiđe koza.

Obrsti ga.

Trn je i tako poslastica za nju.

Zato u botaničkim vrtovima nema koza.

– Taj koji su našli u vrtu zove se Narcis. Sigurno su zadovoljni, jer sve je sad izgleda po propisu.

– Misliš, ubijen je cvijet?

– Da.

– I ličio je na čovjeka?

– Nije ličio. Bio je to čovjek!

– Kakav dan!

– Sparan. I do bola tjeskoban.

Najednom ustade, okrenu se i krenu kao da ne zna gdje će. Na vratima se okrenu, pogleda me i gotovo viknu:

– Kako se zove taj roman?

– Koji roman?

– Taj gdje je Lav spominjao cvijet?

Hadži Murat.

– Zar?!

PROČITAJTE I...

Da budem posve jasan, uopće mi nije namjera biti sarkastičan ili persiflažno duhovit, ili oboje, naprotiv, ako ovaj fašistoidni lik, mimo elementarne logike i, prije svega, zdravog razuma, pokušava pseudopoetski povezati nešto što se bilo kakvim stilskim postupkom povezati ne može, dakle, turbe zaglavljeno u njegovoj prostati i tegobe time uzrokovane, onda je, van svake sumnje, u stanju napisati bilo šta. I, pride, dobiti književnu nagradu

Na ovaj i ovakav tekst, u biti knjiški, potakao me je nedavni razgovor s izvjesnom djevojčicom iz komšiluka, učenicom generacije u osnovnoj školi koju sam i ja pohađao, a koja, premda ima peticu iz historije, o historiji svog rodnog grada nije znala skoro ništa. Na moje upite o ovom ili onom, gledala me je nijemo i blijedo

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!