Sjećanje na najčasnije sinove

Kad se približi vrijeme ovih godišnjica, počinju se javljati emocije i redati slike iz djetinjstva. Javlja se uvijek ista bol. Kao brat Salihov, Sulejmanov i Ishakov, ponosan sam na ono što su oni uradili i žrtvovali za slobodu koju mi danas uživamo, kazao je Besim Dizdarić, koji je također bio pripadnik 5. korpusa

 

Salih Dizdarić bio je jedan od osnivača Patriotske lige i rezervnog sastava policije. Kao komandir čete u 3. bataljonu 502. viteške brigade, izvojevao je niz ratnih podviga koji će ostati upisani u ratnoj historiji 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegovo ime uklesano je na spomen-ploču s imenima njegovih saboraca koji su položili svoje živote za odbranu Bihaćkog okruga i Bosne i Hercegovine. Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i “Ordena zlatnog grba sa mačevima”. S legendarnim komandantom u rejonu Grabeža poginula su i trojica saboraca: Mustafa Zulić, Fahrudin Mehtić i Amir Redžić.

Povodom godišnjice Salihove pogibije, u bihaćkom naselju Vinica u organizaciji Udruženja dobitnika najviših ratnih priznanja i odlikovanja Bihaća, te podršku Grada Bihaća, 20. marta je obilježena 26. godišnjica od smrti Saliha Dizdarića i njegovih saboraca. I ove godine veliki broj mještana Vinice, porodice poginulih, članovi boračkih udruženja i učenici prisjetili su se dešavanja te ratne 1993. godine, operacija i bitaka na Grabeškom platou koje su odredile daljnji tok odbrane Bihaća i Bihaćkog okruga. O ratnom putu komandanta Saliha Dizdarića i njegovih saboraca govorili su Mirsad Kurtović i Mirsad Litrić, istaknuvši da kod komandanta Saliha i njegovih boraca nije bilo dileme oko borbe protiv neprijatelja koji je imao namjeru da počini strašne zločine nad bošnjačkim narodom u Bihaćkom okrugu.

“Kad se približi vrijeme ovih godišnjica, počinju se javljati emocije i redati slike iz djetinjstva. Javlja se uvijek ista bol. Kao brat Salihov, Sulejmanov i Ishakov, ponosan sam na ono što su oni uradili i žrtvovali za slobodu koju mi danas uživamo”, kazao je Besim Dizdarić, koji je također bio pripadnik 5. korpusa.

“Bili smo uz našeg komandanta Saliha i sve naše saborce. Tog 20. marta 1993. godine izgubili smo Saliha Dizdarića, Mustafu Zulića, Fahrudina Mehtića i Amira Redžića, ali smo dobili potvrdu da će opstati bošnjački narod i država Bosna i Hercegovina. Na nama je da ne iznevjerimo ono za što su naši šehidi ginuli i dali svoje živote. Kao saborac Saliha Dizdarića i pripadnik njegove čete, mogu kazati da je rahmetli Salih za kratko vrijeme mnogo toga uradio i mi smo nakon njegove smrti nastavili tim putem. Njegova ideja i želja bila je da zauzme kasarnu Grabež, ali, nažalost, on to nije dočekao. Uspjeli smo ostvariti Salihov san i probili smo liniju i ušli u kasarnu Grabež i nastavili dalje putem Saliha Dizdarića, a to je put koji se zove Bosna i Hercegovina. Taj put ćemo, ako Bog da, i dalje čuvati tako što ćemo svake godine na obilježavanje godišnjice pogibije Saliha Dizdarića dovoditi našu mladež i govoriti im o tim događajima”, rekao je Mirsad Litrić.

Obilježavanju 26. godišnjice pogibije Saliha Dizdarića i njegovih saboraca prisustvovali su i učenici Osnovne škole “Prekounje”. Pored polaganja cvijeća na mjestu pogibije, članovi porodice poginulih boraca te brojne delegacije položile su cvijeće na centralno šehidsko spomen‑obilježje u Vinici i mezarluk komandanta Saliha Dizdarića.

“Svaki narod može imati velike vođe, naučnike, pjesnike, slikare i umjetnike, ali narod koji nema ljude koji su spremni dati svoje živote za odbranu tog naroda, koji nema šehide, njegova je budućnost upitna. Mi smo imali takve ljude i, evo, upravo obilježavamo godišnjicu pogibije jednog takvog čovjeka i njegova tri druga. Imali smo pripadnike 5. korpusa koji su dali svoje živote za nas i moramo uvijek imati na umu da su to najbolji od nas, najhrabriji od nas i najčasniji od nas i oni treba da nam budu uzor u budućnosti, jer ova obilježavanja i godišnjice koje pravimo radimo zbog njih da ih se prisjetimo, ali i zbog budućnosti naše djece”, poručio je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

Sjećanjem na četvericu učesnika odbrambeno-oslobodilačkog rata: Saliha Dizdarića, Mustafe Zulića, Fahrudina Mehtića i Amira Redžića potvrđena je istina o običnim “malim” ljudima koji su u teškim ratnim vremenima postajali heroji i kao takvi i danas žive u mislima svih Bišćana i Krajišnika.

PROČITAJTE I...

Školuju se na bosanskom, srpskom i albanskom jeziku. Prema popisu stanovništva 2011. godine, u Srbiji (bez Kosova) je živjelo 7.767 Gorana. Prema procjenama, Gorana ima više od 60.000. U Gori ih trenutno živi i radi između 6.000 i 8.000. Gorani su se do 1991. godine nacionalno izjašnjavali u popisima kao Muslimani. Pod utjecajem manipulacija kojima su bili izloženi od Miloševićevog režima, Srpske akademije nauka i umetnosti i Beogradu poslušnih kadrova rodom iz Gore, geografska odrednica Gorani pretvorena je u nacionalnu komponentu i preko noći stvorena novokomponirana nacija Goranci. Cilj je bio da se Gorani vještački i neprirodno odvoje od muslimanskog (bošnjačkog) nacionalnog korpusa i tako oslabe i podjele muslimanski (bošnjački) narod

Poziv da se Bošnjaci politički organiziraju prihvata se s rezervom. Naši ljudi koji iole ulaze u te procese to prihvataju s dozom snishodljivosti, kao da nekom treba da se pravdaju, da se izvinjavaju za taj ipak ljudski i krajnje opravdan čin. U ovim okolnostima, početkom 2017. godine, rađa se ideja o formiranju Foruma Bošnjaka Makedonije s osnovnom idejom, pred dolazećim generacijama, da očuva ono što jesmo, da pomogne proces promoviranja nacionalne svijesti i očuvanje vlastitog političkog i kulturnog identiteta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!