fbpx

Sjećanja “Vikićevog specijalca”: Mušan Kovač, nakon barikada

Mušan Kovač bio je komandir prve čete Odreda policije “Bosna”. Jedan od ključnih ljudi u organiziranju odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Već je odavno u penziji, no sjećanja na dane marta i aprila 1992. godine i dalje su veoma živa. Za Stav govori o dramatičnim događanjima u vrijeme i neposredno nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, ratnom putu svoje jedinice, ali priča i o tome čime je razočaran u današnjoj Bosni i Hercegovini

Razgovarao: Nedim HASIĆ

Njihov je dan 5. april. Tada se obilježava godišnjica osnivanja Specijalne jedinice MUP-a Republike Bosne i Hercegovine i Dan jedinice Udruženja veterana Odreda policije “Bosna”. Onih koje je raja cijeli rat zvala jednostavno “Vikićevi specijalci”. Posebna je to jedinica čiji su pripadnici u najtežim trenucima moderne historije BiH pokazali kako se voli i brani domovina. Jedinica čiji pripadnici i danas, skoro tri desetljeća kasnije, uživaju neizmjerno poštovanje građana.

U odbrani Bosne i Hercegovine 81 pripadnik ove elitne formacije dao je svoj život, a nekoliko stotina ih je ranjeno. U njenim redovima borilo se oko 1.500 specijalaca. Odred policije “Bosna” odlikovan je priznanjima kakvi su Orden zlatnog grba s mačevima, zaradili su četiri “Zlatna ljiljana” i pet Policijskih medalja za hrabrost, 86 Zlatnih policijskih znački i 60 Srebrenih policijskih znački. Zbog izuzetnog i nemjerljivog doprinosa u odbrani Sarajeva tokom četverogodišnje Agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i zbog angažmana na gotovo svim ratištima širom teritorije BiH, Odredu policije “Bosna” 2002. godine dodijeljena je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva.

Mušan Kovač bio je komandir prve čete Odreda policije “Bosna”, jedan od ključnih ljudi u organiziranju odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Već je odavno u penziji, no sjećanja na dane marta i aprila 1992. godine i dalje su veoma živa. Za Stav govori o dramatičnim događajima u vrijeme i neposredno nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine, ratnom putu svoje jedinice, ali priča i o tome čime je razočaran u današnjoj Bosni i Hercegovini. “Mi smo bili jedinica koja je odigrala ključnu ulogu u odbrani države Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Da je Sarajevo palo, više ne bi postojala ni država BiH, jer tu su sve državne institucije. Ključnu ulogu odigrala je jezgra jedinice, nas 31 koji smo se izvukli iz Krtelja”, kaže nam Kovač na početku razgovora.

“Oko 1. marta imali smo, navodno zajedničke, patrole s JNA. Išli smo u obilazak okoline Sarajeva. Već su bile postavljene barikade. Srbi su već imali svoje strukture MUP-a. Znao sam sve to jer su to bile moje prijeratne kolege. Radenko Marjanović, komandir stanice u Ilijašu, pričao mi je da je Mićo Stanišić već izdao naredbe, oni su već počeli nositi srpska obilježja na uniformama. Bila je to priprema za ono što će se dešavati ubrzo. Već od one njihove čuvene sjednice Skupštine 9. januara bilo je svima nama jasno šta će se desiti. Desio se slučaj ‘Fočatrans’, pa smo onda išli razbijati barikade i četničke skupove u Gacku. Već smo tada vidjeli da je u MUP-u napravljena podjela po nacionalnoj osnovi.

Naša je baza bila u naselju Krtelji. Već tada smo osjetili kako se dijelimo, kako se odvajaju neke grupice. Na nas ostale nisu gledali blagonaklono. Sve su oni znali šta se dešava i šta je planirano, ali su to dobro krili od nas. Njihov je plan bio zacrtan. Prelazak na Vraca, osnivanje srpskog MUP‑a i drugih organa i oni su doslovno slijedili plan svog političkog rukovodstva. Ključna osoba u svemu tome bio je Momčilo Mandić. On je bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova, ali su ga svi morali slušati.

Dok smo bili skupa, kolege srpske nacionalnosti nisu odbijale nijedan zadatak. Zajedno smo išli i u Foču i u Gacko. U Gacku su nam pripadnici četničkog pokreta postavili zasjedu, na putu između Gacka i Bileće. Međutim, ni mi nismo baš bili toliko naivni. Predosjetili smo da će se nešto tako desiti, i to smo spriječili. Već krajem marta ne odlazimo više u akcije van Sarajeva. Tada se već pregovaralo o opstanku Specijalne jedinice, a Specijalna jedinica bila je ključ. Ako nju razvalite, onda je razvaljen i MUP, a išlo se u tom pravcu. Podignut je bio i rezervni sastav policije. Srbi su 4. aprila definitivno napustili MUPRBiH.

Na drugu stranu odlaze Milenko Karišik, do tada zamjenik Dragana Vikića, i komandir mehanizovanog voda Miroslav Marić. Nama komandant ostaje Dragan Vikić, uz njega smo ostali Kemal Ademović, Zoran Čegar i ja. Predvidjeli smo šta će se desiti pa smo osigurali Dragana Vikića jer je bilo indicija da će ga likvidirati. Osigurali smo zgradu RTVBiH jer su njihovi ljudi napustili zgradu, zatim zgrade MUP-a i Predsjedništva BiH. Uspjeli smo izvući nekoliko BOV-ova iz Krtelja jer su oni napravili diverziju na oklopnim transporterima, ispustivši ulje iz transmisije. Uspjeli smo iz baze iznijeti dosta MTS-a, iznijeli smo sva protuoklopna sredstva; četiri BOV-a, tri transportera, kamione i ‘Land Rovere’. Ostalo nismo mogli.

Nama je 4. aprila bilo jasno da je rat počeo. Napadnuta je škola na Vracama, počeli su djelovati snajperi. Kada su ubijene Suada Dilberović i Olga Sučić, mi smo neutralizirali snajperistu koji je po njima pucao iz zgrade Dimnjačara. Skinuli smo snajperiste s hotela ‘Holiday Inn’. To je već bio rat. Oni su imali sve pripremljeno, zauzeli su pozicije i tenkovima su ušli u školu na Vracama. Ključnu ulogu u tome je odigrao Mlađan Mandić, brat Momčila Mandića. On je danas državni pravobranilac. Momčilo Mandić je oko malog prsta vrtio tadašnjeg ministra MUP-a Aliju Delimustafića. Na njega se nismo mogli osloniti, zato smo se dogovarali s Jusufom Pušinom kako da izvučemo opremu iz Krtelja, kako da se osiguraju državne institucije. U isto vrijeme se haubice s Gavrića Brda okreću prema našoj bazi. Navodno da nas zaštite, a cijevi okrenute prema nama.

U MUP-u je nacionalni balans bio u korist Srba. To je svjesno rađeno jer su se oni spremali četiri‑pet godina za ono što će početi 1992. godine. U kadru ih je bila većina, a i držali su sva rukovodeća mjesta. Mi smo bili suviše ležerni, merhametli, i to smo dopuštali.

Prvo smo išli na barikade prema Ilijašu, ali je tim banditima na barikadama uvijek dojavljivano da mi idemo ka njima. I onda bi oni sklanjali barikade. Naprave se ludi, tvrde da nema barikada. Mi se vratimo nazad ka Sarajevu, oni vrate barikade. Sve je rađeno planski, dok smo mi sve to dočekali nespremni, vjerovali smo u mir. Trajali su nekakvi pregovori, ali nama su ljudi koji su s nama bili u jedinici, Srbi, otvoreno govorili da od toga nema ništa i da se Specijalna jedinica raspada. Njima je bilo naređeno da moraju ići. Sretali smo se na raznim linijama tokom rata. Sretali smo se i kasnije, nakon rata, ali rijetko. Nema s njima previše priče jer su to ljudi koji su zaista zaluđeni velikosrpstvom.

Rat još nije prestao, rat još uvijek traje. Ko misli da je prestao, u zabludi je. Ovo je sistem koji urušava sve što je vrijedno, koji nas nipodaštava. Pokušava se Armiju RBiH i MUP izjednačiti s terorističkim organizacijama. Svjesno se radi na tome da nas se predstavi nekakvim islamističkim organizacijama, ali u tome nikada neće uspjeti. Naša jedinica bila je i ostala multietnička jedinica do samog kraja. Mi smo bili i ostali ljudi koji vole ovu državu, koji je ne žele napustiti, koji ovdje imaju svoje porodice i imanja, za razliku od tih koji su nas ubijali s brda, koji su mislili da je sve samo srpsko. I voda, i zrak, i zemlja.

Mi smo jedinica koja je rat završila bez ijedne mrlje, a danas sude našem komandantu Draganu Vikiću. Jasno je kao dan da je to ‘potkovano’, jasno kao dan da je namješteno da se okalja jedinica koja nema nikakve veze s onim što joj se stavlja na teret. Iza nas nema mrlja, iza nas nisu ostajali zločini pa onda ‘hajde da im našijemo bilo šta’. Bit će Vikić oslobođen, ali ga mrcvare godinama. Priča se da se sudi komandantu Specijalne jedinice i odmah je šteta napravljena. Mi smo bili borbena jedinica koja nije imala vremena da radi ‘obične’ policijske poslove. Nismo mi imali kad od ratovanja raditi ono za što mu se sudi.

Danas nam ne daju da postavimo spomenik u parku Sarajeva. Nameću nam nekakve procedure, ubija nas sujeta političara, sujeta ljudi koji vode općine. Slušaju se nekakve nevladine organizacije koje su protiv. Tenk je simbol zla koje je ubijalo građane Sarajeva četiri godine. Ljudima se mora pokazati spomenikom ko su bile ubice koje su razarale grad, a ko su bili ljudi koji su ga branili. Ko je smio pomisliti da nama nešto zabrani u ratu? Danas bi nas vjerovatno optužili za državni udar kad bismo se okupili. Kada je bilo najteže, svi su nas tapšali po ramenu, govorili da smo njihova jedinica. I jesmo bili jedinica cijele Bosne i Hercegovine. A danas nemamo podršku.

Mi smo previše naivan narod. Brzo zaboravljamo, svoje nipodaštavamo, svađamo se međusobno. Jasno je da ne možemo svi misliti isto, ali neke nam stvari moraju biti zajedničke, moramo se oko nečega okupiti, nemojmo jedni druge vrijeđati. Nama je Bosna i Hercegovina zajednički imenitelj, mi druge domovine nemamo. Ko god misli da ima, grdno se vara. Ne može se država praviti u Kantonu Sarajevo a da vas sve ostalo ne zanima. Meni je to nepojmljivo, za mene je to izdaja Bosne i Hercegovine. Mi smo branili državu od Une do Drine, od Save do mora.”

 

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

Za razliku od ostatka Bosne i Hercegovine, u Mostaru će lokalni izbori, prvi nakon onih iz 2008. godine, biti održani 20. decembra 2020. godine, tako da mostarska dijaspora ima nešto više vremena za pripreme za sudjelovanje na izborima. Svi Mostarci širom svijeta mogu se prijaviti za glasanje do 6. oktobra u ponoć

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!