fbpx

“Silovanje” istine i pravde

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

Ponoć je već prošla. Vrela julska noć ustreptala nakićenim zvijezdama. Prvi put, jer je pucnjava, nakon punih mjesec dana i više, potpuno utihnula, imao sam priliku da se u rovu prepustim razmišljanjima gledajući u nebo. Prvi put otkad je moja jedinca na linijama cijelu bjelopoljsku kotlinu ispunila je umirujuća tišina. Dražesno kao u djetinjstvu.

Nakon toliko vremena, misao mi je ponovo slobodna da luta i krivuda kud joj je volja, da nije potpuno pritisnuta refleksom preživljavanja. Prisjećao sam se svih dragih trenutaka i svih dragih osoba, svih tih divnih riječi i osjećanja. A potom, jače od granate, jače od ikakve emocije, jer sam već bio zagazio u njena prostranstva, kotlinom se prolomi jak, snažan jauk djevojčice. “Nemojteeeeeeeee! Ajjjjjjjjjjjjjjjjj”, pa još jednom i još jednom.

Znao sam, glas je dolazio iz logora Vojno, gdje je apsolutnu vlast imao zapovjednik Prve bjelopoljske bojne Druge brigade HVO-a Marko Maka Radić. Cijela linija miruje, nigdje se ne čuje pucnjava. Kotlinom odjekuje eho dječijeg ženskog glasa, očigledno podvrgnutog nekoj vrsti mučenja.

Odem do susjednog rova i pitam Muju je li i on čuo. Kaže da jeste, kako ga je u snu, dok mu se pričinjavalo da jede sjevernjaču, prekorila djevojčica riječju “nemojte”. Čim sam ga potpuno probudio i upoznao s onim što se zbiljski i upravo dešava tamo s druge strane linije, Mujo je bez razmišljanja ispraznio cijeli okvir metaka u zavaravajuću tišinu. Dječiji glas više se nije čuo.

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

S ushićenjem što je došlo do “pravnog silovanja” nedaleko od biskupske rezidencije u Mostaru, pod okriljem noći, njegovi istomišljenici narugali su se bezočno pravdi ističući transparent na kojem mu žele dobrodošlicu u Mostar. Osude i suprotstavljanje ovom vidu pravnog nasilja u Mostaru, a i u cijeloj BiH, bile su mlake i mnogo tiše od onog prodornog vriska djevojčice koja je one noći, prepune blještavih zvijezda, vjerovatno silovana.

Moguće je razumjeti da Radićevi prijatelji u njemu žele vidjeti samo neke njegove dobre osobine, ali je nemoguće shvatiti da ne žele priznati i sagledati razmjere zločina koji je počinjen u njihovo ime nad nedužnim civilnim stanovništvom. S druge strane, teško se pomiriti i s činjenicom da su izostale reakcije i vladinih i nevladinih organizacija, udruženja i organizacija. Svi su u ovom slučaju utihnuli u romantičnu šutnju prepunu “Pinkovih” i “Grand” zvijezda. Nažalost, nikakav vrisak nećemo čuti!?

PROČITAJTE I...

Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!