SEVDAH-ŠOVINIZAM

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 


Koliko je latentni šovinizam prisutan u ovdašnjoj javnosti i kako ga, zapravo, najčešće upotrebljavaju oni koji ga se javno najviše gnušaju, tvrdeći da su kao ideološka, etnička ili seksualna manjina njegove najveće žrtve, pokazuje slučaj Damira Imamovića.

Imamović je na svom profilu na Facebooku odlučio podijeliti svoju konsternaciju navodnom činjenicom da “sarajevski Sajam knjige” više nije to – sajam knjige koji ima šta ponuditi ozbiljnim ljubiteljima pisane riječi, već je, navodno, degenerirao u bezvrijedni sajam vjerske literature.

Naravno, nema ništa sporno u tome da se ukusi razlikuju, nema ničega kontroverznog u tome da je Imamoviću besmisleno štivo nešto što je drugome izuzetno korisna knjiga, ili da je nekome nakazna travestija tradicije ono što je Imamoviću sevdalinka u njegovoj interpretaciji.

No, da se ne radi tek o pitanju različitih ukusa nego o šovinizmu, pokazuju Imamovićevi komentari na istom postu u kojima, zapravo, odriče bilo kakvu pozitivnu vrijednost vjerskoj literaturi, pa u njenom povećanom plasmanu, koji veže i za uspostavljanje religijskog odgoja kao standarda, vidi čak i civilizacijski sumrak u kojem će, kako tvrdi, uskoro “morati objašnjavati važnost pismenosti kod ženske djece”, čime imputira nazadnjaštvo i mizogeniju vjerničkoj populaciji.

Naravno, ovakav šovinizam dominantne i privilegirane manjine naspram tihe i podjarmljene većine ne samo da prolazi potpuno nezapaženo nego se čak smatra i sasvim legitimnim i neotuđivim pravom, i to u takvoj mjeri da se upozoravanje na takav šovinizam naziva šovinizmom.

PROČITAJTE I...

Kako smo mogli saznati zahvaljujući djelovanju opozicione zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević, takva propaganda kantonalnog režima te cenzura bilo kakve kritike plaća se ni manje ni više nego iz džepa građana ovog kantona!

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze '94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!