Sergej Trifunović u ulozi “svi su oni isti”

Valjda se oporavivši od “skandala” od prije sedam godina, kada je u Sarajevu fotografiran s majicom podrške Jovanu Divjaku, za šta se dugo pravdao srbijanskoj i srpskoj javnosti tvrdeći da nije znao o kome je riječ, ovaj se put odlučio za staru dobru taktiku podjele krivice na ravne časti.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Nekako je postalo pravilo da posjete regionalnih javnih ličnosti ili uopće poznatih lica našoj državi moraju proći u njihovom komentiranju bosanskohercegovačke stvarnosti, posebno političke. Ma kako u nju bili neupućeni.

Mada je od prestanka postojanja SFRJ prošlo 26 godina, mnogi od njih još se ponašaju i djeluju kao da živimo u istoj državi i dijelimo iste svjetonazore. Potiču li ih na to organizatori događaja na kojima ovi učestvuju, ili se sami nalaze pozvanim da prospu svoje bisere mudrosti pred ovdašnju publiku, nije baš sasvim jasno, ali nikako da nas uskrate svojih komentara.

Ovih je dana to učinio i Sergej Tirfunović.

Valjda se oporavivši od “skandala” od prije sedam godina, kada je u Sarajevu fotografiran s majicom podrške Jovanu Divjaku, za šta se dugo pravdao srbijanskoj i srpskoj javnosti tvrdeći da nije znao o kome je riječ, ovaj se put odlučio za staru dobru taktiku podjele krivice na ravne časti.

Tako nam je Trifunović, gostujući na manifestaciji “Mostarsko ljeto”, saopćio: “Cijela ova ekipa, Dodik, Čović i Bakir, svi bi oni negdje zapalili i uživali u tim parama koje su pokrali, ali sad, jebiga, ne mogu… I njima je više prekipjelo, samo je pitanje šta su dalji koraci.”

Ovakve jeftine floskule tipa “ko nas bre zavadi”, u najboljem stilu jugonostalgike, možda jesu dopadljive izvjesnoj vrsti publike koja voli jednostavne skečeve, ali su poprilično sramotne za bilo kakvog ozbiljnog umjetnika, koji bi valjda trebao imati određenu intelektualnu vitalnost i umjetnički integritet. Barem u takvoj mjeri da izbjegava priprosta pojednostavljivanja, da razumije šta je bezrazložno klevetanje i koliko je intelektualno nepošteno izjednačavanje onoga što se izjednačiti ne može.

PROČITAJTE I...

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

Izetbegovića napadaju kao čovjeka koji je bio na čelu države kada je ona stekla nezavisnost s namjerom da se preko njega osporava i osakati sama država, kao čovjeka koji je upravljao procesima kada su Bošnjaci vratili svoje ime i kada su započeli s finalnim zaokruživanjem vlastitog identiteta, i to s razlogom da se ospori sam identitet Bošnjaka u širokom rasponu od jezika i književnosti pa do samobitnosti i postojanja kao autentični evropski narod. Napadaju ga kao čovjeka koji je bio na čelu odbrane od agresije i na čelu Armije RBiH s namjerom da se ospori pravedna borba bošnjačkog naroda, i na kraju kao čovjeka koji je bio na čelu SDA ne bi li se osporila ta stranka u današnje vrijeme. Ako nije moguće ostvariti ove ciljeve, tada se pristupa također jednoj vrlo perfidnoj strategiji – izjednačavanju dviju vrlo agresivnih nacionalnih politika s onom bošnjačkom.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!