fbpx

Semantika Kur’ana iz japanske perspektive

Bog i čovjek u Kur’anu, Toshihiko Izutsu, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2019. godine, 339 str.

 

Piše: Hamza RIDŽAL

Jedno od najzanimljivijih čitanja Kur’ana 20. stoljeća jeste ono iz pera Toshihika Izutsua, japanskog islamologa i poliglote, dugogodišnjeg profesora islamskih studija na Univerzitetu McGill u Montrealu. Njegovo čitanje Kur’ana iz pozicije strukturalne lingvistike, semiotike i semantike otvorilo je vrata novim razumijevanjima kur’anskog teksta pa Izutsua neki čak nazivaju prvim japanskim mufesirom, modernim naučnikom u oblasti tefsira – tumačenja Kur’ana. Izutsu je umro u januaru 1993. godine pa ga, u naučnom smislu, možemo smatrati našim savremenikom. Ipak, javnost u Bosni i Hercegovini do sada se nije imala priliku dublje upoznati s grandioznim djelom ovog japanskog autora. Na bosanski jezik bila je donedavno integralno prevedena tek jedna njegova knjiga: Sufizam i taoizam. Međutim, riječ je o studiji iz oblasti komparativnih religija, a ne tumačenja Kur’ana. Tek je nedavno publicirana u izdanju Centra za napredne studije u Sarajevu Izutsuova knjiga Bog i čovjek u Kur’anu: semantika kur’anskog Weltanschauunga u prijevodu Enesa Karića, što je prvi prijevod jednog njegovog integralnog djela na bosanski jezik.

Kako u predgovoru knjige piše autor, ova je studija nastala na temelju predavanja koja je Izutsu održao na Institutu za islamske studije na Univerzitetu McGill, između 1962. i 1963. godine. Ona je, kako bilježi autor, mogla biti naslovljena na jedan općenitiji način naslovom Semantika Kur’ana. “Ja bih to učinio vrlo rado da nije bila posrijedi činjenica da je glavni dio ove studije uglavnom isključivo usredsređen na problem personalnog odnosa između Boga i čovjeka u kur’anskom svjetogleđu i bavi se tim posebnim pitanjem. Alternativni naslov imao bi prednost u tome jer bi pokazivao, od samog početka, dvije posebne tačne naglaska koje karakteriziraju ovu studiju: semantiku, s jedne, i Kur’an, s druge strane”, objašnjava Izutsu, ističući da je za svrhu ove studije podjednako važno i jedno i drugo.

Kur’an je, naravno, moguće tumačiti iz teološke, sociološke, gramatičke, egzegetske perspektive, jer sam Kur’an ukazuje na ove različite, ali jednako značajne aspekte svoje poruke. Izutsuov pristup u kojem semantika predstavlja metodološki aparatorij, a Kur’an istraživački okvir predstavlja novost u savremenom pristupu kur’anskom tekstu. Ovdje treba objasniti šta Izutsu podrazumijeva pod semantikom, jer je ono što se danas naziva semantikom zbunjujuće komplicirano. Etimologija pojma “semantika” sugerira da je to nauka koja se bavi fenomenom, značenjem u najširem smislu. Upravo je zato značenje ovog pojma toliko široko. Sve što se može smatrati posjednikom bilo kakvog značenja polaže pravo na to da bude smatrano predmetom semantike. Shvaćena u ovom smislu, semantika prouzrokuje različite probleme misliocima i naučnicima koji rade u specijaliziranim područjima kao što su lingvistika, fiziologija, analitička filozofija…

Izutsuov pristup bitno je drugačiji. On semantiku, što je očito iz njegove knjige, razumijeva kao analitičko proučavanje sržnih termina nekog jezika, s ciljem pojmovnog zahvatanja weltanschauunga – pogleda na svijet onih ljudi koji se tim jezikom služe kao sredstvom ne samo govora i mišljenja nego, što je još važnije, kao sredstvom imagološkog konceptualiziranja znanja i značenja, a time i svijeta koji ih okružuje. Tako definirana Izutsuova semantika Kur’ana ponajviše se bavi pitanjem kako Kur’an definira i strukturira svijet Bitka. To je konkretna ontologija, ali živa i dinamična, a ne diskurs statične sistematske ontologije konstituirane od nekog filozofa na apstraktnoj razini metafizičkog mišljenja.

U pohodu na velike teme Kur’ana, Izutsu je zagazio u područja arapskog jezika kojima se bavio znameniti Zamahšeri u svom jezičkom tefsiru Kur’ana, ali i područja lingvistike kojima se bavio De Saussure. U sinkretičnosti vlastite semantike, uz njegovu intelektualnu prisnost s Kur’anom, Izutsu je doista napisao djelo vrijedno pažnje. Ono nas podsjeća na jasni izraz kur’anskog jezika, njegovu tematsku širinu i disperzivnost njegovih svjetova, na prefinjenu strukturu kur’anske ontologije i bezvremenu univerzalnost njegove epistemologije.

 

PROČITAJTE I...

“Globalizacija i tehnologija već su učinile svoje, tako da ljudima više ime i prezime skoro i ne treba, svi smo postali samo brojevi i svuda traže od nas da “ukucamo” neki svoj identifikacioni broj, pa ako niste neki broj, neki konto ili pasvord, ne pomaže vam pa da ste i sam Putin ili Trump. Kako stvari stoje, vlasnici moćnih tehnologija već nas uče da nam mozak i razmišljanje nisu ni potrebni, oni imaju sve za naše glave, istina za naše mukom zarađene pare”

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!