SDA najavila apelaciju i pokazala ko je ko u Bošnjaka

Ne samo da je riječ o prodržavnom potezu, ne samo da je politička loptica konačno prebačena preko enitetske mreže, ne samo da se pokazalo da se srpska politika ozbiljno poigrava s idejom pokretanja sukoba i izazivanja nasilja već se sasvim razotkrila i dubina infiltracije antibošnjačkih, antibosanskih i antidržavnih projekata u bošnjačku političku scenu, kao i posvemašnja licemjernost dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Odluka Stranke demokratske akcije da pokrene pravnu proceduru pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine radi preispitivanja trenutnog naziva entiteta Republika Srpska jedan je od one vrste krupnih političkih događaja koji imaju ulogu društvenog i političkog katalizatora. Takve vrste događaja gotovo uvijek rezultiraju time da se, htjeli to oni ili ne, gotovo svi značajni politički faktori moraju javno opredijeliti i pozicionirati na onu stranu ne samo političkog spektra već i historije kojoj istinski pripadaju.

Tako je bilo i ovaj put jer su reakcije na SDA-ovu odluku, i to gotovo sve i jednog aktera koji djeluje na onome što se naziva javnom i društvenom scenom u Bosni i Hercegovini, odlično razotkrile njihova istinska stajališta po najvažnijim pitanjima za ovu državu. Čak i da od nje ne bude nikakve druge koristi, a trebale bi biti mnogostruke, SDA-ova apelacija poslužila je kao svojevrsni reflektor koji je svakog prikazao u njegovom pravom svjetlu, naročito pojedince iz međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, ali i one političke snage koje se vole nazivati probosanskim.

Odluka SDA da pokrene ovu proceduru došla je u vrijeme kada postaje sve očitije da više gotovo i ne postoji mogućnost bilo kakvog iole konstruktivnog razgovora, a kamoli dogovora ne samo s Dodikom nego sa srpskom politikom općenito. Sve radikalnije izjave Milorada Dodika i njegovih poltrona, sve izraženiji militarizam, namjera da se država potpuno podredi interesima manjeg entiteta, te stalni pokušaji izazivanja krize u Federaciji BiH samo su neki od najočitijih pokazatelja opasnog političkog trenda koji je izrodio ovakvu vrstu odgovora.

Pored javno iskazanih razloga, gotovo je sigurno da postoje i drugi, javno neizrečeni povodi zašto je do ove odluke došlo baš u ovom trenutku, pogotovo u kontekstu sve agresivnijih i ratobornijih poteza Dodikove velikosrpske politike, koja ima otvorenu podršku Beograda i Moskve, a koji se samo kaleme i kaleme na višegodišnju otvorenu diskriminaciju Bošnjaka u manjem etnitetu. Upravo su zbog toga maliciozne kritike onih koji ovu odluku pokušavaju problematizirati u kontekstu političkog trenutka u kojem je donesena jer bi upravo ti isti kritičari, da je SDA proceduru pokrenula prije izbora, vrištali o “ratnohušačkoj predizbornoj kampanji nacionalista”, a da je SDA proceduru pokrenula nakon sklapanja vlasti na nivou države, vikali bi kako je SDA licemjerna jer donosi takve odluke nakon formiranja vlasti s remetilačkim faktorom poput SNSD-a. Proizlazi da za bilo kakvu vrstu proaktivne politike nekako nikada nije pravo vrijeme.

KUKAVICE I KUKAVIČIJA JAJA


Koliko je ta linija manjeg otpora, ta defanzivnost i sklonost kompromisu na štetu bošnjačkih interesa te usvajanje reaktivnog modela političkog djelovanja (a i to obično na nivou saopćenja) postala opće mjesto i dio političke kulture “probosanske” politike u odnosu na vanjske opasnosti, pokazalo se upravo kroz negativne i, ako se tako može reći, sasvim “nebosanske” reakcije na ovu SDA-ovu apelaciju. Niti jedan od “probosanskih” kritičara SDA-ove odluke da problematizira naziv manjeg entiteta nije nastupio s nekim konkretnim zamjerkama, već s poznatim relativizatorskim stavom po kojem se državotvorna SDA izjednačava sa separatističkim SNSD-om ili s uobičajenih “ne talasaj” defetističkih pozicija.

Reći da je u pitanju tek inercija, konformizam, pa čak i kukavičluk značilo bi amnestirati sve ove nekorektne kritičare od posljedica koje njihova sabotaža bilo kakve proaktivne “probosanske” politike, naročito kada takvu vrstu politike zagovara i predvodi SDA, ima za interese Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Ovdje je prije riječ o nekoj vrsti sitnim interesom osedlane pameti, nekoj vrsti političkog sljepila i suicidalne ostrašćene gluposti koja se čak ne može pravdati niti radikalno suprotstavljenom ideologijom.

Ovakva jednodimenzionalnost, gdje se svaki politički potez vrednuje i razumijeva samo u kontekstu međusobnog natjecanja za bošnjačke glasove, pa se neki prodržavni i pronacionalni proces ili inicijativa podržava ili sabotira zavisno od toga pokreće li je politički suparnik ili saveznik, gnojna je rana bošnjačke političke kulture. Pogotovo je to slučaj kada sve prati zapanjujući moralni relativizam, ali i historijski revizionizam, a koji su već neko vrijeme dominantna karakteristika javnog djelovanja ne samo mnogih samoproglašenih “građanskih intelektualaca” nego i određenih ovdašnjih medija, pogotovo “nezavisnih”, a naročito onih s “regionalnim” ambicijama.

Groteskno je i nenormalno da osobe, grupe, mediji ili stranke koje tvrde da zastupaju bošnjačke, građanske ili probosanske pozicije daju izjave u vezi s ovom odlukom SDA sasvim u skladu sa saopćenjima velikosrpskih političara. I to u takvoj mjeri da se čak i Dodik na njih poziva ne bi li kako legitimizirao svoje najave separatističkih poteza. Nema u tome nikakve pozitivne pluralnosti, nikakve zdrave razlike u mišljenjima. To je znak krajnjeg poremećaja vrijednosnog kompasa, dubokog moralnog relativizma i subverzije nacionalne (probošnjačke i probosanske) političke kulture.

Dovoljno je pogledati kako su se sve srpske stranke homogenizirale oko onoga što smatraju nacionalnim interesom srpskog naroda, baš kao što su brzo nakon toga na Saboru HNS-a isto to učinile i hrvatske stranke. Samo se Bošnjacima želi prodati i nametnuti ideja da ne postoje bošnjački nacionalni interesi i da je sasvim normalno da se neko predstavlja probošnjačkom ili probosanskom strankom, medijem ili intelektualcem, a da istovremeno aktivno sabotira interese baš tih ideja i baš tih političkih grupacija.

Samo se Bošnjacima kao poželjan i progresivan model podmeće trajno odsustvo nacionalnog i političkog jedinstva i vječno popuštanje i kompromisi kao jedini održivi politički kurs. Samo se od Bošnjaka zahtijeva da traže konsenzus s neprijateljem ne samo oko pitanja postojanja države nego čak i oko vlastitih prava i sloboda i samih aspekata vlastitog identiteta. Samo se Bošnjacima, jedinom kolektivu zbog čije žrtve ova država uopće i postoji, želi nametnuti ideja da postoji nekakva dilema, nekakva tenzija i izbor između vlastitih i državnih interesa. To su lažne dileme, lažni izbori i lažna politika koju zastupaju oni koji se lažno predstavljaju.

LAŽNI PRIJATELJI

S druge strane, već je odavno primjetno da dio međunarodne zajednice više nema bilo kakvu konstruktivnu ulogu u našoj zemlji. Štaviše, uloga tog njenog dijela nije ni besmislena, kako se često misli u narodu, nego ponajprije destruktivna za interese Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Pritom se to ne odnosi samo na Rusiju, koja odobrava svaki rušilački potez separatističkih politika u našoj zemlji, već i na jedan broj evropskih zemalja (koje svoju politiku artikuliraju kroz OHR i OSCE), a koje su izgleda regresirale u licemjernu politiku kakvu su vodile tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Ničim drugim nego licemjerstvom ne može se okarakterizirati njihova pasivnost i šutnja prema bezbrojnim primjerima otvorenog nasrtanja na cjelovitost Bosne i Hercegovine od srpsko-hrvatske politike te ažurnost kada treba problematizirati bilo kakve inicijative bošnjačke politike kojima se žele zaustaviti takvi ataci.

Potpuno je isto i s velikom energijom koji ova grupacija troši čineći političke i kulturološke zahvate isključivo na većinski Bošnjacima naseljene dijelove Bosne i Hercegovine, što je u oštroj suprotnosti sa šutnjom i ignoriranjem istinske višedecenijske diskriminacije kojoj su izloženi Bošnjaci u manjem bosanskohercegovačkom entitetu i kantonima s većinski hrvatskim stanovništvom u FBiH. Taj fenomen poprimio je takve razmjere da se institucionalna (samo)diskriminacija Bošnjaka ne samo ignorira (kao što je recimo slučaj s preglasavanjima u CIK-u ili VTST-u) nego i predstavlja kao borba protiv diskriminacije, pa čak i nagrađuje (poput sabotaže pokretanje škole u Jajcu koja bi radila po nastavnim planovima i programima na bosanskom jeziku). Sasvim je jasno da tu nije riječ o bilo kakvoj naivnosti, o bilo kakvom nespretnom pokušaju naglašavanja vlastite neutralnosti i objektivnosti, već o prešutnom odobravanju procesa, ako već ne kontrolirane dezintegracije Bosne i Hercegovine, onda njenog postepenog pretvaranja u srpsko-hrvatski kondominij.

CAR JE GO

Možda neprirodnost i abnormalnost reakcija, onih koji se lažno predstavljaju ili kao jedni od nas ili kao naši prijatelji, ne bi toliko upadala u oči da nije eksplozivne reakcije srpske politike koja je, navikla na bošnjačku političku introvertnost, popustljivost i šutnju, reagirala gotovo paničnom histerijom i time razotkrila krajnji stepen ekstremizma i isključivosti vlastitih pozicija. Činjenica da je prijetnja separatizmom odgovor na odluku da se pokrene određena procedura pred Ustavnim sudom, te da su toliki našli za shodno da problematiziraju SDA-ovu sasvim legalnu i legitimnu odluku, a ne otvorenu prijetnju ratom srpske politike, dovoljno govori da je SDA danas vjerovatno jedina ne samo probošnjačka nego uopće probosanska i prodržavna politička organizacija. To objašnjava i mnoge procese na bošnjačkoj političkoj sceni, a koji se svode na marginalizaciju i političku neutralizaciju SDA, ali i činjenicu da takvi procesi imaju podršku iz određenih vanjskih centara.

Upravo zbog svega navedenog, odluka SDA da pokrene proces ocjene ustavnosti imena manjeg bosanskohercegovačkog entiteta pokazala je već sada odlične rezultate. Ne samo da je riječ o prodržavnom potezu, ne samo da je politička loptica konačno prebačena preko enitetske mreže, ne samo da se pokazalo da se srpska politika ozbiljno poigrava s idejom pokretanja sukoba i izazivanja nasilja već se sasvim razotkrila i dubina infiltracije antibošnjačkih, antibosanskih i antidržavnih projekata u bošnjačku političku scenu, kao i posvemašnja licemjernost dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovakvi događaji i više su nego pozitivni, oni su upravo ljekoviti, jer precizno dijagnosticiraju stanje u državi i na političkoj sceni, ali i svakome s barem mrvom pameti pokazuju i šta je rješenje i u čemu nam je lijek.

PROČITAJTE I...

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!