fbpx

SDA je dobila opasnog neprijatelja: Pokušaj “pospremanja” Bošnjaka “iz temelja”

Insistirat će se na tumačenju Lokalnih izbora kao “historijskog potopa SDA”, kao uvertiri u nadolazeće događaje kako bi se stvorila petlja samoispunjavajućeg proročanstva te SDA postavila u trajno defanzivan i inferioran položaj. Treba očekivati i daljnju radikalizaciju javnog i političkog diskursa kojom bi se SDA dodatno izolirala, njeni simpatizeri obeshrabrili, vlastiti ohrabrili, te se nekako spriječilo usporavanje ili zaustavljanje “revolucionarnog” rušilačkog momentuma. Radikalna retorika te demonizacija SDA služit će i da se discipliniraju potencijalni disidenti iz redova Četvorke, kao i svi oni koji će možda željeti spustiti tenzije, a čiji će se glas razuma predstavljati kao izdaja i prodaja.

 

 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Neko je jednom rekao da način proslave uspjeha mnogo više govori o pobjedniku od same pobjede, jer se u trenucima opijenosti i ekstaze kaže ono što se zaista misli, ono radi čega se i krenulo u takmičenje i suprotstavljanje. Ako je to tačno, onda bi mogli reći da je relativna pobjeda Četvorke na Lokalnim izborima 2020. godina relativna jer je ograničena na općine Sarajevskog kantona, pobjeda jednog vrlo opasnog koncepta u kojem se kombinira ideja povratka Sarajeva na predratne kulturološke postavke s destruktivnom i rušilačkom energijom bivših SDA-ovaca gladnih vlasti. Način na koji slavljenici, lideri, kandidati, kadrovi i simpatizeri “četvorke” proslavljaju ovu pobjedu pokazuje da je oni ne shvataju kao običnu smjenu vlasti već prije kao početak jednog trenda kojim neće tek preuzeti vlast već doslovno “uništiti SDA” ili, kako već to vole reći, “iz temelja pospremiti” poslijeratnu političku scenu u Bošnjaka.

ZLODUH HODA ČARŠIJOM

S jedne strane, to nije ništa novo, jer još od rata, a naročito njegovim završetkom, ne prestaju pokušaji u tom smislu, no ono što jeste novo jeste neobična energija i ostrašćenost koju su ovakvi nasrtaji dobili pojavom NIP-a i njegovog glavnog i jedinog pokretačkog motora Elmedina Dine Konakovića. Do sada je takva retorika bila tipična isključivo za urbane ljevičarske neokomunističke snobove, ali s pojavom Konakovića, ona je zadobila drugu dimenziju, pa je iz partijskih prostorija, birtija i kafana preskočila i na čaršijske ćepenke, džamijske hareme, sijela i zajedničke iftare, ušla u domove koji su sve osim ljevičarski i komunistički. Ili je možda obratno, možda je Konaković tek manifestacija, politička posljedica već dužeg širenja ovakve anti-SDA retorike diljem bosanskih čaršija, naročito one sarajevske?

Šta god da je u pitanju, pojava NIP-a donijela je određen mobilizacijski kvalitet koji je rezultirao glasačkim kvanitetom, a što se osjetilo na Lokalnim izborima. Ipak, od toga je daleko opasnija pojava ostrašćenosti i antipatije koja izlazi iz političkih okvira i fanatizmom podsjeća na nesretne untarbošnjačke podjele koje potresaju Sandžak. Konaković, a još više konakovićevci, u narodu popularniji kao nodijevci, ne libe se one vrsta obračuna s bošnjačkim neistomišljenicima gdje stavljaju svoj pohod na vlast i sinekure u kontekst neke vrste svetog rata u kojem uništenje SDA postaje moralni imperativ.

Pritom se pod SDA misli ne samo na stranku kao takvu već i na dosadašnje uspostavljene odnose snaga ali i političke vrijednosti i norme, čitav sistem, sve ono što se često karakterizira kao “Alijino nasljeđe”, a što danas, u političkom smislu, predstavlja prezime Izetbegović. Nažalost, napad na to svijetlo i časno demokratsko nasljeđe naišao je na vrlo plodno tlo koje je decenijama đubreno najcrnjom propagandnom ljevičarskih “nezavisnih medija”, gdje ga se predstavljalo kao civilizacijski sumrak, istočnjačku korupciju i nepotizam, islamistički primitivizam ili bliskoistočni dinastizam. U takvo tlo već davno posijano je sjeme zla koje je redovno medijski zalijevano kako bi donijelo konkretne političke plodove koji su samo čekali pravu vrstu baštovana da ih pobere.

SUMANUTE AMBICIJE I POLITIČKO BESRAMLJE

Interesantno da se takve pronašlo u bivšim SDA-ovcima, koji su bez ikakvih problema šovinističke etikete, nekada lijepljene i njima, preuzeli i usvojili kao dio vlastitog političkog alata i vokabulara za obračun sa SDA, a čime su, ustvari, požnjeli ono što je ljevica dugo i vrijedno sijala. Indikativno je što se upravo hiperaktivni Konaković razbacuje propagandnim terminima koji su smišljeni doslovno za njega samoga dok je bio servilna stranačka polusrednja u SDA ili kako je Aljoša Čampara, nakon decenija kapitalističkog profitiranja i komunističkog rovarenja unutar SDA, sada i javno potvrdio svoje komunističko nasljeđe klasičnom komesarskom primjedbom kako je pobjeda Četvorke u stvari “pobjeda civilizacije” nad silama mraka.

Još gori su komentari mnogih NiP-ovih kandidata i kadrova kojima je stranačka ostrašćenost i želja za uništenjem SDA toliko pomračila um da doslovno slave što su kandidaturom svoga kandidata u Novom Travniku spriječili očekivanu pobjedu SDA-ovog, mada je takva podjela bošnjačkog glasačkog tijela dovela do toga da će HDZ imati svoga načelnika. Slično je bilo i u poharanom Višegradu, gdje je NIP izašao s vlastitom listom te tako podijelio malobrojno bošnjačko povratničko glasačko tijelo, zbog čega niti jedna lista nije prošla cenzus od 3%, pa su Bošnjaci ostali bez ijednog zastupnika u Višegradu.

Nažalost, Konakoviću je isto pošlo za rukom i u Velikoj Kladuši, gdje je NiP podrškom Ademu Pajezetoviću samo pomogao ratnom zločincu i veleizdajniku Fikretu Abdiću da dođe na vlast, dok im slična ujdurma u korist HDZ-a u Jajcu, srećom, nije pošla za rukom. No, činjenica da su toliki NiP-ovci potpuno svjesni posljedica cjepkanja bošnjačkog glasačkog tijela u osjetljivim općinama, ali da ih ipak podržavaju i brane svim srcem, tvrdeći da je uništenje SDA aksiom te prioritet iznad kojeg nema drugog, čak i po cijenu nacionalnih interesa, pokazuje koliko je ova politička grupacija zaista radikalizirana.

Dokle ide taj radikalizam potvrđuje i to da do pojave Konakovića i NIP-a nije bilo zabilježeno da jedan predsjednik stranke i njegovi kandidati za općinske načelnike mobiliziraju simpatizere kako bi se pod parolom borbe protiv izbornih malverzacija zajedno i u prijetećem maniru okupljali pred zgradama općine tvrdeći da ih se pokušava pokrasti. Ovaj radikalizam Konakovićevih “britkih sablji i hrabrih srca” poprimio je i groteskne razmjere kada su NiP-ovci, načuvši da je koalicija “Pod lupom” uočila nepravilnosti s izbornim materijalom u Novom Gradu (Bosanski Novi), zajapureno i zahuktalo stigli pred zgradu općine Novi Grad Sarajevo u namjeri da istjeruju nekakvu pravdu i sprječavaju “izbornu krađu”.

Iako su se Konakovićeve “britke sablje” u ovom slučaju pokazale tragikomično tupim, ipak bi se moglo reći da prvi put nakon agresije gledamo prenošenje medijske propagande na ulice, korištenje medijski pripremljenog terena kako bi se politička borba dovela do usijanja i u javnosti, među bošnjačkim narodom. Da li je to zaista novi moment ili je tek kulminacija višedecenijskog razvlačenja pameti Bošnjacima kako bi se ne samo politički iscjepkali već i istinski međusobno sukobili? Ipak, ono što je prije Lokalnih izbora bio tek skandalozni “eksperiment” dijela međunarodne zajednice i njihovih ambasada, drugi takve vrste nakon zloglasne “Alijanse za Promjene”, nakon rezultata Lokalnih izbora postao je legitimni “drugi koncept”, za koji se, doduše, još ne može reći koliko će tačno živjeti ali koji, nakon ovakvih rezultata izbora, definitivno jeste zaživio.

POGLEDAJ DOM SVOJ, ANĐELE

No, u svemu tome nemoguće je amnestirati SDA, ne toliko od poražavajućih rezultata u Kantonu Sarajevo, što je za posebne interne analize, već od činjenice da su izborni poraz, ali i čitava zloslutna slavljenička retorika pobjednika, došli na krilima bivših visokopozicioniranih kadrova SDA. Kako je uopće moguće da već gotovo dvije decenije SDA sama sebi proizvodi najveće neprijatelje? Kako je moguće da iz jedne konzervativne i tradicionalističke nacionalne stranke poput SDA, koju ju je rahmetli Alija Izetbegović svojevremeno okarakterizirao kao “stranku vjerničkog naroda”, redovno ispadaju dojučerašnji visokopozicionirani kadrovi za koje se pokazuje da ne gaje ama baš niti jedan od takvih svjetonazora, već da su tek loše kopije ovdašnjih “građana” i “ljevičara”? To se i moglo shvatiti u ratnom i poslijeratnom periodu, kada je SDA još bila svenarodni postkomunistički politički pokret u kojem su se, prilikom njegovog pokretanja, obreli razni, još nedefinirani politički profili, no danas je to neprihvatljivo.

SDA se mora riješiti ne samo karijerista, štetočina i oportunista koji je zloupotrebljavaju radi stjecanja lične koristi već i ideološki neprofiliranih kadrova, kojima često uopće nije mjesto u politici, a kamoli u SDA. Šta su uopće tako dugo u stranci radili tipovi poput raznih Keba, Kasumovića, Kukića, Šepića, Konakovića ili Čampara? Kakva je uopće u retrospektivi bila korist od tovljenja i uzgajanja takvih mediokriteta, od kojih su danas neki narasli u male političke monstrume? Kakve koristi od navodne “sposobnosti” tipova koji su “sposobni” uvijek samo za same sebe a ne za stranku, a kamoli narod? Gdje je tu ideja, gdje ideologija? Problem adekvatnog obračuna s pojavama korupcije u vlastitim redovima direktno je vezano za stepen ideologiziranosti stranke, jer onaj ko se istinski bavi politikom zbog viših ciljeva sigurno neće sebi dozvoliti da se oklizne ili padne na prizemnim korupcionaškim banalnostima ili da se s vremenom pretvori u cinika kojemu je važna samo vlast po svaku cijenu.

Potpuno isto je i sa stranačkom disciplinom i poštovanjem hijerarhije. Više se u tom smislu ne može računati na harizmu i neprikosnoveni status koji je uživao Alija Izetbegović i u SDA i u narodu, a u parlamentarnoj demokratiji onog tipa koji vlada u Bosni i Hercegovini ne postoje drugi mehanizmi privole kadrova osim iskrenog nijeta te idejne i ideološke kompatibilnosti. Možda i sami opstanak stranke zavisi od ove problematike, jer SDA, ako nije istinski bošnjačka nacionalna stranka posvećena napretku bošnjačkog naroda a ne pukom vladanju, nema ama baš nikakvog višeg razloga da postoji i jednostavno će početi kopniti i odumirati. Bošnjaci imaju mlitavih i bezbojnih “građanskih” stranaka na bacanje, da ne spominjemo daleko prozaičnije političke pojave, i svakako im ne treba još jedna kopija jednog te istog gubitničkog političkog koncepta.

Pored svega, SDA sve češće odaje utisak nekog političkog mastodonta, ogromnog ali usporenog organizma koji vjeruje da je prevelik da bi pao te ne obraća pažnju na bezbrojne ugrize koje trpi od malih, ali brojnih predatora. Ako se takva inercija i ignoriranje konstantnih napada i mogla tolerirati prije dvadesetak godina, danas je to nemoguće, jer su ugrizi postali preveliki i sinhronizirani. Imidž SDA dobrano je oglodan u periodu od nekoliko decenija, naročito kod mladih koji ne pamte Agresiju a odrasli su u okruženju medijske okupacije, a ignoriranje postojanja združenog medijskog poduhvata uništenja, a ne tek pukog rušenja SDA, nije nikakva širina duha već zabijanje glave u pijesak i neodgovornost spram budućnosti stranke.

Zašto se tužbama za klevetu ne odgovara na monstruozne izmišljotine i otvorene pozive na linč od pojedinih “medija”? Zašto se ignoriraju paraobavještajni medijski punktovi i medijski reketari koji već više od decenije subverzivno djeluju, a čije bi gušenje i gašenje legalnim i legitimnim sredstvima trebalo biti jedan od političkih prioriteta? Zašto se SDA oglašava ili reklamira na medijima koji su joj dokazani ideološki oponenti te time samo hrani i jača svoje neprijatelje? Zašto se kadrovi SDA ne aktiviraju na društvenim mrežama te uključe u politički diskurs i oblikovanje javnog mnijenja?

I to je legitimno političko djelovanje, daleko legitimnije od pojavljivanja na predizbornim plakatima nakon čega se mudro šuti četiri godine i stražnjicom griju skupštinske klupe ili funkcionerske fotelje. Simptomatično kako su današnji izuzetno energični i aktivni protivnici SDA, a koji dolaze iz njenih redova, svojevremeno bili pasivni i gotovo nevidljivi članovi. To govori da većina njih ne samo da nije vjerovala u političku ideju SDA već da im se politički angažman svodio na maksimiziranje lične koristi uz minimiziranje bilo kakvih napora. A koliko li je još uvijek takvih u SDA? To ne samo da su profili koji su bespotreban teret već i budući politički neprijatelji, i takvih se stranka treba što prije rješavati.

BITKE PRED NAMA

Ono što je već sada jasno jeste da je nakon Lokalnih izbora inicijativa na strani Četvorke, koja će pokušati da je zadrži po svaku cijenu. Četvorka, a naročito NiP, nastojat će da zadaje neizdrživi tempo sve do Općih izbora kada će, uz aktivaciju preostalih “nezadovoljnih” spavača u SDA, obilatu podršku dobrog dijela Međunarodne zajednice te propagandu većine medija pokušati potpuno politički marginalizirati SDA te preuzeti vlast na prostorima Bosne i Hercegovine s bošnjačkom većinom.

Insistirat će se na tumačenju Lokalnih izbora kao “historijskog potopa SDA”, kao uvertiri u nadolazeće događaje kako bi se stvorila petlja samoispunjavajućeg proročanstva te SDA postavila u trajno defanzivan i inferioran položaj. Treba očekivati i daljnju radikalizaciju javnog i političkog diskursa kojom bi se SDA dodatno izolirala, njeni simpatizeri obeshrabrili, vlastiti ohrabrili, te se nekako spriječilo usporavanje ili zaustavljanje “revolucionarnog” rušilačkog momentuma. Radikalna retorika te demonizacija SDA služit će i da se dicipliniraju potencijalni disidenti iz redova Četvorke, kao i svi oni koji će možda željeti spustiti tenzije, a čiji će se glas razuma predstavljati kao izdaja i prodaja.

SDA je dobila opasnog neprijatelja, zadojenog ne samo vlastitom propagandnom već i velikim političkim apetitima koje je izborni uspjeh u Kantonu Sarajevo samo povećao jer se “namirisala krv”. Vlastohlepni ljudi koje se uvjerilo ili koji su se samouvjerilii da su njihove ambicije pohvalne ne samo s etičke nego i s vjerske strane te da su sinekure njihovo pravo, skoro pa baština, nisu baš najracionalnija stvorenja, pa stoga od njih ne treba očekivati ništa drugo nego belaj. Naravno, otrježnjenje će stići nakon što se ustanovi da nema dovoljno funkcija za sve, da je jedno pričati o pravednoj vlasti, a sasvim drugo zaista je provoditi, da je samoproglašeni politički mesija obično čaršijsko spadalo i ublehaš. No, normalizaciju treba očekivati tek ako se i kada se ovaj, po Bošnjake opasni, “drugi koncept” uvjerljivo porazi na Općim izborima i vrati na margine, gdje i spada. I u tome leži zadatak i misija SDA u sljedeće dvije godine.

PROČITAJTE I...

A da li vi znate išta o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest – mi, Bošnjaci? Ne znate. To se mora znati. Čujete li, mora. Mi se sami sebi moramo objasniti, ko smo, što smo, odakle smo, pa onda to reći drugima, čvrsto i bez dozvole da se posumnja. Zidao ti Aja Sofiju ili brvnaru, udarao ti na bečke zidine ili tebi noću udarala kiša u pendžere, moraš znati ko si, šta si, čovjek li si, ili si pašče

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Zejnil 22.11.2020.

    Gdine Mustafa dobrim dijelom ste u pravu. Međutim kao da su vam se nekad davno u prošlosti ljevičari lično zamjerili i nanijeli zlo pa ste čini mi se previše iskompleksirani njima? Ne negirajući ljevičarsko zlo unutar bošnjačkog bića /pogotovo ono kosovsko i udbaško/ ipak mislim da u glavnog krivca pojave nip-/klip- a u bošnjačkomuslimanskom točku napretka niste uperili prst/da li namjerno ili da se vlasi ne dosjete/? Smatram da glavni krivac okupljanja ili nastajanja nip-a kao konglomerata sda disidenata potpomognutih i rajom iz džamija nisu ljevičari niti njihova dosadašnja propaganda već MOSAD-ova potrčkala i sa istoka i sa zapada, koja su na isti način i iz istog razloga/slabljenje moći Republile Turske i njenog lidera Erdoana/ dovela svog pulena Imamoglua u Istanbulu. Naravno da i pored toga što plaćaju cijenu podrške Erdoanu ovo ne amnestira SDA i njenog sadašnjeg lidera za niz propusta i grešaka a posebno i prije svega zbog nepotističkog postavljanja svoje supruge na određene pozicije/jer i dalje neću da vjerujem u priče da mu je ona šef i da je ona njega dovela na poziciju predsjednika/.
    Pored prethodnog propusta također ste napravili propust što na spiska nepoželjnika u SDA niste stavili rahmetli Sulejmana Tihića koji je i doveo sve ili većinu nabrojanih?
    Selam i svako dobro

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!