SDA Hrvatske i nečasne rabote Mirsada Srebrenikovića

Nakon 7 mjeseci, Ministarstvo uprave RH legitimira postupke Mirsada Srebrenikovića i priznaje (legalizira) sve njegove rabote. Uvidom u zapisnike koje je Srebreniković dostavio Ministarstvu, vidljivo je kako su kao prisutni upisani ljudi koji uopće nisu sudjelovali u radu sjednice. Jedan je od njih i Fehim Vukotić iz Dubrovnika, koji za Stav kaže: “Iako je moje ime upisano u zapisnik famozne sjednice Predsjedništva od 20. maja 2018. godine, ja nisam sudjelovao u njenom radu niti sam glasao za bilo kakve odluke. Dakle, moje ime se u tom zapisniku našlo iako ja nisam sudjelovao u radu sjednice, niti telefonske niti bilo koje druge”

Piše: Ismet ISAKOVIĆ

Stranka demokratske akcije Hrvatske (SDAH) do prije godinu dana izgledala je kao pacijent na samrti, čija obitelj već uveliko raspravlja o isključivanju aparata koji ga održavaju na životu. Mnogo toga dobrog SDAH je u proteklih osam godina prosula i svojevremeno zasluženo u jednom bošnjačkom društveno-političkom glasilu u Hrvatskoj ocijenjena kao “bošnjačka zona sumraka”. Svojim lošim radom, ne ispunjavajući političku i nacionalnu misiju, SDAH je generirala poremećene unutarbošnjačke odnose, ali i direktno prouzrokovala nastanak dviju novih bošnjačkih političkih stranaka u Hrvatskoj – Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske (BDSH) i Stranke Bošnjaka Hrvatske (SBH).

Izgubljeni su parlamentarni izbori 2011. godine, izgubljeni parlamentarni izbori 2015, pa ponovno izgubljeni vanredni / prijevremeni parlamentarni izbori 2016. SDAH izborni sunovrat najjasnije se vidi kroz konstantan pad podrške birača u dosadašnjih pet izbornih ciklusa: 2.711 glasova (2003. godine), 1.348 (2007), 1.077 (2011), 711 (2015) i 618 (2016). U prve tri izborne runde kandidat SDAH bio je Šemso Tanković, a ostale dvije Mirsad Srebreniković. Tri puta zaredom kandidat SDAH nije pobijedio u XII manjinskoj izbornoj jedinici: Šemso Tanković 2011. godine treće mjesto, a zatim dvaput Mirsad Srebreniković – 2015. četvrto, a 2016. tek peto mjesto.

OSTATAK OSTATAKA SDAH

Statistika je neumoljiva i poražavajuća. Na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. Mirsad Srebreniković, kandidat SDAH, dobio je čak 77,2% manje glasova u odnosu na izbore održane 13 godina ranije, kada su prvi put, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina RH, birani manjinski zastupnici. Tročetvrtinski pad broja glasača u periodu od 2003. do 2016. godine više nego jasno svjedoči o “razvojnom putu” SDA Hrvatske: od pokreta za političku emancipaciju i biološki opstanak bošnjačkog naroda u Republici Hrvatskoj ratnih godina (1990–1995), preko programski profilirane stranke (1995–2003), zatim parlamentarne stranke (2003–2011) do marginalne manjinske stranke s neizvjesnom budućnošću (od 2011. godine).

Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je stranka osnovana, u njenom je radu sudjelovalo 100-tinjak visokoobrazovanih ljudi različitih profila. Danas, skoro tri desetljeća kasnije, zbog intelektualne i obrazovne potkapacitiranosti možemo govoriti o “ostatku ostataka SDAH”.

Mirsadu Srebrenikoviću, stranačkom predsjedniku od novembra 2012. godine, birači su dva puta pokazali “saborski palac dolje”, pri čemu je u drugoj izbornoj rundi dobio 13,1% manje glasova nego 10 mjeseci ranije. Naime, Srebreniković je u novembru 2015. dobio 711 glasova, a u septembru 2016. samo 618. Kada se ova dva izborna rezultata zbroje, dobije se brojka 1.329, a to je za 25 glasova manje od izbornog rezultata sadašnje “bošnjačke” saborske zastupnice Ermine Lekaj-Prljaskaj (1.354). Uzgred rečeno, u obama je izbornim krugovima Mirsad Srebreniković dobio mnogo manje glasova nego što SDAH zvanično ima članova. Na prijevremenim izborima 2016. posebno indikativan podatak vezan je uz Rijeku, grad u kojem živi nekoliko hiljada Bošnjaka, gdje je dobio smiješnih i žalosnih 10 glasova. Bolji poznavatelji unutarbošnjačkih (ne)prilika odavno su izražavali dvojbu po pitanju Srebrenikovićevog liderstva, pri čemu su upozoravali kako se radi o osobi koja ne može biti bošnjački integrativni faktor. Bili su u pravu.

Još je jedan faktor u svemu ovome vrlo važan. Pod Srebrenikovićevim vodstvom SDAH je izgubila političku prepoznatljivost, a tome je u najvećoj mjeri kumovalo njegovo čvrsto političko savezništvo sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Mnogi kažu da se SDA Hrvatske, zapravo, pretvorila u ekspozituru Bandićeve stranke BM 365 (Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti) i time se odvojila od biračkog tijela, izgubila političku prepoznatljivost, ali i (ne)svjesno disperzirala bošnjačke glasove na parlamentarnim izborima 2015. i 2016. godine.

Ali, tu priča o temeljnoj stranci Bošnjaka u Hrvatskoj ne staje. Na lokalnim izborima 2017. godine došlo je do totalnog potopa, pri čemu samo jedan stranački kandidat osvaja mjesto u županijskoj skupštini (Sisačko-moslavačke županije). Pored poraza na izborima, stranka doživljava totalno rasulo na terenu: ne postoji registar članova, ljudi se nelegalno izbacuju iz stranke, o bilo kakvoj strategiji ili viziji nema ni govora, a kulminacija dolazi davanjem ostavki ljudi u stranci koji su joj koliko-toliko još doprinosili.

Postalo je jasno da katastrofalni izborni rezultati, predsjednička samovolja, dezorijentiranost i hronični nerad ne zahtijevaju samo “kozmetičke zahvate” već temeljite kadrovske promjene. Mnogi su upozoravali kako u protivnom može doći do potpunog i trajnog urušavanja SDAH. Takva neizdrživa situacija prekinuta je inicijativom čak 25 od 36 članova Glavnog odbora, u maju prošle godine, koju su potpisali gotovo svi predsjednici ogranaka. I to redom: Zagreb, Pešćenica, Velika Gorica, Sisak, Petrinja, Topusko, Gunja, Pula, Labin, Raša i Dubrovnik.

SREBRENIKOVIĆEVO POLITIČKO PODRUMAŠTVO

Ali, Mirsad Srebreniković je još uvijek predsjednik SDAH, i po svemu sudeći, namjerava to ostati još dugi niz godina – bez obzira što je više nego očigledno kako ga Bošnjaci, ali i većina članova SDAH, zapravo ne žele. Nakon potpisane inicijative, kreće Srebrenikovićev pritisak u želji da ostane u “sedlu” predsjednika SDA Hrvatske, iako mu to Statut stranke takvo nešto ne dopušta. Naime, članak 29. kaže: “Ista osoba može obnašati dužnost predsjednika stranke najviše dva mandata uzastopno.” Mirsad Srebreniković je stranku vodio u mandatu 2012.-2014. i 2014.-2018.

Ono što se događalo nakon toga teško je objasniti racionalnim riječima, ali bi se mogao snimiti vrlo zanimljiv film o takvom načinu političkog rada. Suočen s ogromnom većinom ljudi u stranci, Srebreniković falsificira sjednice Predsjedništva i Glavnog odbora SDAH, te ljudima samo dostavlja “rezultate” u vidu suspenzija, izbacivanja, raspuštanja… U tome svemu događaju se tragikomične situacije, ljudi koji dolaze na te navodne “sjednice” nuđeni su toplim obrocima, po njihovom ličnom priznanju. A kulminacija tragikomedije navodno je izbacivanje Armina Hodžića iz članstva. Naime, članak Statuta 16. kaže da tu odluku može donijeti predsjedništvo općinskog ili gradskog ogranka, a u to vrijeme predsjednik ogranka Zagreb je upravo Armin Hodžić, koji tvrdi, kao i većina ljudi u Predsjedništvu ogranka, da nikada nije sazvao sjednicu s dnevnim redom u kojem se nalazi tačka izbacivanja samog sebe.

Međutim, Mirsad Srebreniković nastavlja sa svojim rabotama. Vrhunac stranačke krize dolazi 30. septembra 2018. godine, kada se organiziraju dvije paralelne skupštine SDAH. Na jednoj, održanoj u Novinarskom domu u Zagrebu, izabran je Armin Hodžić za predsjednika SDAH, a na drugoj, održanoj u podrumu Islamskog centra u Zagrebu, ponovno Mirsad Srebreniković (iako ne može dobiti treći mandat uzastopno). Na prvoj Skupštini, u Novinarskom domu, sudjeluje 57 delegata iz cijele Hrvatske, razni gosti i uzvanici, a medijima je dopušten ulazak. Na drugoj tzv. skupštini sudjeluje 30-40 ljudi iz nepoznatih sredina jer medijima nije bio dopušten ulazak na taj skup. Ovdje je važno podsjetiti i na članak 19., koji kaže: “Skupština može donositi odluke ako joj prisustvuje najmanje 50 delegata.”

Tek nakon svega navedenog počinje prava drama. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske zaprima dokumentaciju s dvije skupštine, a 23. oktobra podignuta je i kaznena prijava protiv Mirsada Srebrenikovića prema Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Prijava je usvojena kao osnovana zbog sumnje počinjenja kaznenog djela krivotvorenja službene dokumentacije stranke. U januaru ove godine policija je započela s ispitivanjem svjedoka u navedenom postupku, te je od Ministarstva uprave zatražila svu dokumentaciju koja je dostavljena u slučaju SDAH. Međutim, Ministarstvo dokumentaciju nije poslalo više od mjesec i po dana, a s današnjim danom nije sigurno je li to uopće učinjeno.

Unatoč svemu navedenom, nakon 7 mjeseci, Ministarstvo uprave RH legitimira postupke Mirsada Srebrenikovića i priznaje (legalizira) sve njegove rabote. Uvidom u zapisnike koje je Srebreniković dostavio Ministarstvu, vidljivo je kako su kao prisutni upisani ljudi koji uopće nisu sudjelovali u radu sjednice. Jedan od njih je i Fehim Vukotić iz Dubrovnika, koji za Stav kaže: “Iako je moje ime upisano u zapisnik famozne sjednice Predsjedništva od 20. maja 2018., ja nisam sudjelovao u njenom radu niti sam glasao za bilo kakve odluke. Dakle, moje ime se u tom zapisniku našlo iako ja nisam sudjelovao u radu sjednice, niti telefonske niti bilo koje druge.”

Isto tako, iz zapisnika je vidljivo kako je Mirsad Srebreniković navodno na sjednici Glavnog odbora od 2. septembra 2018. kooptirao čak 10 novih članova! Iako Statut dozvoljava izmjenu samo jedne trećine Glavnog odbora, što je već napravljeno na sjednici održanoj 25. februara 2017. godine. S navodne sjednice postoji i snimka koja je kao dokazni materijal proslijeđena policiji, a na kojoj se vidi da ima svega 6-7 legitimnih članova Glavnog odbora. Zanimljivo je i kako nedostaje u spisu koji je u Ministarstvu najvažniji dokument, a to je popis prisutnih na “Srebrenikovićevoj skupštini”. U Ministarstvu uprave nisu znali objasniti kako je moguće izdati rješenje u postupku a da ne postoji popis prisutnih ljudi najvažnijeg tijela koje donosi odluke.

Znakovit je i sadržaj podneska koji je Srebreniković uputio Ministarstvu uprave RH, a dio glasi ovako: “Stranka demokratske akcije u svom radu u ovih 28 godina držala se korektne i fer političke utakmice poštujući propise naše države. Bili smo u dva navrata i parlamentarna stranka, učestvovali u vlasti i stalno doprinosili boljem razumijevanju odnosa u društvu, njegovom daljnjem razvoju, posebno se zalažući za unaprjeđenje manjinskih prava, napose Bošnjaka u cilju njihovu uklopljenosti u sve procese u društvu. Mislimo da nekome smeta ovaka opredijeljenost Stranke za provođenje stabilne pozitivne politike za boljitak R Hrvatske.”

Dakle, Srebreniković ističe dobre odnose s državom u podnesku o postupku u SDAH, te naglašava kako nekome smeta “ovaka” opredijeljenost stranke. U prijevodu, opredijeljenost za političko mrtvilo i nerad. Ili možda nešto drugo?! Očigledno Srebreniković ne shvata kako to nije opredijeljenost Bošnjaka u Hrvatskoj, koji su mu već tri puta, na parlamentarnim i lokalnim izborima od 2015. do 2017, to i jasno pokazali.

S druge strane, mladi Armin Hodžić pokazao se kao pravo osvježenje i svjetlo na kraju tunela višegodišnjeg bošnjačkog političkog rašomona. Zbog svojih hrabrih, jasnih, argumentiranih i pravodobnih istupa u medijima stekao je brojne simpatizere i poštovatelje među Bošnjacima u Hrvatskoj. Naročito su dobro prihvaćene njegove patriotske probosanske (probošnjačke) reakcija nakon usvajanja Deklaracije Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH. Znakovito je da je Armin Hodžić u proteklih 6-7 mjeseci imao više medijskih istupa (TV, novine, pres‑konferencije) nego svi bošnjački političari zajedno u proteklih 30 (i više) godina. Treba naglasiti kako Srebrenikovićevi medijski istupi praktično ne postoje.

Za komentar novonastale situacije zvali smo i centralu Stranke demokratske akcije Hrvatske u Zagrebu. Nekoliko puta. Međutim, niko se nije javljao.

PROČITAJTE I...

“Sve su države u Evropi ili monarhije ili republike, bez obzira šta stajalo u njihovom imenu. Dakle, pravi se problem ni iz čega jer je nekima potreban problem sa SDA. Očigledno su se na talasu islamofobije podigle separatističke snage u BiH koje žele da ušutkaju bosanske patriote, da ih natjeraju na autocenzuru, ili da ni iz čega naprave problem i razlog za svađe, krize, razlaze”

Predsjednik Erdoğan ponovio je da će, ako se u roku od dvije sedmice ništa ne promijeni u stavovima SAD i NATO partnera u pogledu zone sigurnosti, Turska krenuti u formiranje sigurne zone sama. To, za razliku od prethodnih samita, nije izazvalo nikakvo protivljenje njegovih sagovornika

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!