fbpx

Saučesnica u genocidu

Gambija je u utorak na Međunarodnom sudu pravde počela s iznošenjem argumenata protiv Mijanmara, kojeg tereti za genocid. Ova zapadnoafrička država zatražila je od Međunarodnog suda pravde “privremene mjere” za zaustavljanje daljeg nasilja nad Rohinja muslimanima u Arakanu.

 

Prije 28 godina, suprug i djeca burmanske političarke Aung San Suu Kyi primili su u njezino ime Nobelovu nagradu za mir u Oslu. Ona to nije mogla učiniti jer je bila u kućnom pritvoru zbog borbe protiv vojske koja je poništila pobjedu njene stranke na izborima 1990. godine.

U naredna dva desetljeća provela je 15 godina zatočena u svom domu a da nije vidjela svoju porodicu. Kad joj je suprug preminuo 1999. godine, nije se mogla ni pozdraviti s njim. Aung San Suu Kyi bila je cijenjena u cijelom svijetu kao ikona borbe za slobodu.

Njen politički ugled totalno je narušen saučesništvom u progonu muslimanskog naroda Rohinja. Između augusta i decembra 2017. godine više od 700.000 Rohinja prešlo je iz Mijanmara, nekadašnje Burme, u susjedni Bangladeš bježeći od ubistava. Izračunavši oko 10.000 mrtvih, UN‑ovo izvješće prošle je godine osudilo ovaj genocid i zatražilo suđenje za šest visokih vojnih dužnosnika pred sudom u Hagu.

Na isti dan kada se navršilo 28 godina od dana kada je dobila Nobelovu nagradu Aung San Suu Kyi pojavila se pred 17 sudija haškog suda u predmetu protiv Burme, koji je iznijela skupina muslimanskih zemalja.

Oslobođena 2010. iz kućnog pritvora, Suu Kyi vodila je svoju stranku do trijumfa na izborima održanim pet godina kasnije, ali ne može biti izabrana za predsjednicu zbog ustavnih ograničenja nametnutih od vojske koja ima ogromnu moć u zemlji. Iako nije bila obavezna prisustvovati sesiji u Hagu, “Dama”, kako joj je nadimak, otišla je tamo.

Unatoč obilju dokaza protiv vojske, Suu Kyi je sudu negirala genocid nad Rohinjama, definiravši događaje kao “antiterorističku operaciju”, kao odgovor akcije muslimanskih gerilaca u augustu 2017. godine. Ubrzo nakon toga, izbjeglice nagurane na granici s Bangladešom ispričale su o zločinima koje je počinila burmanska vojska, čiji su vojnici pucali po selima ubijajući muškarce, silujući žene i spalivši kolibe s bebama unutra.

Iako je Suu Kyi priznala da su počinjena zlostavljanja, rekla je da su krivci kažnjeni. No, istina je da su vojnici optuženi za počinjenje masakra već pušteni iz zatvora, a od njih su više vremena iza rešetaka proveli novinari agencije Reuters, koji su otkrili neka od ubistava.

Tvrdeći da bi “pomirenje moglo biti narušeno koracima koji stvaraju sumnju, podižu sumnje ili stvaraju ogorčenje među zajednicama koje počinju vraćati povjerenje”, zatražila je od Suda da slučaj povuče i odustane od definicije genocida. Budući da je to vrhovni sud UN-a, presuda protiv Burme mogla bi donijeti sankcije njezinoj naprednoj ekonomiji, što Suu Kyi želi izbjeći čak i ako to našteti njezinom imenu.

Unatoč tome što i dalje ima većinsku podršku u svojoj zemlji, njen je imidž narušen zbog njene kritike muslimana, zbog mržnje prema njima u većinski budističkom društvu. Rohinjama nije čak priznato ni državljanstvo Burme, iako su mnogi rođeni tamo, čak ni onima koji su podržavali Aung San Suu Kyi.

Gambija je u utorak na Međunarodnom sudu pravde počela s iznošenjem argumenata protiv Mijanmara, kojeg tereti za genocid. Ova zapadnoafrička država zatražila je od Međunarodnog suda pravde “privremene mjere” za zaustavljanje daljeg nasilja nad Rohinja muslimanima u Arakanu.

Suu Kyi je drugog dana saslušanja negirala genocid nad njima. Prošlog mjeseca Gambija je podnijela tužbu za genocid protiv Mijanmara na najvišem sudu UN-a, i to je korak koji je zajednica Rohinja nazvala “historijskim uspjehom”.

Događaji koji su dramu Rohinja muslimana stavili u žižu svjetske javnosti dogodili su se 25. augusta 2017. godine. Pod plaštom borbe protiv militantnih napada na policijske punktove, mijanmarska vojska i budistički militanti krenuli su tog dana u brutalne napade na Rohinje, u kojima je svirepo ubijeno više od 24.000 pripadnika te manjine.

Napadi su prerasli u klasični oblik etničkog čišćenja, a mijanmarska vojska spalila je stotine muslimanskih sela.

Iz te je regije više od 750.000 muslimana izbjeglo u susjedni Bangladeš.

PROČITAJTE I...

Bošnjačko nacionalno vijeće mnogo je ranije upozoravalo domaću i međunarodnu javnost da se država prema građanima Sandžaka odnosi kao prema građanima drugog reda, a prema Bošnjacima kao narodu niže rase. Dosta je dokaza koji idu u prilog toj istini. Skoro je nemoguće zapošljavanje Bošnjaka u državnim institucijama, policiji, sudu, tužilaštvu i tako redom. U državnim institucijama u Sandžaku radi u prosjeku svega 20 posto Bošnjaka. Ova katastrofa sa širenjem pandemije virusa korona samo je dokazala da su svi, a naročito politički akteri u Sandžaku, morali mnogo ozbiljnije shvatiti upozorenja i nuđenje rješenja koja je davalo Bošnjačko nacionalno vijeće. Ovaj odnos države, kakav je danas najvidljiviji u zdravstvu, isti je, pa i gori, u ekonomiji, školstvu, informisanju, kulturi, infrastrukturi, upotrebi jezika i pisma

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!