fbpx

Sasvim neobično sijelo u Saraju

No, teorije zavjere nastranu, postoje i neke određene konkretne veze između aktera. Marijana Šećibović, nakon što je provela osam godina obavljajući razne funkcije u Vladi Republike Srbije, 2012. godine zajedno sa svojim suprugom Refikom Šećibovićem osnovala je Visoku školu turizma i menadžmenta u Konjicu, gdje je ujedno i dekan, a njen suprug Refik jedan od predavača.

 

Bizarnom bi se mogla nazvati vijest da će se od 25. do 26. septembra u sali Gazi Husrev-begove biblioteke a u organizaciji Visoke škole za turizam i menadžment Konjic i pod pokroviteljstvom predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića te Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti održati “međunarodna” naučna konferencija koja će se zvati “Turizam i religija” ili “Vjerski turizam i teologija”.

Još je bizarniji spisak onih koji će se obratiti na ovoj konferenciji, a koji, osim dekanese Visoke škole turizma i menadžmenta Marijane Šećibović, uključuju Željka Komšića, ruskog ambasadora Petra Ivancova, predsjednika srbijanske Stranke pravde i pomirenja i kandidata za poziciju reisul-uleme IZBiH Muamera Zukorlića, predsjednika Skupštine Kantona Sarajevo Elmedina Konakovića te zastupnika u Parlamentu FBiH Elmedina Volodera. Teško je uopće naći bilo kakvu smislenu poveznicu između teme ove konferencije i člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, a o ruskom ambasadoru Ivancovu da i ne govorimo.

Donekle je jasno prisustvo Muamera Zukorlića kao člana BANU, no nije baš najjasnije zašto je BANU pokrovitelj samog događaja. Da li je i BANU upregnuta u Zukorlićevu krajnje politikantsku kampanju za poziciju reisa koju je Zukorlić, predsjednik političke stranke i zastupnik u Skupštini Srbije, otvorio izjavama o “ambicijama dominantnih političkih faktora” da kontroliraju IZBiH? Šta tek reći za prisustvo Elmedina Konakovića i činjenicu da predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo podržava projekt privatnog fakulteta iz drugog kantona? Kakav je tu interes Kantona Sarajevo? Kakve veze imaju član Predsjedništva, ruski ambasador, kandidat za reisa, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo i federalni zastupnik s “vjerskim turizmom i teologijom”? Gotovo se čini da je konferencija samo povod da se ove ličnosti nađu na jednom mjestu.

No, teorije zavjere nastranu, postoje i neke određene konkretne veze između aktera. Marijana Šećibović, nakon što je provela osam godina obavljajući razne funkcije u Vladi Republike Srbije, 2012. godine zajedno sa svojim suprugom Refikom Šećibovićem osnovala je Visoku školu turizma i menadžmenta u Konjicu, gdje je ujedno i dekan, a njen suprug Refik jedan od predavača.

Istovremeno, Šećibovićka je imala i političke ambicije, pa je bila članica Predsjedništva Nezavisnog bloka, stranke iz koje je, opet zajedno sa suprugom, isključena. U istoj grupi koju je Senad Šepić izbacio iz Nezavisnog bloka, pored bračnog para Šećibović, nalazi se i još jedan od učesnika ove konferencije, kompenzacijski zastupnik u Parlamentu FBiH Elmedin Voloder, inače suvlasnik i direktor kompanije “Divel” iz Sarajeva.

Također je interesantno, ali i indikativno, da je Refik Šećibović odnedavno izabran u zvanje akademika BANU-a, a jedan od gostiju prilikom obilježavanja njegovog šezdesetog rođendana i promocije njegove knjige Tvrđava dosade u Konjicu bio je i lično Muamer Zukorlić. To i nije toliko čudno uzevši u obzir da je Šećibović ne samo recenzent Zukorlićeve knjige Drevna Bosna već od 2017. godine i “prorektor za izuzetnost” na Zukorlićevom Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, pa je valjda zajedničku strast za osnivanjem fakulteta trebalo učvrstiti i zajedničkim titulama akademika.

No, kakva je tu Konakovićeva uloga? Da li Zukorlić, nakon što mu je Konaković iz budžeta Kantona Sarajevo dodijelio 60.000 KM za BANU, sada Konakovića povezuje sa svojim poznanicima te tako stvara i širi mrežu uzajamne podrške? Zar Konakoviću, kao istaknutom članu režima koji vlada Kantonom Sarajevo, nije preče da se na UNSA razvija studij turizma, zar to ne može inicirati Skupština Kantona kojom predsjedava, a koji je osnivač i vlasnik UNSA? Da li se možda u ovakvoj promociji privatnog fakulteta kriju neke naznake u kojem smjeru bi se to pitanje moglo rješavati u Kantonu Sarajevo? Kakva je uloga Petra Ivancova na ovoj konferenciji koji od dana svog dolaska u Bosnu i Hercegovinu sasvim nediplomatski promovira srbofiliju i podršku Dodikovoj politici? Iako je nezahvalno špekulirati i praviti konjekture, odgovor se možda krije u srbijanskom periodu biografije bračnog para Šećibović (pored Marijanine službe u Vladi Srbije, i Reifk Šećibović je ne samo rođen već je i proveo gotovo čitav život u Srbiji, gdje je predavao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu od 1986. do 2006. godine) ili možda u činjenici da su kako Marija, tako i Refik Šećibovića, koji inače govori ruski jezik, svojevremeno predavali na Univezitetu Aperion, koji je upravo ambasador Ivancov pohvalio riječima “Aperion je ambasador ruskog jezika”.

Ipak, najnejasnije je šta će to tačno u vezi s “vjerskim turizmom i teologijom” govoriti jedan Željko Komšić te uopće zašto, jer, osim otvorenih političkih simpatija koje za njega po društvenim mrežama pokazuje Marijana Šećibović, teško je pronaći neku drugu konkretnu vezu. Šta god da je stvarni razlog za ovaj neuobičajeni skup prepun političkih ambicija i mutnih veza, sigurni smo da ćemo uskoro saznati o čemu se tu zaista tačno radi. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

U trenutku osnivanja, pa i dosta vremena u narednom periodu, SDA je više ličila na politički pokret nego na političku stranku. Ustvari, ona je predstavljala ostvarenje želja i ideja različitih generacija da Bošnjaci budu subjekt, a ne objekt u Bosni, kao što su do tada to uglavnom bivali. Naravno, ne mogu negirati da Bošnjaci nisu bili prisutni, naročito od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u javnom, kulturnom, pa i političkom i ekonomskom životu, ali ne na onoj razini na kojoj su to bili zaslužili i što im je uostalom i pripadalo

Nisu postojale bilo kakve prepreke, niti na unutrašnjem niti na vanjskom planu, da se SDA u stanju najveće krize i opasnosti koja može zadesiti neki kolektiv ne opredijeli za jednopartijski politički model i dugoročnu suspenziju bilo kakve demokratije. To je, štaviše, prvi instinkt svakog društva koje se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom pred kakvom se našlo bošnjačko. SDA time ne bi napravila nikakav poseban presedan, tek bi nastavila s dotadašnjom uvriježenom (komunističkom) političkom praksom. Umjesto toga, odlučila se na promjenu dotadašnje društveno-političke paradigme i formiranje nove demokratske političke kulture, često i na štetu vlastitih interesa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!