Sarajevska banana-republika

Ovakav pokušaj policijske represije i gušenja prava na slobodu govora svojevrsni je presedan u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Da li je moguće da se trenutni nenarodni i manjinski režim u Kantonu Sarajevo toliko odrodio i toliko okuražio da pokušava uvesti verbalni delikt za one koji ne misle i ne govore onako kako to odgovara ovom režimu i njegovim sponzorima? 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Informacija da je Mujo Aganović, predsjednik Saveza RVI paraplegirača Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od govornika na skupu “Dan tradicionalne porodice”, održanom u Sarajevu u subotu, 8. septembra, pozvan na informativni razgovor u policijsku stanicu izuzetno je zabrinjavajuća.

Čini se da je kantonalnom režimu u Sarajevu, ili njegovim “međunarodnim” vlasnicima i sponzorima, zasmetalo Aganovićevo prakticiranje slobode govora i pravo na drugačiji stav u vezi s LGBT paradom, pa je ubrzo nakon održanog skupa za tradicionalnu porodicu iz MUP-a Kantona Sarajeva došao dopis u MUP Zeničko-dobojskog kantona kojim se problematizira Aganovićev govor kao nešto što “može sadržavati elemente remećenja javnog reda i mira”.

No, kada se posluša i pogleda Aganovićev “sporni” govor u kojem je rekao: “Mi nemamo ništa s time šta neko radi u četiri zida, može da bude šta hoće u četiri zida, ali javno paradirati i provocirati građane ove zemlje niko nema na to pravo, čak ni američki ambasador sa zastavom na Američkoj ambasadi. Ambasadore, mi cijenimo prijateljske odnose Amerike i ono što ona čini za ovu državu, to ne zaboravljamo. Ali nemojte zaboraviti, ambasadore, Vi ste gost u mojoj državi, a ja sam ovdje domaćin. Zastavu homoseksualne skupine slobodno okačite u Washingtonu na Bijeloj kući, ali ovo je moja zemlja i Vi se ponašajte po pravilima moje zemlje. Mi nismo vidjeli cvijet Srebrenice na Američkoj ambasadi do sada”, nije baš sasvim jasno u čemu se ogledaju elementi remećenja javnog reda i mira.

Možda u tome što se Aganović “drznuo” misliti i govoriti drugačije od onoga kako bi to voljeli ambasadori i njihovi klijenti iz sarajevskog režima? Indikativno je i što policija ZDK nije tražila od Aganovića da da bilo kakvu izjavu, već su ga, kako tvrdi, tek pozvali da mu skrenu pažnju na njegov govor.

Ovakav pokušaj policijske represije i gušenja prava na slobodu govora svojevrsni je presedan u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Da li je moguće da se trenutni nenarodni i manjinski režim u Kantonu Sarajevo toliko odrodio i toliko okuražio da pokušava uvesti verbalni delikt za one koji ne misle i ne govore onako kako to odgovara ovom režimu i njegovim sponzorima?

Sama činjenica da se veterani i ratni vojni invalidi Armije RBiH oni koji su najzaslužniji što uopće i imamo državu pozivaju na informativne razgovore kako bi im se “skrenula pažnja na to šta govore”, i da se takvi ataci na slobodu govora pravdaju sumnjom na “remećenje javnog reda i mira”, nezabilježena je drskost i nevjerovatno podsjeća na totalitarnu praksu nedemokratskog komunističkog režima.

Da li će postati praksa da se svi kritičari kako stranih ambasadora, tako i kantonalne vlasti pozivaju u policijske stanice da bi im se skrenula pažnja da “pripaze” šta govore i pišu? Koliko će dugo trebati da se takva vrsta represije prelije s “običnih” građana na medije i novinare? Jesu li ovo prvi opipljivi rezultati politizacije policije koju je provela vladajuća frankenštajn-koalicija u Kantonu Sarajevo, ovakvo treniranje strogoće nad najzaslužnijim sinovima Bosne i Hercegovine, onima koji su dali dijelove tijela da bi ova država opstala?

Da li se ustvari iza režimskog pokliča “Sarajevo republika” krije uspostava svojevrsne banana-republike Sarajevo u kojoj će nenarodne policije i milicije manjinskog režima represijom nad bošnjačkim domorodcima i urođenicima štititi i promovirati interese stranih gazda i manjinske kantonalne hunte? Jedno je već sada sigurno, dan kada padne ovaj kantonalni režim bit će još jedan datum koji će se moći slaviti kao dan oslobođenja Sarajeva. /M. D./

PROČITAJTE I...

Da vrijeme nije ublažilo Markovinin negativan stav spram Bošnjaka i njihovih vrijednosti, pokazuje njegova “recenzija” knjige Marka Attile Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu, koju Markovina naziva revizionističkom. Markovini je sporno što Hoare sve one autonomaške bošnjačke pokrete ne tretira kao ustaške ili četničke kolaboracioniste i zločince.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!