fbpx

Sarajevska banana-republika

Ovakav pokušaj policijske represije i gušenja prava na slobodu govora svojevrsni je presedan u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Da li je moguće da se trenutni nenarodni i manjinski režim u Kantonu Sarajevo toliko odrodio i toliko okuražio da pokušava uvesti verbalni delikt za one koji ne misle i ne govore onako kako to odgovara ovom režimu i njegovim sponzorima? 

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Informacija da je Mujo Aganović, predsjednik Saveza RVI paraplegirača Federacije Bosne i Hercegovine i jedan od govornika na skupu “Dan tradicionalne porodice”, održanom u Sarajevu u subotu, 8. septembra, pozvan na informativni razgovor u policijsku stanicu izuzetno je zabrinjavajuća.

Čini se da je kantonalnom režimu u Sarajevu, ili njegovim “međunarodnim” vlasnicima i sponzorima, zasmetalo Aganovićevo prakticiranje slobode govora i pravo na drugačiji stav u vezi s LGBT paradom, pa je ubrzo nakon održanog skupa za tradicionalnu porodicu iz MUP-a Kantona Sarajeva došao dopis u MUP Zeničko-dobojskog kantona kojim se problematizira Aganovićev govor kao nešto što “može sadržavati elemente remećenja javnog reda i mira”.

No, kada se posluša i pogleda Aganovićev “sporni” govor u kojem je rekao: “Mi nemamo ništa s time šta neko radi u četiri zida, može da bude šta hoće u četiri zida, ali javno paradirati i provocirati građane ove zemlje niko nema na to pravo, čak ni američki ambasador sa zastavom na Američkoj ambasadi. Ambasadore, mi cijenimo prijateljske odnose Amerike i ono što ona čini za ovu državu, to ne zaboravljamo. Ali nemojte zaboraviti, ambasadore, Vi ste gost u mojoj državi, a ja sam ovdje domaćin. Zastavu homoseksualne skupine slobodno okačite u Washingtonu na Bijeloj kući, ali ovo je moja zemlja i Vi se ponašajte po pravilima moje zemlje. Mi nismo vidjeli cvijet Srebrenice na Američkoj ambasadi do sada”, nije baš sasvim jasno u čemu se ogledaju elementi remećenja javnog reda i mira.

Možda u tome što se Aganović “drznuo” misliti i govoriti drugačije od onoga kako bi to voljeli ambasadori i njihovi klijenti iz sarajevskog režima? Indikativno je i što policija ZDK nije tražila od Aganovića da da bilo kakvu izjavu, već su ga, kako tvrdi, tek pozvali da mu skrenu pažnju na njegov govor.

Ovakav pokušaj policijske represije i gušenja prava na slobodu govora svojevrsni je presedan u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Da li je moguće da se trenutni nenarodni i manjinski režim u Kantonu Sarajevo toliko odrodio i toliko okuražio da pokušava uvesti verbalni delikt za one koji ne misle i ne govore onako kako to odgovara ovom režimu i njegovim sponzorima?

Sama činjenica da se veterani i ratni vojni invalidi Armije RBiH oni koji su najzaslužniji što uopće i imamo državu pozivaju na informativne razgovore kako bi im se “skrenula pažnja na to šta govore”, i da se takvi ataci na slobodu govora pravdaju sumnjom na “remećenje javnog reda i mira”, nezabilježena je drskost i nevjerovatno podsjeća na totalitarnu praksu nedemokratskog komunističkog režima.

Da li će postati praksa da se svi kritičari kako stranih ambasadora, tako i kantonalne vlasti pozivaju u policijske stanice da bi im se skrenula pažnja da “pripaze” šta govore i pišu? Koliko će dugo trebati da se takva vrsta represije prelije s “običnih” građana na medije i novinare? Jesu li ovo prvi opipljivi rezultati politizacije policije koju je provela vladajuća frankenštajn-koalicija u Kantonu Sarajevo, ovakvo treniranje strogoće nad najzaslužnijim sinovima Bosne i Hercegovine, onima koji su dali dijelove tijela da bi ova država opstala?

Da li se ustvari iza režimskog pokliča “Sarajevo republika” krije uspostava svojevrsne banana-republike Sarajevo u kojoj će nenarodne policije i milicije manjinskog režima represijom nad bošnjačkim domorodcima i urođenicima štititi i promovirati interese stranih gazda i manjinske kantonalne hunte? Jedno je već sada sigurno, dan kada padne ovaj kantonalni režim bit će još jedan datum koji će se moći slaviti kao dan oslobođenja Sarajeva. /M. D./

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!