fbpx

Sajam knjiga u Haifi

Već tri godine Asmaa Azaizeh vodi popularni festival knjiga na arapskom jeziku u Haifi, gradu koji je postao živahna kulinarska i kulturna prijestolnica palestinskih građana Izraela. No, festival se održava bez stotina naslova koje je Azaizeh željela pokazati jer su izraelski pogranični dužnosnici zabranili iz Jordana prema zakonu koji je postojao još i prije države Izrael.

 

Već tri godine Asmaa Azaizeh vodi popularni festival knjiga na arapskom jeziku u Haifi, gradu koji je postao živahna kulinarska i kulturna prijestolnica palestinskih građana Izraela. No, festival se održava bez stotina naslova koje je Azaizeh željela pokazati jer su izraelski pogranični dužnosnici zabranili iz Jordana prema zakonu koji je postojao još i prije države Izrael.

Arapski prijevodi Georgea Orwella, Jamesa Joycea, Williama Faulknera, Sylvije Plath, Susan Sontag, Nelsona Mandele, Shakespearea, D. H. Lawrencea, Orhana Pamuka i Agathe Christie… Svi su odbijeni i vraćeni jordanskom distributeru. Razlog? Knjige su štampane u Bejrutu. Izraelski zakon koji potječe iz britanske Palestine zabranjuje trgovinu s neprijateljem, a Izrael tu politiku primjenjuje, među ostalim, na libanske, sirijske i iračke izdavače.

Liban, također, ne uvozi izraelske proizvode. Zemlje koje su u više navrata krenule u rat nemaju diplomatske odnose. Takva izraelska politika, kaže Azaizeh, ozbiljno je narušila sposobnost arapskih državljana Izraela da drže korak s kulturom na Zapadu, prijevodima i da održavaju intelektualne veze sa širim arapskim svijetom. S festivalom je počela 2017. godine, sama donosila knjige u Izrael iz Jordana i Egipta, jer je shvatila da mnogi arapski građani nemaju pristupa popularnoj literaturi ako sami knjige ne kupe u inostranstvu.

Zabrana uvoza posebno je teško pala izraelskim Arapima jer su i Bejrut i Damask, barem prije sirijskog rata, dugo bili poznate prijestolnice arapskog svijeta. Knjige arapsko-izraelskih autora lahko su dostupne arapskim građanima Izraela, ali oni su zainteresirani za čitanje knjiga o kojima svi govore, najprodavanijim u arapskoj regiji. Gladni su kulture za koju znaju da su dio, ali ne mogu joj pristupiti.

Prepreke distribuciji knjiga nisu ništa novo na Bliskom istoku. U Jordanu su neke knjige zabranjene izravno, dok je druge dopušteno prodavati samo nakon što se izrazi, fraze ili cijeli odjeljci izbrišu. Tokom prošlogodišnjeg sajma knjiga u Amanu irački autor Sinan Antoon napisao je da su dvije njegove knjige zabranjene, dok je Izrael spriječio jordanske izdavače da sudjeluju na palestinskom sajmu knjiga u Betlehemu.

Najmanje 20 knjiga vlasti Omana zaplijenile su tokom Međunarodnog sajma knjiga “Muscat”. Na Međunarodnom sajmu knjiga u Kairu početkom ove godine oduzeta je i zabranjena knjiga osnivača “Muslimanskog bratstva” Hassana al-Banna. U Izraelu i na Zapadnoj obali barem prodavači knjiga kažu da provođenje zabrane uvoza često ovisi o raspoloženju graničnog službenika koji pregleda pošiljku.

 

PROČITAJTE I...

“Globalizacija i tehnologija već su učinile svoje, tako da ljudima više ime i prezime skoro i ne treba, svi smo postali samo brojevi i svuda traže od nas da “ukucamo” neki svoj identifikacioni broj, pa ako niste neki broj, neki konto ili pasvord, ne pomaže vam pa da ste i sam Putin ili Trump. Kako stvari stoje, vlasnici moćnih tehnologija već nas uče da nam mozak i razmišljanje nisu ni potrebni, oni imaju sve za naše glave, istina za naše mukom zarađene pare”

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!