Rusko rovarenje u Libiji

Ruski novinar Denís Korotkov, koji je godinama istraživao grupu Wagner, objašnjava da ih se mobilizira kada zatrebaju. Odlaze na poligon za treniranje u Molkinu, na jugu Rusije, zatim u Siriju i odatle do mjesta gdje će djelovati. “Od svojih ranih dana u Ukrajini su proširili djelatnost. Sada pružaju vojnu obuku i obavljaju obavještajne operacije”, kaže.

 

Rat koji je maršal Jalifa Hafter započeo u aprilu kada je pokušao zauzeti Tripoli tinja. Međutim, prisustvo ruskih plaćenika usko povezanih s Kremljem koji se bore uz Haftera moglo bi poremetiti trenutnu ravnotežu. Ruski su plaćenici u Libiji nakon što je Moskva potvrdila svoju vojnu prisutnost u Siriji i pokušava uvećati svoj značaj u Africi. Libijska izvršna uprava koju podržava UN optužila je Rusiju da koristi ove paravojne jedinice kako bi proširila svoj utjecaj u zemlji strateški važnog proizvođača nafte.

Ti dobro obučeni i opremljeni ruski plaćenici dio su Wagnerove grupe, kako tvrdi više izvora. Ima ih oko 200, izvještava The New York Timesa, a među njima su snajperisti. Libijski dopisnik Washington Posta piše kako ih ima “nekoliko stotina”. Wagner je, prema različitim istragama, povezan s Jevgenijem Prigožinom, oligarhom vrlo bliskim ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji je svoje bogatstvo stekao uslugama keteringa.

Wagner se prvi put pojavio na bojištima Ukrajine. Njihov broj i moć povećavali su se s operacijama u Siriji. Prvo se raspoređuju kada Moskva ne može službeno intervenirati ili ne može biti vidljiva. Kremlj nikad nije zvanično priznao njihovu aktivnost. “Rusi su intervenirali kako bi potpalili vatru i pogoršali krizu umjesto da pronađu rješenje”, rekao je Fati Bašaga, ministar unutarnjih poslova vlade sa sjedištem u Tripoliju, u intervjuu za Bloomberg.

U proljeće su libijske vlasti uhapsile dvije osobe povezane s Fondacijom za zaštitu nacionalnih vrijednosnih papira. Oni su također povezani s nekoliko istraga u čijem je središtu bio Prigožin, inače na crnoj listi SAD-a zbog njegove povezanosti s tvornicom trolova koja je nastojala utjecati na predsjedničke izbore u SAD-u. Ta privatna vojska povezana s Putinovim saveznikom započela je borbu na linijama fronta prošlog septembra sa snagama lojalnim Hafteru.

Ubrzo nakon toga, nekoliko ruskih medija dokumentiralo je navodnu smrt desetak sunarodnjaka tokom bombardiranja koje su izvele brigade povezane s takozvanom vladom nacionalnog jedinstva, koju je podržao UN, protiv snaga koje su pod kontrolom Haftera. Maršal je dosad imao izričitu podršku Egipta i posebno Ujedinjenih Arapskih Emirata. Također, iako diskretnije, i Rusije. Vlada nacionalnog jedinstva ima službenu potporu UN-a, Francuska je izrazila potporu Tripoliju, odnosno vladi koja je dala podršku Hafteru.

Iza kulisa Moskva ima kontakt s obje strane, pokušavajući steći naklonost pobjednika u sukobu, kaže Grzegorz Kuczynski, stručnjak iz Varšavskog instituta i autor nekoliko članaka o toj temi. On vjeruje da će za Rusiju ključni čovjek biti Hafter, koji je, kao i neke druge vođe s Bliskog istoka i iz Afrike, studirao u SSSR-u. Uz potporu tom budućem moćniku, Kremlj ima niz očekivanja.

“Prema ruskom planu, ta bi osoba odobrila uspostavljanje ruskih vojnih baza u Sredozemnom moru, omogućila moskovskim kompanijama da uđu u lokalni naftni sektor; kupovali bi oružje ruske proizvodnje i zajedno s Egiptom i Sirijom poslužili kao jaka karika u prokremljskoj osi na Bliskom istoku”, zaključuje Kuczynski.

Prigožin je postao ključni igrač ruske sve jače vanjske politike. U Siriji, Sudanu i Srednjoafričkoj Republici otkrivena je značajna prisutnost oružanih skupina povezanih s Wagnerom, služe kao vojni savjetnici, treneri i naoružani čuvari u zamjenu za koncesije za iskopavanje zlata i dijamanata. Uz to, manje se skupine nalaze i u Kongu, Mozambiku ili Venezueli.

Ruski novinar Denís Korotkov, koji je godinama istraživao grupu Wagner, objašnjava da ih se mobilizira kada zatrebaju. Odlaze na poligon za treniranje u Molkinu, na jugu Rusije, zatim u Siriju i odatle do mjesta gdje će djelovati. “Od svojih ranih dana u Ukrajini su proširili djelatnost. Sada pružaju vojnu obuku i obavljaju obavještajne operacije”, kaže.

Osim mogućih namjera Rusije, navodni dolazak plaćenika jasno daje do znanja da Hafter trenutno nema snage za osvajanje Tripolija. Od aprila jedini značajan uspjeh bilo je osvajanje Gariána, 80 kilometara južno od glavnog grada. Njegova slika kao jedinog čovjeka koji je u stanju uspostaviti red u Libiji poprilično se pogoršala i kod njegovih saveznika, Egipta i UAE.

PROČITAJTE I...

Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima

Osmanovićevo hapšenje nije izoliran slučaj, Srbija je to radila u još nekoliko navrata, a više puta raspisivala je potjernice zbog kojih su državljani Bosne i Hercegovine hapšeni u inostranstvu. Srbija to radi na osnovu vlastitih zakona kojima je sebi dala za pravo da procesuira sve ratne zločine na području bivše Jugoslavije, što nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!