Rušenje vlasti u Kantonu Sarajevo iskaz je ultimativnog patriotizma

Zar se Sarajevski kanton pretvara u “banana‑republiku” pod utjecajem američke sile kao što su nekad bile Nikaragva, Honduras i Panama? Nadamo se da nije tako, ali imamo razloga za brigu. Historija nas uči da su ovakva kolonijalna uređenja bila rasadnik korupcije, kriminala, nepotizma, političke nestabilnosti, te su u pravilu propadala.

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

 

Kao nikad do sada, video koji je u stranačkoj produkciji nedavno objavio SDP na svojim društvenim mrežama otkriva nam karakter vlasti u Kantonu Sarajevo. Da je zaista riječ o zamorčadi koja djeluje kao eksperiment stranih ambasada, posve je razgolitio u svojoj videoispovijedi Igor Stojanović, šef Kluba zastupnika SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo.

Stojanović je otkrio da su se zastupnici iz šest stranaka vladajuće većine KS nedavno susreli sa specijalnim izaslanikom State Departmenta za Balkan Matthewom Palmerom. U sat i po sastanka s Palmerom, kako je rekao Stojanović, razgovaralo se o potencijalnim opasnostima “da eventualno ‘šestorka’ pretrpi neki udar i eventualno doživi pad Vlade”.

“Amerika je izuzetno zainteresirana da ova vlada opstane, prije svega zbog transparentnosti svoga rada i borbe protiv korupcije, koju je Palmer istakao kao broj jedan pohvalu rada ove vlade”, otkrio je SDP-ov zamorac u videu koji liči na kakvo iznuđeno priznanje nakon zarobljavanja. Štaviše, Stojanović otvoreno priznaje da su na sastanku Palmeru denuncirali DF i SBB kao najveću prijetnju opstanku koalicije. Prvo što treba primijetiti jeste da bi ovakvo priznanje, u kojem se nedvojbeno i jasno priznaje politička instalacija od stranih centara moći, u svakoj državi koja iole drži do vlastite suverenosti postao skandal nad svim skandalima. Pritom bi video u medije vjerovatno došao preko obavještajnih kanala, nezamislivo bi bilo da političar bilo kojeg ranga ovako nešto kaže direktno u eter i da takvo nešto objavi stranački medij.

No, kada je riječ o Vladi KS i njenim zamorcima, sve je moguće. Palmerova izjava imuna je i na činjenicu da Vlada KS svaki dan osvane u nekoj novoj korupcijskoj aferi, pa time dodatno čudi njegova konstatacija o antikorupcijskim uspjesima Vlade KS. Uostalom, ne otvara li u ime institucija KS skijašku sezonu na Bjelašnici osuđeni diler Buba Corelli?

Druga bitna stvar jeste ta da je riječ o stranci koja u koaliciji s Našom strankom često proziva Bakira Izetbegovića i SDA da su navodno nešto iz interesa “dogovorili”, a zatim “izdali” ili “prodali” ili “izručili” Srbima i Hrvatima. U ovom smislu, još jednom treba ponoviti da su SNSD i HDZ legalno izabrane političke strukture dva naroda u BiH i da je bez njih nemoguće sastaviti vlast na državnom, a dijelom i federalnom nivou.

Odnosno, moguće je, ali bi to vjerovatno odvelo u krizu neslućenih razmjera s velikim izgledima za raspad države. Treća bitna stvar jeste da su Amerikanci i mnoštvo njihovih diplomatskih poluga bitan i važan partner i da joj se ta pozicija s uvažavanjem priznaje od svih probosanskih političkih opcija. No, Palmer nije ni predsjednik ni premijer, a ne predstavlja ni političku stranku u Bih.

Nisu li se Amerikanci partnerstvom u koje se kunu obavezali poticati izgradnju građanskog i demokratskog društva? Zašto se onda stvara dojam da američko partnerstvo vodi ka atmosferi uzgoja zamoraca koje će držati u inkubatoru? Da se ne lažemo, slični eksperimenti su se u više‑manje tajnoj atmosferi provodili i ranije. Alijansa za promjene neslavno je završila, a izazvala je takvu reakciju Hrvata da su na ulice morali izaći vojni transporteri međunarodne zajednice. Eksperiment je bio i Milorad Dodik, koji je instaliran od partnera iz međunarodne zajednice, a danas predstavlja destruktivnu silu koja istom igra i kao Putinov mali od kuhinje.

Da se ne lažemo, ni u Hrvatskoj nije bolje. Mala zemlja u dužničkim lancima korporacija koja svako malo prima packe od “velikog brata”. No, ipak su kao kolektiv zadržali barem ideju slobode, ideal državnosti i suverenosti kojom se busaju u kockasta prsa. U Kantonu Sarajevo naš idealizam sveden je na pamet zamoraca, a prema najavama, ovaj bi se eksperiment trebao provesti u čitavoj državi. Stoga, rušenje nenarodne koalicije u KS jeste jedan od prioriteta i iskaz je ultimativnog patriotizma i ljubavi prema državi.

Je li uopće moguće odvojiti Sarajevo od ostatka Bosne i Hercegovine? Nisu li upravo ovakav scenarij zagovarali ideolozi Naše stranke kroz usta Tarika Haverića, koji je najavljivao Republiku Sarajevo? Izgleda da se upravo to namjerava učiniti pod krinkom borbe za građansko društvo i pod zaštitom stranih centara moći, instalirati poluge koje će da upravljaju političkim i pravosudnim procesima u Sarajevu, da selektivno prozivaju ko je korumpiran, a ko nije, ko smije, a ko ne smije biti na vlasti, koga treba hapsiti, a kome gledati kroz prste!

Šalje li se ovim poruka da strani centri namjeravaju iscjepkati Bošnjake po kantonima, tribalizirati ih na plemena, a prvi korak jeste odvajanje Sarajeva kao glave od ostatka tijela? Zar se Sarajevski kanton pretvara u “banana‑republiku” pod utjecajem američke sile kao što su nekad bile Nikaragva, Honduras i Panama? Nadamo se da nije tako, ali imamo razloga za brigu. Historija nas uči da su ovakva kolonijalna uređenja bila rasadnik korupcije, kriminala, nepotizma, političke nestabilnosti, te su u pravilu propadala.

Bitna karakteristika stranaka koje čine Vladu KS jeste nedostatak ideološke i političke autohtonosti s uporištem u političkim osjećajima i interesima naroda. S obzirom na to da nemaju autohtonost, postali su ideološke lutalice koje identitet traže u političkoj moći stranog faktora.

Autohtono utemeljen politički faktor međunarodnu zajednicu uzima za korisnog partnera s kojim sarađuje, a ne da se odnosi temelje na vanjskoj dominaciji. Dino Konaković, primjerice, bježi od sebe pa u tom strmoglavom bijegu nailazi na Našu stranku. Sada nije ni tamo ni ovamo. Sada se grca u vlastitim glupostima.

 

PROČITAJTE I...

Ne bi trebalo biti spora o tome da Zoran Milanović nije tip ljevičara iz crno-bijelih medijskih udžbenika hrvatskih nacionalista. Ovdje nije riječ o kritici njegovog rada ili njegove osobnosti, već o činjenici koja automatski obara tezu kako njegova pobjeda ljevici može dati regionalni vjetar u leđa. On je to pokazao i u protekloj kampanji izražavanjem stavova o nizu pitanja kao što su istospolni brakovi, Tuđman, Tito i tome slično

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!