SANDŽAK

Mnogo neznalica postoji u politici, ali tako je svuda – nije samo Balkan potonuo pod neznalicama. Površni tipovi svuda su u svijetu promolili glavu. Novinarstvo se pokazalo kao dobro zanimanje za pisca, jer na taj način imate priliku da upoznate ljude, niskost i oholost njihovu, laž i zablude, ali među ljudima još ima ljudi. Malobrojni su, ali postoje

Zbog vizije koju je imao bilježeći hronološki važne događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća te njihovog pretakanja u knjigu Sandžak bez Bošnjaka – Velikosrpski zločinački plan, Džamail Halilagić može se svrstati u najznačajnije Bošnjake Sandžaka ovog vremena, a njegova knjiga u jedan od najznačajnijih dokumenata i dokaza velikosrpske ideologije zločina nad Bošnjacima

Protekle dvije i po godine, otkako je Fuad Baćićanin direktor Muzeja RAS, pokrenuti su brojni projekti. Neki su već realizirani, neki su u toku... U decembru prošle godine pokrenut je projekt pod nazivom “Levhe”. Riječ je o izložbi levhi koja je postavljena u Muzeju, što se, prema riječima Baćićanina, pokazalo kao pravi potez jer je to bila najposjećenija izložba u historiji Muzeja

“Značaj ove zbirke ostat će dugo upamćen, mnogo duže od same nagrade, i mnogo duže nego što živi autor, i mnogo duže nego što publika koja živi u aktuelnom trenutku može to da uprati. Poezija Asmira Kujovića sasvim je avangardna za naš prostor, i to iz više razloga. Postoje različiti elementi koji su prepoznati u ovoj poeziji koji je ističu, a to je da ona bude korak ispred svog vremena. Prisutan je jezički izraz kojim se Kujović sve vrijeme igra. To je ta kaleidoskopska igra svjetlom, to je sistem raspršenog i razbijenog ogledala, to je sistem disperzivnog znanja, disperzivne pažnje, mega i hiperintertekstualne relacije prema različitim kulturalnim nanosima”

Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbjegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspjeh naše politike

Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem

Narod se osjeća beznadežno, umorno, iscrpljeno i razočarano. Sve se više osjeća prisustvo kolektivne političke depresije. Sandžački Bošnjak nije samo ljut i izrevoltiran. Sve više ga muči osjećaj gađenja i odvratnosti prema aktuelnom ekonomskom, moralnom i političkom stanju. Bošnjačke stranke boluju od hroničnog nedostatka elementarne političke dosljednosti i od alarmantne neprincipijelnosti

Istraživanja javnosti kažu da praktično svaki drugi mladi Bošnjak iz Sandžaka želi ići na Zapad. Perspektivu u Sandžaku, i pored svih hvala za zdravu hranu i netaknutu prirodu, vidi sve manji broj onih koji sada daleko lakše nego njihovi preci i potpuno odlučnije mogu napustiti svoja rodna mjesta. Da li ćemo u godinama koje su pred nama svi ponovo biti zajedno u Njemačkoj ili nekoj drugoj zapadnoj zemlji, ostaje da se vidi. Ono što brojke govore jeste da nas je u Sandžaku sve manje

Nacionalni osjećaj Bošnjaka bio bi daleko kompaktniji da se na njemu kontinuirano radilo posredstvom obrazovnog sistema i da je predstavljan na pravi način, dakle, u svom historijskom kontinuitetu. To bi, svakako, doprinijelo boljem međusobnom upoznavanju ljudi na balkanskoj vjetrometrini, a samim tim i prevazilaženju ksenofobičnih poriva koji su u njima prisutni na tom istom prostoru na kojem dijele skoro identičnu historijsku sudbinu. Kažemo to, tim prije, jer prostor i vrijeme, kao dvije ključne determinante historije, ne mogu se lako izbrisati iz čovjekovog koda

Predlagači odluke prihvatili su činjenicu da su ličnosti čija će imena ponijeti nazivi pojedinih ulica u Sjenici od historijske važnosti i stvar nacionalnog identiteta i jednog i drugog naroda i da ni jedni ni drugi ne mogu odstupiti od toga. Tako su u prijedlog odluke zajedno ušli i Karađorđe Petrović i Alija Izetbegović, i Vuk Karadžić i Muhamed Hevaji Uskufi, i Mak Dizdar i Ivo Andrić, isto kao i mnoge druge za Bošnjake i Srbe značajne ličnosti

Podržite nas na Facebooku!