Susjedstvo

Ono što je očito nakon ovog vikenda jeste da protesti prelaze u drugu, može se reći, radikalniju fazu. Razloga za to je nekoliko, no, čini se, jedan od ključnih jeste potpuna ignorancija režima na općenarodni bunt u preko 100 gradova u Srbiji.

Nakon 7 mjeseci, Ministarstvo uprave RH legitimira postupke Mirsada Srebrenikovića i priznaje (legalizira) sve njegove rabote. Uvidom u zapisnike koje je Srebreniković dostavio Ministarstvu, vidljivo je kako su kao prisutni upisani ljudi koji uopće nisu sudjelovali u radu sjednice. Jedan je od njih i Fehim Vukotić iz Dubrovnika, koji za Stav kaže: “Iako je moje ime upisano u zapisnik famozne sjednice Predsjedništva od 20. maja 2018. godine, ja nisam sudjelovao u njenom radu niti sam glasao za bilo kakve odluke. Dakle, moje ime se u tom zapisniku našlo iako ja nisam sudjelovao u radu sjednice, niti telefonske niti bilo koje druge”

Bošnjaci u Hrvatskoj na raspuću lojalnosti državi, naciji i vjeri trebaju građanski hrabro koristiti prava iz Ustava, Ustavnog i ostalih zakona. Nije isključeno da, na valu novog ateističkog zanosa, razočarenja crkvom i vjerskim zajednicama, društvo ne krene u pravcu revizije pravnog položaja svih vjerskih zajednica i pristupi reviziji ugovora i Islamske zajednice s državom. Vrh zajednice, osim što stalno ponavlja kako je ona multietnička i višenacionalna (iako Bošnjaci čine uvjerljivu apsolutnu većinu), intenzivno sarađuje s predsjednicom države, do mjere uključivanja i u njezine u javnosti prezrene inicijative poput “brendiranja Hrvatske”

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Smatramo da je krajnje vrijeme prihvatiti, a zatim i realizirati program koji smo mi, manjinski aktivisti životno zainteresirani za poboljšanje općeg stanja, nazvali “Obnova” i zacrtali da će biti proveden u 5 tačaka, s ciljem čuvanja vlastitog nacionalnog identiteta putem legitimnih kanala koje omogućavaju manjinska prava

U vrijeme kada se u hrvatsku javnost svakodnevno šalje loša slika o BiH, u Sarajevo na nogometni turnir doputuje hiljade dječaka iz svih dijelova Hrvatske. Vrijeme je da to shvati i hrvatska oficijelna politika. Bosna i Hercegovina zemlja je koja je, u posljednjih stotinu godina, Hrvatskoj dala neke od svojih najvećih umjetnika, pisaca, sportaša, kreirajući na taj način i dobar dio hrvatskog identiteta, uprkos tome što ju je taj egzodus itekako osiromašio. Prema nezvaničnim podacima, svaki treći građanin u Hrvatskoj porijeklom je iz Bosne i Hercegovine

Milorad Dodik radi sve kako bi BiH postala nemoguća zemlja, a Dragan Čović mu u tome sekundira. Upravo je izbor Željka Komšića posljedica takve Čovićeve politike. Mislim da će Komšić dočekati mirovinu na mjestu člana Predsjedništva BiH ako Čović nastavi graditi savez s Dodikom. Ponovit ću, takav savez je prije svega na štetu Hrvata, pa, ako hoćete, i hrvatskih nacionalnih interesa. Graditi savez s čovjekom koji najavljuje ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom znači podržavati neku novu ideju “Velike Srbije”, ideju koja je nanijela zla i Hrvatima, i Bošnjacima, ali i Srbima.

Podržite nas na Facebooku!