Susjedstvo

Hrvatska je zemlja koja ne poštuje odluke Međunarodnog arbitražnog suda u graničnom sporu sa Slovenijom, ne poštuje odluku Haškog suda kojom su pojedini visoki čelnici HDZ-a osuđeni za UZP prema BiH. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, nema riješena granična pitanja ni s jednim susjedom izuzev Mađarske, pošto je državnu granicu s njom naslijedila od bivše SFRJ.

Problem nije silikonizirana djevojka hercegovačkih korijena, već činjenica da se takva banalnost pretvara u dominantu vijest, da zauzima sve veći javni prostor, da taj prostor i njegove dionike banalizira i čini podložnim svakojakim manipulacijama. Poput one da političari poput Kolinde ili čitave bulumente nesposobnih ministara mogu voditi državu

Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije

Iz podgoričkog Centra za građansko obrazovanje ocijenili su da je selektivnim odabirom događaja očigledno došlo do narušavanja naučnog principa, te da je očigledno da su preskočene sve “negativne epizode” iz posljednje decenije 20. stoljeća.

Kako izaći iz začaranog kruga? Kako izbjeći nove diktatore i diktature? Kako osvajanje slobode pretvoriti u definitivni trijumf demokratije? Kako izbornu pobjedu pretvoriti u trijumf cijelog naroda, a ne u pobjedu pojedinca i njegovih vlastodržačkih ambicija? Kako doći do općekorisne upotrebe vlasti, a izbjeći njenu zloupotrebu od vlastoljubivih političara? Mnogo pitanja i dilema

Činjenica je da su Bošnjaci i Albanci prevagnuli u korist nezavisnosti Crne Gore tokom referenduma o nezavisnosti održanog 2006. godine. Crnogorske vlasti, kažu naši sagovornici, i danas pamte taj potez i zalaganje muslimana za nezavisnost svoje zemlje, te je to jedan od glavnih razloga zašto muslimani u Crnoj Gori imaju veoma dobar odnos s vlastima, koje u velikoj mjeri podržavaju aktivnosti ove vjerske zajednice

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Retuđmanizacija Hrvatske u svom najraskošnijem obliku. Samo se promijenio lik Velikog Demokratora. Umjesto antipatičnog mrguda, krivoustog krivotvoritelja istine, na vlasti je kancelarska karikatura, znatno ugodnijeg izgleda i retorike, ali sve više puna sebe, bezobraznija i osornija prema javnosti, a sve ambicioznija u baruštini koju zovu birokratijom Evropske unije jer je u njoj i doživio izlazak iz kukuljice

Ovdje se, nakon najnovijeg skandala, postavlja pitanje vjerodostojnosti hrvaćanske politike, autoriteta, ali i baznih uvjerenja njezinih glavnih aktera i stvarne snage njezina utjecaja, posebno na BiH. Osim za potrebe odrađivanja prljavog posla za EU s migrantima, a sve radi žuđenog ulaska u šengensku zonu, ova hrvaćanska politika se u Evropi, a ni šire, ne uzima niti za ozbiljnu, niti za dosljednu, a kamoli za relevantnu. Plavušini infantilni skandali postali su već stara i iritantna vijest, a Plenkovićeve prevelike ambicije teret. Rasizam njihovih diplomata crvena je crta

Podržite nas na Facebooku!