Politika

Jasmin Imamović klasični je diktator koji godinama inkvizitorski progoni ili ekskomunicira pamet iz ovog grada, koji nije Tuzlak i koji mrzi Tuzlu i sve tuzlansko, koji je navrat-nanos pobjegao iz “voljenog” grada tokom februarskih protesta 2014. godine, koji i mojim parama dodjeljuje književne nagrade kojekakvim literarnim vucibatinama

“Optužbe za fundamentalizam, radikalizam i slično jesu ultimativno oružje u nedostatku drugih argumenata u borbi protiv političkih i ideoloških neistomišljenika. U aktualnoj globaliziranoj društvenoj zbilji nema težih optužbi jer se radi o optužbama koje ne treba dokazivati niti iznositi bilo kakve argumente za to kao što je i u mom slučaju. Dovoljno je da kažete da je neko islamski radikal i onda teret dokazivanja pada na optuženog”

Ministri su naložili Europskoj komisiji pokretanje pripremne procedure za odobravanje kandidatskog statusa, što znači da će naša zemlja dobiti upitnik od nekoliko hiljada pitanja, a EK će na osnovu odgovora iz upitnika dati mišljenje i preporuku članicama EU

Ali Anđelić nije lud, nije ni zapjenušani crvenobrigadist, ni slijepi jugonostalgičar, niti ovo piše zbog ljubavi prema općini Centar, ili prema jednoj od zemalja čiji je pasoš nosio, niti je toliki narcis da misli da ko u Londri sve od rata stoji, bolje vidi nego onaj pod Humom... Ne, on je samo odgojen i stipendiran da ovako rezonira i piše unatoč činjenici da mu za pisanje nedostaju talent i poznavanje činjenica.

Ideja da snage kojima dominira kvazi-komunjarska, ali zapravo ultrašovinistička partija, zainteresovana jedino za formiranje “PKKistana,” oslobađa (okupira?) pretežno arapsku populaciju, a o njenim “podvizima” etničkog čišćenja Arapa, Jazida, Armenaca i Asiraca kao i politički nepodobnih Kurda se u regionu dosta zna, je direktno glupa ili pokvarena.

Ostala je upamćena kao Marija na Prkosima kojoj je Branko Ćopić posvetio istoimenu pjesmu, napisanu 1945. godine. Djevojka iz pjesme koja je “pod titovku svila pletenice i srcem krenula protivu betona” rođena je 1920. godine u selu Kamenica kod Drvara, kao najstarija od petero djece u siromašnoj porodici Nikole i Joke Bursać

Pitao sam da li škola smatra miješanje dnevne politike i historije kao prihvatljiv vid edukacije ili je riječ o “kreativnosti” profesorice. Omeru je direktor prijetio čak i izbacivanjem “zbog indoktrinacije” poručivši usput onom novinaru iz Bodruma (to meni) da se “drži podalje od nas.” Dok s jedne strane mogu razumjeti želju škole da ovaj događaj ostane skriven od javnosti, arogantnost i agresiju direktora (čitaj škole) kada je postalo jasno da to neće biti slučaj ne mogu drugačije razumjeti nego kao pokušaj zastrašivanja

Pred građanima Bosne i Hercegovine dani su puni izazova. Posebno posljednja sedmica septembra, ona između referenduma i lokalnih izbora. Uzdati se u razumnu većinu. Ali šta ako stvari izmaknu kontroli!? Šta ako opali ta prva puška, padnu žrtve, a ove legalne formacije, potpomognute do grla naoružanim ilegalnim grupama i grupicama, iziđu na entitetsku granicu!? Šta će biti s nama koji živimo u RS-u

Podržite nas na Facebooku!