Politika

Bit će zanimljivo gledati, kako će se bližiti 2018. godina i opći izbori, kalkulantsko približavanje Radončića ljevici sa željom da i njega oplode svojim jedinstvom – ovaj put ne bošnjačkim – nego lijevobosanskim. Problem je jedino što se Radončić već čitav “ispružio” Dodiku i Čoviću, što smo mogli vidjeti u slučaju njegovog sudjelovanja u sotoniziranju predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso i agitaciji da na čelo Suda BiH preglasavanjem bude postavljen nebošnjak

Zloupotreba terorističkog napada u cilju vrlo polarizirajuće unutrašnje politike gura počinioca u drugi plan, a zapravo postiže željeni cilj (svakog) terorizma. Nema selektivnog terorizma. Bez obzira na to da li se teroristički napad desio u Diyarbakıru, Şanliurfi, Ankari ili Istanbulu, on je uvijek uperen protiv cijelog društva i nastoji pocijepati njegovo tkivo

Kako to da je Fikret Abdić, uprkos hipoteci koju nosi i starosti koja ga sve više pritišće, uspio ostvariti izbornu pobjedu? Naši sagovornici kažu da je odgovor vrlo jednostavan – pobjeda je ostvarena zahvaljujući prijeratnim rezultatima ovog istrošenog starca, čiji su kapaciteti već odavno potrošeni, a znanje i kompetencije zastarjele i prevaziđene. Za Stav su otkrili da nije istina da Fikreta Abdića u politici nije bilo 20 godina. Stranka DNZ je 1997. godine pobijedila na lokalnim izborima, a Abdić je godinama kroz tu stranku postavljao svoje ljude na različite funkcije i smjenjivao ih, sve dok nije došlo do raskola 2014. godine

S obzirom na to da je autor iznosio teze kao slobodni pojedinac, i da su one po mnogim osnovama neodržive i neuvjerljive, onda im ne treba pridavati pažnju ma koliko sadržavale elemenata skandala u sebi. Ironija je da jedino ovakva medijska pažnja u Bosni i Hercegovini daje privid relevantnosti teksta Timothyja Lessa, koji, u svojoj suštini, nije više od radikalnog političkog pamfleta

Umjesto da se dogovaraju nove reforme na evroatlantskom putu, uporno se nastoji ponovo dogovarati već dogovoreno. Srpska i hrvatska politika problematiziraju čak i ono oko čega postoji konsenzus već dvije decenije i traže se novi ustupci. Od Bošnjaka se, u pravilu, traži najveći konsenzus, polazeći od premise da njima najviše treba BiH. Ova je praksa tokom godina prerasla u praksu političkog iznuđivanja i ucjene. Kao opravdanje se koristi ugroženost od tobožnjeg bošnjačkog unitarizma i centralizirane građanske države

Rusija smatra da je pad Halepa prilika da se obnove mirovni pregovori, ovog puta bez učešća SAD-a ili Ujedinjenih nacija. Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da blisko sarađuje s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom na uspostavljanju primirja na cijeloj teritoriji Sirije. Istovremeno, Iran najavljuje “oslobođenje” Bahreina i Jemena od “neprijatelja islama”, opisujući “oslobađanje” Halepa kao “islamsko osvajanje“

Podržite nas na Facebooku!