Politika

Zaronivši se u privatnu arhivu i dokumentaciju koju je godinama skupljao, Nihad Halilbegović našao se u vrtlogu zbivanja u kojima je, u funkciji sekretara Sekretarijata za Narodnu odbranu Grada Sarajeva, sekretara Sekretarijata za Narodnu odbranu Općine Centar te komandanta Prvog štaba Patriotske lige u RBiH, i sam učestvovao. Istražujući period od samo 37 dana, cijeli mart i šest dana aprila 1992. godine, koji su bili sudbonosni dani za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, Halilbegović je došao do šokantnih podataka te ih objavio u knjizi čija najveća vrijednost nije u dubini analize i interpretacije događaja, nego prije svega u neumoljivosti faktografije

Poguban efekt posljednjih lokalnih izbora jeste što su i Savez za promjene i Radončićev SBB izvukle jasan zaključak da je isplativije voditi konfliktnu nego smirujuću i odgovornu politiku. Birači, nažalost, nisu nagradili njihov konstruktivan odnos. Zato se Radončić vratio provjerenoj metodi napada, diskvalifikacija, sukoba. Međutim, infrastrukturni radovi trebaju svima, a SBB ima poseban interes dokazati da su njihovi kadrovi u stanju pokrenuti masovne radove

U pripremi agresije i napada na Sarajevo formirana je komanda vojnog okruga grada i deset vojnih odsjeka za svaku gradsku općinu, a za komandanta je postavljen pukovnik Obrad Popović. Novim Zakonom sekretarijati za Narodnu odbranu trebali su poslove regrutacije, mobilizacije i vojnu dokumentaciju predati novoformiranim vojno-teritorijalnim organima, što bi predstavljalo, kako primjećuje Halilbegović, vezanje omče oko vrata Bosni i Hercegovini

Izvještaj Komiteta za vanjske poslove donjeg doma britanskog parlamenta o tursko-britanskim odnosima, objavljen 25. marta, štivo je koje odražava nerazumijevanje turske političke stvarnosti. Kada se pročitaju izvještaj i prateći materijal, jasno je da se do izvještaja došlo tendencioznom selekcijom, pa ocjena (i osuda) izvještaja od strane turskog ministra za EU Ömera Çelika da je izvještaj jednostran dođe kao veoma umjerena

S obzirom na to da u svojim tezama o zajedničkom srpskohrvatskom jeziku nije uspjela u Hrvatskoj i Srbiji, Kordićka je za podršku svojim idejama u Sarajevu okupila svojevrsni regionalni band aid (potpisnici deklaracije) u kojemu, osim zalutalog Ranka Bugarskog, nema niti jedan znanstvenik lingvist iz relevantnih institucija koje se u četirima ciljnim državama bave pitanjima jezika (BiH, Srbija, Hrvatska, Crna Gora). Dio je potpisnika bez sumnje obmanut lukavo sročenim tekstom deklaracije, vjerujući da je tačna tvrdnja u kojoj tzv. “zajednički policentrični standardni jezik ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi”

Imajući u vidu prijateljski odnos Turske prema Bosni za očekivati je da njeno prijateljstvo s Rusijom ne može biti na našu štetu. Isto tako, nisam sklon mišljenju da tursko prijateljstvo s Rusijom po automatizmu vodi turskom udaljavanju od NATO-a. Ako Rusija ima institucionalni odnos s NATO-om, u formi stalnog Samita NATO-RF ne vidim valjan razlog nemogućnosti Turske da bude u isto vrijeme i članica NATO alijanse i da ima jaku vojnu saradnju i sa Ruskom Federacijom

Povodom stanja koje imamo u našem jezičkom standardu, mogli bismo reći da su upravo Muslimani glavni vinovnici, jer su ignorisali sebe, sami su sebe, jezik svoj, zaobilazili i zapostavljali. Zvuči malčice paradoksalno, ali je uistinu tako: sami smo sebe zaobilazili. Ta nepotrebna, neobična štetna distanca od matice, od vrela, od korijena, od izvornih formi, taj bijeg od vlastitog bića, taj samoubilački pohod u samozaborav

Povodom sve učestalijih osporavanja prava Bošnjacima da svoj jezik imenuju njegovim historijskim imenom, okupljeni u Institutu za bošnjačke studije pri Matičnom odboru BZK “Preporod” u Sarajevu, saopćavamo javnosti da naš zajednički stav o tom pitanju – koji ovjeravamo svojim potpisima – iskazuje sljedeća

Podržite nas na Facebooku!