fbpx

Kultura

Na kineskom jeziku, u Šangaju, izašao je roman “Što pepeo priča”, savremenog bosanskohercegovačkog književnika, akademika Dževada Karahasana. Roman “Što pepeo priča” uskoro će biti predstavljen na najvećem kineskom sajmu knjiga koji se održava u Šangaju. Izdavač je na naslovnici zadržao originalan naslov na bosanskom jeziku. Da podsjetimo, prvo izdanje romana (trilogije) “Što pepeo priča” izdat je 2015. godine kao prvo izdanje književne edicije sedmičnika “Stav”. Također, Dževad Karahasan prvi je dobitnik književne nagrade za životno djelo “25. novembar”, koja mu je uručena u Sarajevu 2016. godine. Nagradu "25. novembar" utemeljio je sedmičnik "Stav".

Odakle je on?”, pitaju ashabi, a Poslanik im odgovori: “Iz Karena.” “Je li te vidio?”, upitaše, a Poslanik kaže: “Očima nije.” Oni kažu: “Čudnovato, toliko te voli, a nijednom nije došao da te vidi”, a Poslanik im objasni: “Za to postoje dva razloga: prvi je njegov duhovni hal, duhovno stanje, a drugo, ima majku koja je slijepa, pa onda on po danu čuva tuđe deve i time hrani majku i sebe.” Tada Ebu Bekr Es-Siddik, r. t. a., upita: “Ya Resulallah, hoćemo li ga mi vidjeti?”, a Poslanik mu odgovori: “Ti nećeš, ali će ga vidjeti Omer i Alija. On je kosmat čovjek i na leđima i na dlanu ima jedan bijeli biljeg veličine dirhema, novčića. To nije lepra i nema veze s bolešću. Pa, kada ga prepoznate, onda mu prenesite selam od mene i recite da čini dovu za moj ummet”

Kada sam prije nekoliko dana banuo u londonski “Fopp” da nabavim nešto od “nove robe” i nakon dugog čekanja u koronarnom redu uletio unutra, dočekale su me dvije police na kojima su bili izloženi skoro svi važniji albumi Boba Dylana i Neila Younga – remasterizirani, s dodatnim komentarima na pločama. Izgleda da se svijet obrnuo naopako i da ovu neskrivenu svevremenu kvalitetu opet trijumfira

Književno djelo Hamida Dizdara zauzima važno mjesto u historiji bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, ali je u proteklih pedeset godina ostalo u hladu grandioznog književnog rada njegovog brata Mehmedalije Maka Dizdara. Jedna od najznačajnijih privatnih biblioteka u Bosni i Hercegovini, 1.131 bibliografska jedinica, ilegalno djelovanje u Drugom svjetskom ratu, samo su dijelovi mozaika koji tvore portret ove značajne ličnosti u našoj kulturnoj historiji

“Na jednom evropskom festivalu imao sam čast razgovarati s čuvenim, svjetski poznatim režiserom Stevenom Spielbergom. Spielberg je, onako usput, izjavio da je imao priliku gledati filmove Hajrudina Krvavca. Stekao sam dojam da se Spielberg, snimajući film Saving Private Ryan, koji je osvojio pet Oskara, vodio filmskom niti koju je Šiba Krvavac kreirao mnogo ranije”

Stavljati poeziju ispisanu rukom poete uporedo s likovnim djelom koje ga pokušava oslikati i obuhvatiti na različitim nivoima može izgledati čudno i preambiciozno. Međutim, duga je historija pokušaja da likovna umjetnost oslika onu proznu i pjesničku, a kao rezultat toga nastala su neka od remek-djela

Tom Jones se s lakoćom snalazio u svakom od stilskih odvojaka – bila to crnačka glazba soul i R'n'B , potom klasični rock, pa country uspješnice ili pak čisti croonerski repertoar – ali uvijek s vlastitim stilom i s onim neponovljivim, lavljim glasom koji je rušio sve barijere, između njega i žena ponajviše. I opet legenda kaže, Tom će se oženiti kad nije bio još ni punoljetan, a u braku će ostati sve do danas

Odlaskom Austrije i formiranjem Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije, umjetnička scena u Bosni i Hercegovini izgubila je institucionalno uobličenje i održavala se isključivo kroz akcije pojedinaca i njihove želje za zajedničkim likovnim radom i udruživanjem. Zbog toga su dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća bile siva zona umjetničkog razvoja naše zemlje, a iza čega je stajala odluka namjerne provincijalizacije ovog prostora i prebacivanja težišta društvenog i kulturnog života na Beograd i Zagreb

Podržite nas na Facebooku!