fbpx

Kultura

Zašto se ovaj bilingvalni i polivalentni pisac (prozaist, pjesnik, esejist, dramski pisac i prevodilac) osjećao odbačenim i zapostavljenim iako je nagrađivan i od nezavisnih intelektualaca hvaljen, ali i od kritike visoko pozicioniran, pa nepravedno inkriminiran, a potom i rehabilitiran tek toliko da bude prešutno hvaljen? Takva ga sudbina prati i u naše doba, koje, izgleda, nije imuno od izvantekstovnih aditiva prošlosti koji nas izjedaju i truju

“Fulbrightova stipendija omogućila mi je da svoja već započeta istraživanja s fokusom na kulturne i umjetničke prakse u Sarajevu dodatno proširim koristeći detroitsku perspektivu. Kada je riječ o Sarajevu, rekao bih da je riječ o iznimno specifičnom socijalnom i političkom kontekstu koji je najlakše razumjeti kroz činjenicu zvaničnog nemara države prema sedam institucija kulture od državnog značaja, a koji je determiniran mirovnim sporazumom u Daytonu”

Odlazak bosanskih slikara na evropske akademije i umjetničke škole imao je na početku stihijski karakter, ali je uskoro dobio kontinuitet. Doduše, nije se radilo o masovnom odlasku, već o odlasku pojedinaca koji su se, u većini slučajeva, vraćali u domovinu poslije školovanja. I izbor akademije predstavljao je izazov. Evropske umjetničke akademije imale su svoje reputacije. Općenito su se bečka i praška akademija smatrale konzervativnim, dok se minhenska smatrala liberalnom, odnosno otvorenom prema avangardnim utjecajima

Elvis Presley, “Rolling Stones”, “The Beatles”, Bob Dylan, James Brown, Prince, David Bowie, Elvis Costello i ini snimali su njegove skladbe i napajali se silnicama njegove ekstravagantne ličnosti, gradeći tako povijest jednog žanra koji nas ne ostavlja ravnodušnim ni danas

Institut Yunus Emre nastavlja sa online programom na temu "Iznova razmišljati iznova tumačiti". Ovosedmični gost programa je glasnogovornik Predsjedništva Republike Turske doc. dr. Ibrahim Kalin koji će govoriti o novonastaloj situaciji koju je donijela pandemija korona virusa (COVID-19).

Podržite nas na Facebooku!