Dijaspora

Čak 33 medijske kuće iz Njemačke, Engleske, Francuske, Turske, Norveške i drugih zemalja pratile su posjetu džamiji. U isto vrijeme, antimuslimanska grupa “Pegida” najavila je demonstracije protiv dolaska predsjednika države u džamiju, što svjedoči i o značaju te posjete. Ipak, Idriz poručuje da je među demonstrantima okupljenim nedaleko od džamije bilo svega pet osoba.

“Mi smo zainteresirani za svaki smislen projekt koji ima veze s našom domovinom i s našim narodom, a koji nije u kontradikciji s našom vjerskom misijom. Svjesni smo širine onoga što u sebi nosi pojam kultura, pojam domovina, pa smo i otvoreni i za dijalog i za saradnju s različitostima. Svjesni smo da se ne možemo zatvarati u geta jer smo u njima osuđeni na odumiranje i propast. I zato je naša ruka pružena svima koji su dobronamjerni i žele komunikaciju. Sretni smo što su nam gosti iz Sarajeva na ovoj manifestaciji popunili jednu prazninu koja se tiče osjećaja ponosa i dostojanstva na Bosnu i na Bošnjake”

„Naše zajedništvo je poruka koja će obeshrabriti one koji i dalje ne odustaju od separatizama i imaju loše namjere. Ovaj vid manifestacije dešava se prvi put nakon dvadeset godina. Ponosni smo na program koji su nam priredili gosti iz Sarajeva. Upravo ovakve manifestacije su ono što godinama nedostaje Bošnjacima, ne samo u Nizozemskoj, nego širom Evrope gdje žive Bošnjaci“, rekao je Samir Mušija.

Muhamed Šišić ističe da u Republici Irskoj trenutno živi oko 3.000 Bošnjaka, te da su većinom smješteni u glavnom gradu Dablinu. Ono što posebno smatra važnim jeste odnos Republike Irske prema Bošnjacima. Naime, svi doseljenici iz Bosne i Hercegovine dobili su državljanstvo Republike Irske uz mogućnost zadržavanja i bosanskohercegovačkog

Udruženje “Bosna Sandžak” ove godine proslavlja važan jubilej, 30 godina postojanja, te je 27. septembra 2019. godine, uz prisustvo visokih zvanica političkog i društvenog života iz Republike Turske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, te predstavnike brojnih bošnjačkih udruženja iz čitavog svijeta, otvorilo veleljepni kulturni centar koji se prostire na 2.500 kvadratnih metara. U drugoj polovini šezdesetih godina Bošnjaci su se smjestili na područje Bayrampaşe, u istanbulskoj mahali Yıldırım, koja je tada bila potpuno nenaseljena. “Bila je to jedna ledina, pustopoljina. Nije bilo lahko početi od nule, ali uspjeli smo”, poručuju

Bosanskohercegovački političari do danas, osim deklarativnog i osobnog djelovanja pojedinca, gotovo ništa nisu uradili za kosovske Bošnjake. Vječiti izgovor je “institucionalna prepreka”. Postoje i drugi načini kako pomoći kosovskim Bošnjacima, koje, nažalost, bosanskohercegovačka bošnjačka elita ne primjenjuje. Ima se utisak kao da Bošnjaci Kosova ne postoje ili je, pak, to neki izmišljeni narod bez matične države

“Dužnost nam je da svoj politički utjecaj koji imamo u lokalnim općinama i gradovima stavimo na raspolaganje domovini, a sve u cilju njenog jačanja. Raduje me da je dosta bošnjačkih i bosanskohercegovačkih političara u Norveškoj zainteresirano za međusobno povezivanje, a nadam se da će naš put slijediti i ostali političari naših korijena širom Evrope. Zbog naše historije, tradicije, genocida koji smo preživjeli, moramo biti ujedinjeni i povezani kako nam se slične stvari u budućnosti ne bi ponovile”

Podržite nas na Facebooku!