fbpx

COVID-19

“Izuzetno je teško utvrditi tačan broj zaraženih osoba jer Švedska testira samo one koji su bili u inostranstvu, osobe s teškim simptomima prehlade, osobe s hroničnim oboljenjima disajnih puteva, sa srčanim oboljenjima i dijabetesom. Oni koji imaju blage simptome ostaju kući, oni ne znaju boluju li od običnog sezonskog virusa ili od korone”

Muslimani nemaju pravo na paniku, depresiju i dunjalučki strah. Naša vjera nas uči da strahujemo samo od Gospodara, da Njemu zahvaljujemo i da u konačnici sve od Njega zavisi. Budimo jedinstveni, čuvajmo naše džemate, redovito komunicirajmo s našim imamima, pomozimo jedni drugima, poštujmo odluke i preporuke našeg muftije za Zapadnu Evropu i, naravno, učimo dove da nas Allah, dž. š., pomogne u dobru i sačuva od zla. Amin!

Naučnici, međutim, vjeruju da će ono što se sada dešava u Italiji i Španiji, nažalost, uskoro stići i druge zemlje. Ono što ćemo vidjeti u SAD-u bit će katastrofalno.

S obzirom na to da je virus nov (ali iz “stare” poznate porodice virusa korona) pa za njega nema vakcine niti neke dokazane terapije, te s obzirom na brzinu, jedini efikasni način da se pandemija uspori, a njene posljedice minimiziraju jeste da se uspori brzina zaraze. To je, pak, jedino moguće tako što će nezaraženi svesti fizičke kontakte na minimum, dok će zaraženi biti u samoizolaciji, karantinu ili bolnici. Tu se krije srž važnosti reakcije pojedinaca na savjete i/ili mjere o sprečavanju širenja COVID-19

Usred sve veće sumnje u službene brojke u Kini, za koje mnogi smatraju da su više nego zvanične, vlada je proglasila 14 zdravstvenih radnika, policijaca i socijalnih radnika koji su svoje živote dali tokom u epidemije, mučenicima, Među njima je bio i Li Wenliang, oftalmolog koji je prvi upozorio na bolest i policija ga je zato kaznila.

Nije mali broj onih koji pozivaju na ukidanje ili ublažavanje mjera za suzbijanje pandemije iz krajnje prizemnih razloga. Postoji čitav sloj ljudi koji se boji da će njihov način života biti zauvijek narušen ako ne dođe do brzog povratka normalnosti i čini se da su takvi spremni dati prednost svom standardu i bonluku na koji su navikli umjesto životima sugrađana. Upadljivo je da ovdje nije riječ o siromašnijem sloju stanovništva, onima koji žive od plaće do plaće i koje će kriza najteže pogoditi, već o onoj klasi koja se označava kao nouveau riche, novopečenim gazdama i kapitalistima prve generacije koje žive u užasnom strahu da će njihovo tek stečeno blagostanje i status nestati preko noći te da će opet postati ono što su bili njihovi roditelji

Podržite nas na Facebooku!