fbpx

Bespuća internetske zbiljnosti

Svijet je lopta šarena! Dom je ondje gdje je srce! Građani svijeta, ujedinite se! A da je psihologinja Šaćirović sasvim ozbiljna, potvrđuje i to da, radi pacifiziranja migranata, preporučuje uključivanje migranata u privredne tokove s ciljem održavanja privrednog sistema, solidarnu integraciju koja podrazumijeva prihvatanje i solidariziranje centralnih vrijednosti te kulturnu integraciju.

A da bi pojačao utisak glasnogovornika nekog SDS-ovog kriznog štaba iz 1992. godine, Radanović je, u najboljem maniru pobješnjelog predratnog velikosrbina, zaprijetio i blokadama vitalnih saobraćajnica i puta Bihać – Bosanski Petrovac.

A nije teško zaključiti o kome je tu riječ kada se pogledaju Marićkini “analitičarski” termini u kojima Željka Komšića naziva “drugim bošnjačkim članom Predsjedništva”, a što je zajednički vokabular za sve osobe bliske svjetonazorima politike “hrvatske ugrozbe”.

Jesu li možda prikladni za Hrvate muslimane koji govore muslimanskim? Da ne spominjemo koliko je opasno da ovakve, potpuno nenaučne poglede širi predsjednik Nadzornog odbora “Školske knjige” Ante Žužul, osoba za koju se tvrdi da stoji iza vlasničke strukture bosanskohercegovačke izdavačke kuće “Sarajevo Publishing”.

Tanović tu ima ulogu omekšivača, poznate ličnosti koja treba svojim ugledom smekšati ne srce (jer građani su migrante dočeli i više neko humano) već pamet ovdašnjih ljudi kako bi mirno prihvatili scenarij koji bi se mogao okarakterizirati kao usporeno kolektivno samoubistvo te da skrene pažnju s istinskih generatora migrantskog problema, a koji se nalaze i zapadno i istočno od Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Pored uobičajene patologije nostalgije kao žala za mladošću, primjetna je i ova maliciozna dimenzija, kada se demonizacijom sadašnjosti i uljepšavanjem prošlosti pokušava vratiti točak vremena, spriječiti ulazak kapitala i svesti Sarajevo ponovo na periferiju “regiona”, uspavanu provinciju u kojoj svako zna svakoga, i hermetički ga izolirati od onih tokova i trendova koji se ne mogu kontrolirati.

Na potpuno isti način na koji se to radi u Stocu povodom kojekakvih “tarči”, ili u Jajcu kroz manifestaciju “Dani srednjovjekovlja”, tako se i na Bobovcu srednjovjekovna Bosna pokušava revizionistički predstaviti kao ono što nikada nije bila – isključivo katolička i Hrvatska.

Ovakvo, na prvi pogled čudno Šimićevo insistiranje na nenaučnim predrasudama postaje malo jasnije kada se vidi da je čitava rasprava u kojoj je negirao kontinuitet Bošnjacima ustvari povedena radi, također problematičnih, njegovih stavova u vezi s kvalifikacijom onoga što se dešavalo tokom dvostruke, velikosrpske i velikohrvatske, agresije na Bosnu i Hercegovinu, tačnije, u vezi s pitanjem kako tretirati zločine.

Sve je još neukusnije i bljutavije time što je jedan od članova iste ove nikšićevsko-čepalovske komisije, te onaj koji je glasao za njeno formiranje u ovom sastavu Elmedin Dino Konaković, predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo, druga violina vladajuće koalicije, te čovjek koji tvrdi da je upravo njegova stranka ona koja je “na Alijinom putu”.

Poslijeratna historija nevladinog sektora Bosne i Hercegovine naprosto vrvi od izdašno sponzoriranih akcija, aktivnosti, protesta, performansa i projekata koji su trebali promovirati određenu ideju, ali bi je svojom lošom osmišljenošću, katastrofalnom izvedbom i pogrešnim usmjerenjem vrlo često potpuno kompromitirali.

Podržite nas na Facebooku!