fbpx

288

Niti ovakav “historijski sporazum”, niti kičasta dekoracija u Bijeloj kući, niti vrsta stolova za kojima su sjedili Trump, Vučić i Hoti na američke i svjetske medije nisu ostavili nikakav dojam. Možda baš zato što je taj politički i svaki drugi kič kao takav i prepoznat. Kič je, po definiciji, ono što se gradi da jeste, a nije. Niti je historijski, nije čak niti sporazum, osim u ekstenzivnim tumačenjima Trumpove administracije, koja je snažno poremetila pravila međunarodnih odnosa (od unilateralnog povlačenja iz iranskog nuklearnog sporazuma, do unilateralnog preseljenja Ambasade u Jeruzalem, do nametanja apsurdnog prijedloga mirovnog sporazuma Palestine i Izraela, pa do infantilnog rječnika čak i u državnoj komunikaciji)

“S velikom torbom sam sišao na autobusku stanicu u Istanbulu, u gradu u kome nisam nikoga poznavao i čiji jezik nisam govorio. Iz Istanbula smo se uputili za Ankaru. Prvu godinu smo proveli na Tomeru, na pripremnoj nastavi učenja turskog jezika, koja je bila obavezna. Tu sam stekao prijatelje iz svih krajeva svijeta s kojima se i dan-danas rado čujemo i vidimo. Po završenoj pripremnoj godini upisao sam medicinu na Gazi Univerzitetu. Radi se o jednom od najboljih univerziteta u Turskoj”

Biti u svom jeziku znači biti na svojim poljanama, proplancima i obalama i onda kad si u drugim podnebljima i daljinama, znači biti kod kuće i kad su te životni putevi i situacije odvele u druge sredine, znači biti svoj, snivati i sjećati se, željeti i gledati i naprijed, jer snove i sjećanja niko ti ne može tako lahko uzeti, kao ni to saznanje da i danas treba da stvaraš nova sjećanja i da se ne predaješ beznađu i neizvjesnostima

Španija i diktator Francisco Franco najpoznatiji su primjer povezanosti režima i sporta. Široko je rasprostranjeno uvjerenje da je “Real Madrid” tim Francisca Franca budući da je za njegove vladavine madridska momčad osvojila šest evropskih kupova. Međutim, postoje različite verzije koje proturječe ovoj teoriji. Jedna od njih objašnjava da je Franco, kao vojnik, bio pristaša “Atlético de Aviacióna”, nekadašnje kombinacije vojnog kluba i današnjeg “Atlético Madrida”. Postoje i neke smjele teze koje tvrde kako je Franco simpatizirao “Barcelonu” budući da je tokom njegove vladavine klub izbjegao bankrot tako što mu je vlast dodijelila zemljište na kojem je otvoren Camp Nou

Ostaje nada da se Bošnjacima više ne može prodati čavče pod golupče, ma koliko je teško upratiti sav taj zamršeni koloplet i ma koliko u njihovom raspamećivanju združeno sudjelovali i njegovi dojučerašnji prvaci svojim istodobnim hvalospjevima Abazoviću i crnogorskoj opoziciji, a istom verbalnim ratom s Amfilohijem Radovićem. Govorimo o sumanutim kolumnama emeritusa hižeslava Mustafe Cerića. Istovremeno jedan ovdašnji mlađahni i nadobudni historičar na svom profilu na Facebooku reda hvalospjeve Abazoviću i čezne za novom balkanskom budućnošću koja bi bila pandan tzv. Pax Ottomana. Sve je više “njakih hižeslava” među nama. Strah nas je da će uskoro predložiti osnivanje Hižeslavije

S obzirom na to da se prostor zamišljene “Velike Srbije” i same Srbije smanjio i osamostalio, mitski sanjari svoje su aspiracije usredsredili prema prostorima koje naseljavaju Bošnjaci. Ako pažljivo promatramo događaje, ne možemo a ne primijetiti da se velikosrpska ideja forsira preko Srba koji žive u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini iz prostog razloga što ideja “Velike Srbije” nema prevelikog uporišta niti dovoljnog potencijala u samoj Srbiji. Nove generacije Srba imaju druga očekivanja od života i ne žele ratovati po zemljama koje nisu njihove

Tokom desetodnevnog obilaska Bošnjaka Sjeverne Amerike imao je priliku analizirati stanje među Bošnjacima koji su slavili svoje državne i vjerske praznike. Njihov nacionalni identitet nije mogao biti pokoleban jer su se kontinuirano suprotstavljali napadima četničke i ustaške emigracije. Iako u ovom periodu Bošnjaci nisu bili masovno visokoobrazovani, među bošnjačkom emigracijom izdvajalo se nekoliko značajnih imena koji su bili nosioci nacionalne i državotvorne ideje među Bošnjacima Sjeverne Amerike

Jasno je kako beogradski režim vrlo vispreno nadrasta poziciju koju je imao nakon agresorskih pohoda u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Nakon amortiziranja odgovornosti i izbjegavanjem suočavanja s posljedicama, Srbija je spremna za sljedeći korak. Redefinirani pristup se pokazao dobrim, a strategija nije promijenjena. Barem tako izgleda. Time se otvara suštinsko pitanje za budućnost Balkana. Do kada će srpska ekspanzionistička politika biti mirna i svoje zahtjeve postavljati indiskretno i mirnim sredstvima

Ja živim u Velikoj Kladuši s porodicom, nemam dvojno državljanstvo i sigurno sam zainteresiran da stanje u Velikoj Kladuši bude bolje, jer svi navedeni problemi odražavaju se i na moj život. I mene i moju porodicu brinu migranti – jer nam je ugrožena sigurnost, brine odlazak mladih – jer će sutra i moje dijete poželjeti da ode, brine nezaposlenost – jer i moji članovi porodice nisu zaposleni i ja imam kredite itd. Zbog navedenog, kao i zbog brojnih projekata i strateških ciljeva koje ću ponuditi građanima Velike Kladuše i koje realno mogu realizirati, siguran sam da vrijedi za mene glasati

Ideja o strateškom značaju sjemena i cijeli narativ oko toga UKRADEN je od vladajuće partije, koja je od dolaska na vlast (2002) stimulirala domaću proizvodnju sjemena, tako da je u periodu između 2002. i 2018. ona povećana 4-5 puta. Projekt Ata Tohumu Projesi (Projekt sjemena predaka, pod pokroviteljstvom Emine Erdoğan, supruge predsjednika Republike Turske), projekt koji ovaj bodrumski pokušava simulirati, u okviru ratarskog i šumarskog ministarstva pokrenut je prije tri godine i u njega je uključeno 18 istraživačkih instituta iz svih krajeva Turske. Sve to što su CHP pajaci u Bodrumu izigravali da pokreću već postoji i funkcionira na višem, naučnom nivou

Podržite nas na Facebooku!