fbpx

286

“S bošnjačkom zajednicom u Seattleu sreli smo se prije nekoliko godina. Pitanje koje su imali za nas odnosilo se na želju da saznaju kako da sjećanje na Genocid u Bosni i Hercegovini ne izblijedi u historiji. Željeli su znati kako hebrejski narod uspijeva održati sjećanje o holokaustu na prvom mjestu u središnjim medijima više od 75 godina. Moj odgovor bio je da su preživjeli iz holokausta ispričali svoje priče. Pisali su knjige, razgovarali u školama i činili sve što su mogli kako bi podijelili svoje priče. Te su priče bile temelj onoga što danas vidimo u popularnim medijima”

Ove se godine navršilo 150 godina od rođenja Džemaludina ef. Čauševića, muslimanskog prosvjetitelja, reformatora, vjerskog lidera, reisul-uleme bosanskohercegovačkih i jugoslavenskih muslimana, alima koji je najsnažnije i najodlučnije zastupao obnovu muslimanskog vjerskog i društvenog života. Pa iako je prošlo toliko vremena od njegova rođenja i vremena u kojem je djelovao, nekad se čini da su još uvijek aktuelna neka od pitanja o kojima je on raspravljao. Nijedan naš reisul-ulema nije imao tako buran život kao Mehmed Džemaludin Čaušević

Zaista se trivijalnim čini predstojeće izbore u Mostaru doživljavati kao lokalne, tretirati ih samo kroz teme bitne za prosperitet mjesnih zajednica, kvartova i mahala. Idejni pravac politike HDZ-a i stranaka okupljenih oko HNS-a, o čemu dostatno svjedoči njihov stav o potvrđenoj presudi Međunarodnog suda u Hagu u slučaju “Prlić i ostali”, kao i oslikani mural pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka u prostorijama navijača “Zrinjskog”, od 1992. godine do danas ni za dlaku se nije promijenio

Cilj kampanje jeste “oživjeti” način života iz vremena “prve Hidžre” jer je islamski kalendar temelj za organizaciju duhovnosti pojedinca i zajednice. Pokretači kampanje smatraju da usklađivanjem s hidžretskim kalendarom svakodnevice u privatnom i poslovnom životu vjernici, njihove organizacije i firme mogu ostvariti ogromne duhovne, socijalne i ekonomske koristi

Razlozi novim vjetrovima mnogostruki su; neprihvatljiva sporost u implementaciji civilizacijskih normi i ponašanja dijela bosanskohercegovačke vlasti, dominantno predstavnika entiteta RS; nemogućnost prevazilaženja posljedica rata putem demokratske transformacije države i društva; sporost u integriranju BiH u evroatlantske tokove itd. No možda najznačajniji razlog leži u ponovnoj američkoj zainteresiranosti i aktivnosti na pronalaženju rješenja koje će voditi BiH ka sigurnijoj i prosperitetnijoj budućnosti

Prvo što su mi Haris i Zdravko Čolić rekli kada sam izašao iz Sarajeva bilo je: “Nemoj da bi ti sebe nešto ozbiljno shvatao.” Mi smo tako rasli, da se uspjesi što skromnije doživljavaju, a i danas je tako. S ove distance, mislim da je to bio historijski nastup jer se prvi put zavihorila zastava BiH s ljiljanima. Kasnije je rađeno neko istraživanje koje je pokazalo da se ljudi u New Yorku sjećaju gdje su bili 11. septembra, a Sarajlije gdje su bile kada je održan taj “Eurosong”. Ljudi su punili akumulatore, dovijali se na lude načine da sve to vide i to im je ostalo u sjećanju jer im je bilo zaista stalo do prvog predstavljanja BiH. Fazla je tu potpuno irelevantan, samo sretnik u spletu sretnih okolnosti

Francuska, Danska, Austrija, Belgija, Njemačka i Holandija samo su neke od zemalja gdje je nošenje nikaba skroz ili djelimično zabranjeno. U mnogim je nošenje nikaba i novčano kažnjivo. Razlog zabrane često se argumentira i kroz čuvanje sigurnosti, te se samim tim nikab dovodi u poziciju kao da predstavlja opasnost. Ako je već poznato da je nikab u zapadnim zemljama nešto što je “opasno”, zašto je baš on izabran u reklami “Nikea” da predstavlja islam, odnosno muslimanku? I zašto baš nikab prelazi u dugine boje? Svjesno ili nesvjesno, očito je da se radi o nekoj drugoj poruci, a ne o promoviranju sporta i zajedništva u različitosti

Nezir Pivić rođen je 4. jula 1983. godine u Zenici. Srednju školu završio je u Zenici. Diplomirao je 2006. godine na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Tokom studija pokazao je izvrsno znanje u savladavanju naučno-nastavnog procesa i time stekao status povlaštenog studenta kojim se omogućava prijevremeno završavanje studija. Od 2007. godine zaposlen je kao asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici na Katedri za krivično pravo, gdje je magistrirao (2009) i doktorirao (2012). S 26 godina je magistrirao, a s 29 godina doktorirao i time postao jedan od najmlađih doktora pravnih nauka u BiH. U skladu s njegovim naučnim napretkom, napredovao je i u profesionalnom smislu od zvanja asistenta u višeg asistenta, docenta i potom vanrednog profesora, za kojeg je izabran u novembru 2017. godine

Podržite nas na Facebooku!