fbpx

282

Možemo sa zadovoljstvom konstatovati da smo blizu početka kontrole epidemije. Mi još uvijek ne kontrolišemo epidemiju, ali smo u mogućnosti da kažemo da smo već pri kraju ovog talasa koji je bio potpuno izvan svake kontrole i u kojem smo mi morali da povedemo računa, prije svega o prihvatu i zbrinjavanju tih ljudi koji su imali tešku kliničku sliku, gdje je zdravstveni sistem potpuno kolabirao i pokazao sve svoje nedostatke, pogotovo u Novom Pazaru, kao i u Tutinu i Sjenici

Ja, grješni siromah, Jusuf, sin Muhamedov, rodio sam se u kasabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-pašine džamije. Međutim, kada je merhum Džudža Džafer-aga sagradio svoju džamiju u Duvanjskoj nahiji, u kasabi Županj-Potoku, postavio je moga poštovanog brata merhuma Omer-efendiju za imama i hatiba svoje džamije uz plaću od dvadeset i pet akči, a mene, siromaha, odredio za mujezina uz plaću od dvanaest akči, na čemu neka je hvala Allahu

Upute koje sam dobio u Konji od hadži Husejna ef. Holata, kako se treba ponašati pred Rivzai Mutahherom, nisam mogao izvršiti, jer se nisam mogao savladavati. Suze same teku, a srce drugačije kuca. Kroz ograde sam gledao, a srcem ljubio zemlju oko Mubarek Revze i jezikom micao: Šefa-at Ja-Resulallah, Šefa-at, Šefa-at...

Kad se hadžije vraćaju s hadža svojim kućama, također djeca sa svojim muallimima dolaze na stanicu pred hadžiju, doprate ga kući, prouče dovu i tada ručaju u hadžije. Čim se djeca zasite, odmah idu kući. Iza toga sjedaju uzvanici za sofru, pa i sirotinja se tu lijepo zasiti. Iza toga se ostatak halve dijeli po komšijskim kućama.

Pošto su stvari i pokrivači, deke, sedžade i sve ostalo povađeni iz šugdufa, smjestili smo se svi pod šatore, prostrijevši svak sebi na pijesak sedžadu, a ostavivši deku kao pokrivač, zimski kaput ili što drugo smotavši pod glavu, mjesto jastuka.

Tu su preuzeli voz Grci. Kada smo krenuli i prešli grčku granicu, odmah smo se osjetili u tuđem svijetu. Kolike li promjene! Naš nam jezik ne pomaže, trebalo se je služiti tuđim stranim jezikom. Iako nijesmo znali grčki, ipak smo dobro prošli jer sam ja znao turski, a moj bratić nešto francuski, koje su jezike znali mnogi od onih s kojima smo u dodir dolazili. (...)

Kad izgladnimo, zajedno jedemo, a redovito pružimo i devedžiji da i on založi. Uvijek kad bi što založili, otac bi moj ispušio po jednu cigaru u medeni kus, ali bi mu se iza cigare vazda zadrijemalo, pa bi se naslonio pokrivši se čevrmom po glavi, a meni bi tada rekao:

Između 1837. i 1858. godine hadž je otkazan, pretpostavlja se, tri puta, te je potom sasvim obustavljen na sedam godina. Godine 1837. izbila je epidemija kolere i hadž je otkazan do 1840, da bi se pandemija opet vratila 1846. i 1858. godine. Pandemija je 1846. godine ubila približno 15.000 muslimana i trajala je sve do 1850. godine. Hadž je morao biti obustavljen kako bi se spriječilo širenje bolesti, a i da bi se ukopali mrtvi čiji se broj svakodnevno povećavao

Dužina puta, vremenske neprilike, nesigurnost. Posebno su bure za hodočasnike bile teška prepreka, zatim nedostatak vode na pojedinim dionicama, pustinjske kiše, pustinjske oluje itd. U nemirna vremena posebnu opasnost predstavljali su gusari, pa i druge vrste bandi na koje su nailazili u pojedinim dionicama svog puta. Tome treba dodati i ratne godine, izbijanje rata ili ratova u pojedinim krajevima, što je utjecalo na sigurnost hodočasnika, posebno u 19. stoljeću.

Podržite nas na Facebooku!