fbpx

251-252

“Moramo dužnu pažnju posvetiti mladima u dijaspori, očuvanju maternjih jezika, dopunskoj nastavi. Sve su to pitanja koja zahtijevaju brze reakcije. Na takav način ćemo učiniti da iz sfere novčanih doznaka koje nam dijaspora šalje i koja pomaže ekonomiju Bosne i Hercegovine pređemo u narednu fazu, a to su investicije iz dijaspore, ali i prenos znanja i iskustava iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu”

Tužna i krvava ironija jeste to što su Bošnjaci životarili pola stoljeća upravo po takvom receptu, a za šta su nagrađeni izdajom vladajućih komunističkih dinastija koje su ih dovele pred ponor, kada su ih mirno razoružale i predale u ruke dželatima te zatim oprale ruke od bilo kakve odgovornosti.

Prošlo je više od deset godina. Smatram da svako ko se bavio javnim poslom ne treba u toj vrsti posla ostati predugo. Ja sam u javnim funkcijama bio od 1993. do 2009, šesnaest godina dug je period, to na neki način čovjeka formatizira u jednom svijetu. Kad sam izašao iz politike, posvetio sam se biznisu i nastavi na fakultetu, dobio sam novi prostor kroz upoznavanje novih ljudi, novih prijatelja u državi i van nje. Upoznao sam još jedan svijet koji je velik i širok i otvara nove šanse čovjeku da se i lično nadogradi, proširi svoje biznis i političke poglede

Među imenima četverice sarajevskih mesnevihana 20. stoljeća, tog odabranog društva bošnjačke duhovne i vjerske inteligencije, jesu imena reisa Džemaludina ef. Čauševića, Hadži Mujage Merhemića, Fejzullaha ef. Hadžibajrića i hfz. Halida ef. Hadžimulića. Reis Čaušević održavao je dersove u Mevlevijskoj tekiji na Bentbaši, a zatim u kući Mujage Merhemića. S druge strane, Hadžibajrić i Hadžimulić učenici su Mujage Merhemića, pa možemo reći da je upravo Hadži Mujaga najzaslužnija osoba za očuvanje tradicije čitanja i tumačenje Mesnevije, tradicije po kojoj se mjeri i starost grada Sarajeva

Zbog vizije koju je imao bilježeći hronološki važne događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća te njihovog pretakanja u knjigu Sandžak bez Bošnjaka – Velikosrpski zločinački plan, Džamail Halilagić može se svrstati u najznačajnije Bošnjake Sandžaka ovog vremena, a njegova knjiga u jedan od najznačajnijih dokumenata i dokaza velikosrpske ideologije zločina nad Bošnjacima

Njegova je misija sveta među susjedima. Zemlja faraona najveći je potrošač hljeba na svijetu i glavni uvoznik brašna. Njeni su stanovnici uspostavili prisnu, gotovo religioznu vezu hljebom. Godine 2011. godine, kada su na Tahriru izbili protesti, hrana je bila jedan od zahtjeva, zajedno sa slobodom i socijalnom pravdom.

Urednik Stava Filip Mursel Begović piše kako nam je 2019. godina prohujala sa vihorom i donosi vremensku prognozu za 2020. Formiranje vlasti analizira kolumnista Stava, Faris Nanić, koji tvrdi kako je nepopustljivi stav probosanskih stranaka bio opravdan i vrijedan jednogodišnjeg čekanja.

Prisjetimo se da je Bačanović nazivao bosanski jezik verzijom srpskog jezika, agresiju na Bosnu i Hercegovinu građanskim ratom, tvrdio da je referendum za nezavisnost kriv za početak rata, Bošnjaka označavao kao bivše Srbe, otvoreno navijao za srpsko-hrvatski savez protiv Bošnjaka, relativizirao genocid, pokušavao se dosjetiti kako izbrisati sramnu mrlju zločina s manjeg bh. entiteta da bi se RS lakše osamostalio i tako dalje.

Podržite nas na Facebooku!