212

Kakve se političke igre lome oko zdravstva Unsko-sanskog kantona, nikome do kraja nije jasno, ali je očito da se sve negativno odražava na uposlenike u zdravstvu i građane koji već pet sedmica ne mogu koristiti zdravstvene usluge koje plaćaju. Neuspjeli pokušaji da se za vršioca dužnosti direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja USK imenuje osoba koja ne dolazi iz reda uposlenika dodatno su usložili situaciju

“Tri su elementa koja mogu ujediniti muslimane u Njemačkoj: prvo je islam, kao zajednička identifikacija koju ćemo staviti ispred mezheba i etniciteta; drugo je njemački jezik kao jezik koji nas sve spaja, koji ima svoju bogatu kulturnu baštinu, a na kojem bismo trebali i pisati, govoriti i držati hutbe; i treći element jeste identifikacija s Njemačkom kao državom. To je integrativni model koji bi mogao riješiti mnoge probleme muslimana u Njemačkoj. On ne znači odvajanje Bošnjaka od Sarajeva ili Turaka od Ankare, već upravo podrazumijeva neraskidivu duhovnu vezu s našim centrima. Jedino što taj model dodatno podrazumijeva jeste naša veza s Berlinom”

“Kada sam došao u Busovaču u Medžlis IZ, tražio sam Bukovce, bio momak, htio da budem slobodan, neću obaveza. A meni odmah nudili da budem imam u Busovači. A evo i što. Imam u Bukovcima, imao imamski ispit, Lugovi, imamski ispit, Putiš, isto, Busovača, glavni imam, isto imamski ispit. Dakle, niko od njih nije imao završenu medresu, a kamoli fakultet, o tome nije bilo ni govora. Međutim, o tome se nikad nije ni kontalo ni razmišljalo. To su za nas bili pravi imami, to su bili pravi ljudi koji su se visoko cijenili. Kad su bili mevludi, ama povučeš se i gledaš u njih, samo im se diviš. Ali, i oni su poštovali nas mlade imame što smo dolazili iz medrese. Bilo je to uzajamno poštovanje. Dočim, to sada nije tako. Druga je to japija bila. A 35 godina ko je radio u jednoj branši, to se mora poštovati, nema druge”

Moguće je istovremeno biti ljevičar i desničar bilo gdje u Evropi, a naročito u današnjoj Bosni i Hercegovini. Moguće je biti šovinist i liberal istovremeno ne samo u Bosni i Hercegovini nego i širom Balkana. Moguće je biti nacista i socijaldemokrata. Ko ne vjeruje neka se upozna s radovima Borisa Malagurskog, mladog TV gebelsovca iz Beograda. Moguće je čak i prodavati maglu kao u narodnim izrekama, sve pod šminkom “ljevičarskog antifašizma”

Prema informacijama kojima raspolažemo, postoji jedna takva inicijativa koja podrazumijeva otvaranje studija islamskih nauka u Beču, na njemačkom jeziku, koji bi djelovao pri Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Realizacija takvog plana bila bi od višestruke koristi, ne samo za Bošnjake na njemačkom govornom području, gdje je najviše rasprostranjena bošnjačka dijaspora, već i za druge muslimane u Evropi. Bošnjaci su, za razliku od drugih, ipak evropski narod ukorijenjen u zapadnoevropski kulturni krug. Pritom su oni bijelci, “nevidljivi” u javnom polju, te se ne suočavaju s problemom rasizma

“Sufizam je u genima bosanskohercegovačkih muslimana zametnuo klicu islamske duhovnosti, koja s Božijom pomoći kroz stoljeća ostavlja neizbrisiv trag u tradiciji i duhovnom naslijeđu sljedbenika islama u Bosni i Hercegovini”, podsjetio je šejh Halil Brzina na naučnom skupu u stolačkoj tekiji

Da bi se izbjeglo pisanje beskrajnog spiska izgrađene infrastrukture u posljednjih sedamnaest godina, koji čitaocima u inostranstvu ne mora mnogo značiti, dovoljno je napisati podatak da je Turska u tom periodu s 39. mjesta po količini i kvalitetu infrastrukture skočila na 9. u svijetu. Malo li je

“Moj cilj je da u narednom periodu, dok imam mogućnost da dobijem podršku svih tih velikih institucija, značajnih ljudi, u BiH napravimo institut za biomedicinski inženjering i medicinske aparate. U ovom dijelu Evrope nema takvog instituta. S obzirom na to da sad imam ove relacije i lahko mi je dobiti pismo preporuke od Svjetske zdravstvene organizacije, IFMBE, EAMBES-a, cilj je osnovati institut, aplicirati na neki evropski poziv za finansiranje. To bi bio moj doprinos našoj državi”, kaže Badnjević

Sportska dvorana u Bužimu otvorena je za građane bez bilo kakve svečane ceremonije. Razlog za to mogao bi se tražiti u složenosti političkih prilika za vrijeme njene izgradnje, ali u osjećaju stida svih “bužimskih politika” koje su saglasne da je dvorana izgrađena prilično kasno i da je sramota od svega praviti svečanost

Kao dugogodišnji grafički urednik, penziju je zaslužio u zagrebačkom Večernjem listu, a u Beharu je taj posao radio s velikom ljubavlju od prvog broja, koji je izašao u ljeto 1992, pa sve do 2005. godine. Autor je brojnih feljtona koji su izlazili, osim u njegovom matičnom listu, u Vjesniku u srijedu, nekim bosanskim listovima, primjerice u Muslimanskom glasu, te Beharu

Podržite nas na Facebooku!