fbpx

158

Saslušanje Mustafe Busuladžića oficiri OZNA-e započeli su krajem aprila 1945. godine bez prisustva advokata i bilo kakve pravne zaštite, a privid pravičnosti tog isljeđivanja pokušali su stvoriti tjeranjem Busuladžića da svaku stranicu svog iskaza parafira potpisom. S obzirom na to da su metode OZNA-e, kasnije UDBA-e, dobro poznate, bez sumnje zaključujemo da je Busuladžić kao “narodni neprijatelj” svoj iskaz dao pod teškim fizičkim i mentalnim zlostavljanjem. Bez obzira na to, ovo je jedini pisani trag njegovih stavova prije pogubljenja, kao i stavova njegovih isljednika. Časopis Stav za sada neće ulaziti analiziranje saslušanja, kojeg objavljujemo bez lektorskih intervencija, te će to prepustiti stručnim saradnicima u narednim brojevima našeg sedmičnika. Do tada, ove ekskluzivne materijale, uključivši i presudu Vojnog suda Komande grada Sarajeva, ostavljamo na prosudbu našim čitaocima

Pojmovi roda i rodne ideologije izazvali su velike prijepore i političko-ideološka sučeljavanja u Hrvatskoj posljednjih mjeseci. Ionako polarizirano društvo nepomirljivih protivnika zauzelo je dva suprotstavljena stava, a veoma je malen broj onih koji problemu pokušavaju prići s više aspekata. Kao, uostalom, i u svim drugim društvenim antagonizmima

Od 20. do 22. januara 1993. godine iz bosanskopetrovačke mjesne zajednice Bjelaj protjerani su svi Bošnjaci. Posljednja grupa od njih 150 razmijenjena je kod bihaćkog naselja Izačić i 22. januara stigla je u opkoljeni Bihaćki okrug. Od tada do danas vratila se u Bjelaj većina stanovništva. Čuvajući sjećanja na preživljeno u ratu, bore se za osiguranje normalnih životnih uvjeta

U Centru “Jacob Javits” u New Yorku Aida Kupusović prezentirala je svoje radove pred više desetina hiljada ljudi. U konkurenciji od preko hiljadu umjetnika iz cijelog svijeta, njen nakit bio je proglašen za najoriginalniji ručni rad. Tada je dobila ponude da gostuje u nekoliko televizijskih emisija, a dobijala je i veoma dobre novčane ponude za ručno izrađen nakit

“Dok sam se gombao s jednim, onaj drugi je izvadio metalnu palicu i počeo me udarati. Tom prilikom sam dobio nekoliko udaraca po glavi. Najviše me boli što se sve to dešavalo pred mnoštvom ljudi koji su bili na stanici, a i onih koji su izašli iz tramvaja, a da se niko nije usudio da priđe i pomogne. Čak i taj momak zbog kojeg sam ja reagirao i dobio batine, kako mi je kasnije rečeno, otišao je. Nije sačekao ni da uzme svoj šal...”

Tokom agresije na našu domovinu počeli su prvi masovniji dolasci naših sugrađana u Australiju, a nastavljeni su i u poslijeratnom periodu. Nakon što su neke evropske zemlje odlučile da više ne žele pružati utočište izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, procijenivši da su po okončanju rata ispunjeni svi uvjeti za njihov povratak, mnogi su evropske adrese zamijenili onim australijskim

“Očito nismo respektabilni, a za svoje nedostatke, nemarnost, lijenost, bratoubilačke ratove, katastrofalnu interpretaciju vjere, isključivost i međumuslimansku netrpeljivost, slabo razvijen pluralizam i osjećaj za zajedničku pripadnost ehlu-l Kibli uvijek tražimo alibi u agresivnom ponašanju neoimperijalizma prema muslimanima. Kada čovjek padne na cestu i leži, netko će proći pored njega, netko će ga pokušati podići i pomoći mu, a netko će ga i šutnuti nogom. Ali, zašto je leg'o tu nasred ceste? Naša je odgovornost što smo 'legli' pa sad molimo da nas i 'ne šutaju'”

Kad neduhoviti, agresivni i ostrašćeni pokušavaju biti ironični, uglavnom ispadnu smiješni. Dokazuje to svojim nalogom na Twitteru iz dana u dan ideolog Građanskog saveza Emir Suljagić, pokušavajući zabaviti ono pet-šest svojih pratitelja na toj mreži.

Livanjski sir i prelijepa priroda, krda divljih konja pored puta, duga historija i znameniti arhitektonski spomenici, prvi putopis na Balkanu... Zajednički imenitelj svima njima jeste grad Livno, u kojem, pored bogate historije i nestvarnih prirodnih ljepota, ne fali ni diskriminacije

Podržite nas na Facebooku!