fbpx

Red je na muslimanima da svijetu ponude novi model

Ključni izazovi danas su održivi razvoj, ekološki razvoj, dužničke krize, špekulativno poslovanje, ekstremno siromaštvo nasuprot ekstremnog bogatstva, nepravedna raspodjela društvene imovine, insistiranje na dobrobiti pojedinca umjesto dobrobiti društva. Ključni izazovi danas su održivi razvoj, ekološki razvoj, dužničke krize, špekulativno poslovanje, ekstremno siromaštvo nasuprot ekstremnog bogatstva, nepravedna raspodjela društvene imovine, insistiranje na dobrobiti pojedinca umjesto dobrobiti društva. Islamski principi daju odgovore na ove izazove

 

Piše: Jakub SALKIĆ

Ekonomska kriza jedna je od glavnih tema o kojima se raspravlja u medijima, akademskoj i poslovnoj javnosti. Kriza nije nova tema u povijesti kapitalizma. Možemo reći da je kriza karakteristika kapitalizma. Bez povratka u daleku povijest, prisjetimo se samo krize iz 2008. godine. Kapitalizam funkcionira u cikličnim ponavljanjima perioda rasta i stagnacije, odnosno kriza. Kriza je također ključno razdoblje u ekonomskoj povijesti za stvaranje novih paradigmi.

Ali trenutna kriza izgleda mnogo ozbiljnije od ostalih. Kažu da će biti gora od krize iz 1929. godine. To nije samo gospodarska kriza već i globalna civilizacijska kriza. Ideja o “kontinuiranom napretku” dosegla je svoj limit, ali još nemamo alternativu. Ako ste pomislili da je ovo opis trenutnog stanja u svijetu, pogriješili ste. Ovo je napisano u naučnom radu Are Moral Islamic Economics an Answer to the Global Financial Crisis, koji potpisuju Jean-Yves Moisseron i Frédéric Teulon s pariške IPAG Business School u vrijeme velike dužničke krize u Evropi 2012. godine.

Nakon finansijske krize 2008. i dužničke krize 2012. godine, islamska ekonomija sve se češće proziva kao rješenje za krize, i to ne samo u krugovima muslimanskih ekonomista i naučnika nego i u akademskim krugovima na Zapadu, nemuslimanskim uglavnom.

Današnji neoliberalni kapitalizam zapao je u tešku krizu. Mnogi će danas reći da će kriza izazvana pandemijom COVID-19 označiti kraj neoliberalnog kapitalizma. No neće neoliberalnom kapitalizmu doći glave virus, nego neoliberalni kapitalizam sam, kad-tad. A evo zbog čega.

Dug je noćna mora današnje ekonomije. Sve više zaduživanja potrebno je za sve manji i manji rast. Druga značajka trenutnog kapitalizma jeste pohlepa. Ekonomija 20. stoljeća temeljila se na razvoju stvarnog svijeta: robe, stanovanja, nekretnina i tvornica. Međutim, ekonomija 21. stoljeća temelji se na razvoju tržišta izvedenica koje je procijenjeno na 500 biliona dolara, što znači 12 puta više od cijelog realnog sektora svjetske privrede. Finansijska sfera sada dominira realnom ekonomijom umjesto da je pod njegovom kontrolom. Velike banke moćnije su od mnogih država. Ova nova ekonomija otvara dosta prostora za špekulacije. Naravno, špekulacije su stara priča i postoje već izuzetno dugo vremena. No u posljednje vrijeme špekulacije su postale jednom od glavnih okupacija finansijske sfere. Novim sredstvima komunikacije i globalizacijom finansijskih tržišta i deregulacijom omogućava se stvaranje novih finansijskih instrumenata i širenje matematičkih modela. Zbog svega ovoga, današnje tržište izuzetno je nestabilno i podložno krizama. Najgore od svega jeste što krize izazivaju špekulanti, fiktivni dugovi, finansijski sektor, a ceh plaća realna privreda i svi porezni obveznici jer svojim novcem spašavaju špekulante i bankare. To je razlog zašto mnogi ekonomisti danas smatraju da kapitalizam kakav danas poznajemo više nije sistem kakav želimo i da ga se mora mijenjati. Potreban nam je stabilniji i pravedniji sistem. Upravo iz tih razloga, oči svijeta uprte su u muslimane, ali imaju li muslimani dovoljno snage i želje da svijetu ponude novi ekonomski sistem, prihvatljiv za cjelokupnu globalnu zajednicu?

“Povijest islamske misli je okean, koji je proizveo mnoge interpretacije, mnoge teorije, rasprave i kontroverze. Islamska misao je vrlo bogata i bila je u stanju riješiti probleme s kojima su se susretala islamska društva. Islamska misao uvijek odražava aktuelne izazove s kojima se islamska društva suočavaju. Ovo je važno jer islamska misao može oblikovati rješenja za današnju krizu kapitalizma”, pišu Moisseron i Teulon.

Sayyid Qutb u prvoj polovini 20. stoljeća dao je svoju opservaciju kapitalizma prilikom jedne posjete Sjedinjenim Američkim Državama. Iz ove perspektive, njegove riječi, iako su odraz njegovog vremena, zvuče proročanski: “Amerikanci su poput strojeva koji se vrte ludo, besciljno u nepoznato… Da, oni proizvode mnogo, nema sumnje. Ali s kojim ciljem? Cilj je samo stjecanje i proizvodnja. Čovjeku je tu život zanemaren… Njihov je život vječna vjetrenjača, koja će samljeti sve: ljude, stvari, mjesto i vrijeme…”

Za islamske učenjake ekonomija je trebala predstavljati skup karakteristika vrlo različit od materijalističko orijentiranog kapitalizma. Vrijednosti kao socijalna solidarnost, saradnja, preraspodjela, pažnja prema siromašnima nisu imale mjesta u sistemu vrijednosti oblikovanom pojedinačnim materijalnim interesima.

Zato se novi skup ideja pojavio pedesetih godina s pojmom “islamska ekonomija”. To je bio alat za razvoj alternativnog poretka, utemeljenog na islamskim načelima, koji ne bi ovisio o socijalističkoj državi, tada popularnom modelu u islamskom svijetu, već o privatnom poduzetništvu. Cilj je bio insistirati i na islamskoj etici i istodobno na efikasnosti i materijalnom napretku. Lik “islamskog poslovnog čovjeka” nastao je kao model uspjeha: osoba koja bi istovremeno mogla biti uspješna u svom materijalnom životu, poslovati i također biti uspješna u svom duhovnom životu.

Međutim, usredotočenost na privatno poduzetništvo oslanja se na važnost prihvaćanja pravila Šerijata. Zato se u to vrijeme dogodio veliki napor tumačenja tradicionalnih zakona o trgovini, finansijama, imovini i kamatama. Problem je bio kako uskladiti poslovanje sa Šerijatom. Ono što nije bilo prihvatljivo do pedesetih godina za islamske intelektualce jeste činjenica da su materijalni privatni interesi bili pokretačka snaga ljudskog ponašanja.

“Islamska misao vrlo je moderna u tom smislu i uvijek je ogledalo vremena. Kako islamska misao može sudjelovati u globalnim raspravama o ‘velikoj transformaciji’? Može se pomisliti da islam nema mnogo toga za reći o krizi kapitalizma jer je korpus na kojem se temelji islamska misao: Kur’an i Sunnet uspostavljen davno prije razvoja kapitalizma. Islamska privreda tada bi bila prilagođena pretkapitalističkim društvima. Zekat može biti koristan nerazvijenom društvu, a zabrana kamate može biti prikladna samo s tradicionalnom ekonomijom koja se uglavnom temelji na trgovini. Može se prigovoriti da islamska misao nije prikladna za razvijeni kapitalizam i za moderna društva. Ali povijest islamske ekonomije dokazuje suprotno. Ne želimo insistirati, ali moderni svijet opisan je u hadisima iz 7. stoljeća i možemo u ovim hadisima pronaći samu osobinu sadašnjeg vremena: pohlepu, isključivi interes za materijalni život, siromaštvo i obilje novca…”, pišu Moisseron i Teulon.

Međutim, ključni razlog zašto islamska ekonomija ni do danas nije ponudila kvalitetan odgovor na globalne izazove leži u, kako je to odlično opisano u knjizi Pregled islamske ekonomske misli, “nastojanju da se ona uklopi u zapadni kaluf. Kod većine islamskih ekonomista duboko su ukorijenjene zapadne paradigme, što ih sprečava da oslobode svoju misao i razviju istinski originalan ekonomski sistem. Islamski ekonomisti moraju prihvatiti aksiomatski pristup i konstruirati živi, dinamični islamski ekonomski sistem, koncept po koncept, instituciju po instituciju, operacionalizirajući islamske odredbe, kao što su zabrana kamate i uvođenje zekata na pravi islamski način”.

Ključni izazovi danas jesu održivi razvoj, ekološki razvoj, dužničke krize, špekulativno poslovanje, ekstremno siromaštvo nasuprot ekstremnog bogatstva, nepravedna raspodjela društvene imovine, insistiranje na dobrobiti pojedinca umjesto dobrobiti društva.

Islamski principi daju odgovore na ove izazove. Održivi razvoj i ekologija – resursi su dar od Boga, moraju biti korišteni racionalno i efikasno kako bi zadovoljili potrebe društva i pojedinca. Dobrobit društva – ekonomske aktivnosti moraju služiti dobrobiti društva, zato privatno vlasništvo ne može biti nad ključnim resursima poput vode, puteva itd. Špekulativno poslovanje – islam zabranjuje kocku i sve aktivnosti koje su u tom domenu. Dužničke krize – zabranom kamate pitanje dugova prestaje biti važno, jer sistem u tom slučaju više ne tjera privredu i građane da se zadužuju kako bi na osnovu toga ekonomija rasla. Lahko je razumjeti zašto je zabrana kamate i podjela rizika toliko važna u islamu. Onaj koji naplaćuje kamatu ne preuzima nikakav rizik. To znači da ne podržava nikakvu nesigurnost za budućnost. Budući da ta nesigurnost ovisi o Božijoj volji, onaj koji uzima kamatu ponaša se kao da želi pobjeći od Božije volje. Ali poslušnost Bogu i biti predan Njegovoj volji sama je bit islama. Onaj koji uzima kamatu simbolički zauzima mjesto Boga i odbija prihvatiti božansku volju. To je neka vrsta skrivenog širka i smatra se najvećim grijehom. Pravedna raspodjela bogatstva – zekat je porez koji plaćaju oni koji imaju, iz kojeg se daje onima koji nemaju. Vrlo jednostavno.

Na kraju krajeva, islamska ekonomija već ima Kur’anom i Sunnetom uspostavljene poluge makroekonomske politike, potrebno ih je samo detaljno razraditi i u praksi koristiti. Dakle, u oblasti fiskalne politike propisan je jedinstveni porez – zekat. Oni koji imaju višak vrijednosti, preko onog propisanog iznosa koji je svakome potreban za život i koji stoji kao štednja, podložan je oporezivanju po stopi 2,5 posto. To se odnosi na novac, nekretnine, nakit… Primjera radi, oročena štednja u Bosni i Hercegovini pravnih i fizičkih lica iznosi oko 22 milijarde maraka. Zekat na taj iznos po stopi od 2,5 posto iznosio bi oko 550 miliona maraka. Štednja se u islamskoj ekonomiji destimulira, ili novac uloži ili plati porez. I jedno i drugo doprinosi razvoju društva. Oboje je dobro. Dakle, islamska ekonomija podstiče investicije, kretanje kapitala. S druge strane, današnji sistem stimulira štednju isplaćujući kamatu na štednju jer je štednja osnova za kreditiranje. Pojednostavljeno, kada vam banka daje kredit, ne daje vam banka svoj novac, nego novac nekog štediše. Njemu daje 1 ili 2 posto kamate, a vama naplaćuje 9 ili 10 posto kamate.

Monetarna politika. Centralne banke gube ulogu kreditora zbog zabrane kamate i njihova je uloga samo da brinu o tome da količina novca odražava njegovu stvarnu vrijednost. Novac se po islamskim principima posuđuje tako da dužnik vraća onoliko koliko je posudio, ništa manje i ništa više. Osim u slučaju zajedničkog ulaganja, kada onaj koji posuđuje preuzima poslovni rizik zajedno s onim koji prima pozajmicu u svrhu nekog poslovnog poduhvata. Ako uspiju, obojica su na dobitku, ako ne uspiju, obojica su na gubitku.

Dohodovna politika, odnosno regulacija cijena. Formiranje cijena jeste slobodno, ali samo ako je na fer osnovama. Poslanik, a. s., zabranio je praksu da se sačeka trgovce izvan grada, otkupi sva njihova roba da bi se kasnije prodala po višim cijenama. Dakle, monopol ne dolazi u obzir, kao ni vještačko izazivanje nestašice da bi se proizvodi prodavali po višim cijenama. Nepošteno je mijenjati cijenu bez promjene karakteristika proizvoda u pogledu kvaliteta i količine.

Model, dakle, imamo, barem osnove, no pitanje je zašto islamska misao ne sudjeluje dovoljno u globalnim raspravama o alternativnom modelu. Moisseron i Teulon smatraju da tri razloga mogu objasniti ovu situaciju: “Prije svega, islamska ekonomija razvijena u posljednjih četrdeset godina usko je povezana s neoliberalnim preokretom kapitalizma u osamdesetim, na temelju ogromnih prihoda od nafte. Ali ovaj put ulazimo u novu postneoliberalnu fazu, čiji su problemi održivi razvoj i društvena odgovornost temeljeni na novim oblicima upravljanja. Nova islamska misao trebala bi se tada pojaviti oko koncepta ‘islamske vlasti’.

Drugo, veliki nedavni razvoj islamske ekonomije bio je usmjeren na usklađenost sa Šerijatom. To znači kako se uskladio kapitalizam s islamom, ali bez osporavanja temeljnih pretpostavki koje potkopavaju kapitalizam. Problem sada nije prilagođavati islam kapitalizmu. Problem je transformirati kapitalizam i pronaći alternativni sistem, a islamska misao ima mnogo toga za reći o tom pitanju. Posljednji razlog. Islamska ekonomija uglavnom se usredotočila na islamska društva i islamske probleme. Bilo je to razumljivo kada je svjetsko gospodarstvo bilo podijeljeno u različitim regijama. Ali islamski svijet je sada integriran u svjetski sustav. I zato islam možda ima nešto za reći svijetu kao cjelini.”

 

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!