fbpx

“Real” iz Nikaragve

Stadion “Madriz” nosi ime “Augusto César Mendoza Arauz”. Teren nije nešto, ali su na tribinama najvatreniji navijači Nikaragve. Prvenstva širom svijeta otkazana su zbog pandemije, ali u Nikaragvi se igra. “Madriz” je prošlog vikenda pobijedio “Deportivo Ocotal” s 2:0.

 

Ne postoji osoba na svijetu, vjerovatno, koja nikad nije čula za madridski “Real”. Najuspješniji fudbalski klub na svijetu. No na drugom kraju svijeta postoji još jedan “Real”, i to “Real Madriz”. U nikaragvanskom gradu Somoto “Real Madriz” i dalje igra prkoseći pandemiji COVID-19. “Na intenzivnoj smo njezi, ali pravi ‘Madriz’ živi!”, kaže Ramón Mendoza, historičar ovog skromnog kluba, 8.500 kilometara udaljenog od Madrida. “Naš najbolji fudbaler prima 350 dolara mjesečno, a godišnja plaća igrača može iznositi 20.000 dolara”, priča Adrián Díaz, član uprave. Somoto je grad desetak minuta vožnje udaljen od granice s Hondurasom, grad sa samo 35.000 stanovnika.

Sportski novinar Camil Velasquez priča kako je klub dobio zanimljivo ime. “Nastao je 1996. godine pod imenom ‘Madriz’ FC, ali ubrzo nakon toga dodano mu je ime ‘Real’ kako bi se odala počast velikom prvaku Evrope. Međutim, to je uvijek bio vrlo skroman klub, daleko od sjaja španskog imenjaka, koji je dugi niz godina živio doslovno od donacija gradskih vlasti”, kaže Velásquez, koji se još uvijek sjeća tombola ili donacija kućanskih aparata koje su prodavali kako bi namakli novac za klub.

Marel Álvarez, honduraški fudbaler, nikad ne može zaboraviti 21. januar 2018, nedjelju kada je prvi put upaljena rasvjeta na stadionu “Augusto César Mendoza Arauz”. “Bila je impresivna atmosfera, s mnogo navijača koji su ostali van stadiona jer nisu uspjeli kupiti kartu. Pobijedili smo 2-1, dao sam dva gola. Kasnije su mi na ulici davali novac ili me zvali u bar na pivo”, sjeća se stoper “Madriza”. “U Somotu se na svakom koraku priča o fudbalu, o svakom potezu. Sedam dana prije derbija protiv ‘Ocotala’ cijeli se grad obuče u bijelo.”

Bijelo je boja koju “Madriz” ne mijenja od dana osnivanja. Rezervni se dres mijenja, ovisno o tome kakav je onaj imenjaka iz “Madrida”. Može biti ljubičast ili zelen, može biti narandžast ili crn. U Somotu nisu previše tužni što im klub nikad nije bio prvak, dva su finala državnog prvenstva izgubili 2006. i 2007. godine od “Real Estelíja”, kluba s najboljim rezultatima u Nikaragvi. “El Madriz” je Somotov ponos.

“Uvijek se hvalimo izvrsnom školom, naši igrači odlaze u ekipe s većim potencijalom u kojima mogu zaraditi deset puta više nego ovdje”, kaže Mendiza, 75-godišnji profesor. “Madriz” je svjetlo u njegovom teškom životu. U saobraćajnoj nesreći 1992. godine poginula je njegova devetogodišnja kći, a 2001. godine izgubio je i Augusta Césara. Tog 2. septembra bio je na golu “Real Madriza” kad je primio strašan udarac u glavu. Umro je tri dana kasnije u vojnoj bolnici Managua. Imao je 20 godina. Ramón još uvijek čuva telegram sućuti koji mu je poslao Jorge Valdano, izvršni direktor “Real Madrida”.

Od tada stadion “Madriz” nosi ime “Augusto César Mendoza Arauz”. Teren nije nešto, ali su na tribinama najvatreniji navijači Nikaragve. Prvenstva širom svijeta otkazana su zbog pandemije, ali u Nikaragvi se igra. “Madriz” je prošlog vikenda pobijedio “Deportivo Ocotal” s 2:0. Međutim, svi su svjesni da može virus i tu zaustaviti igru. “Imamo vrlo učinkovit zdravstveni sistem i trenutno je samo nekoliko osoba pozitivno na virus”, zaključuje Adrian Díaz. “Vrlo smo svjesni opasnosti koju ta bolest predstavlja, ali već dugo se pripremamo za nju. Tokom utakmica poduzimamo potrebne mjere. Fudbal nas drži usredotočenima i na neki način se s njim manje bojimo virusa.”

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!