Razbaštinjavanje Bošnjaka: Nekima slavna prošlost, drugima samo gorčina

Bošnjaci moraju konačno razumjeti važnost simbolike, ornamentike i heraldike, potrebu za omasovljavanjem kulture i popularizacije historije, bitnost marketinga vlastite interpretacije prošlosti i vrhunsku važnosti vizualnog, pogotovo u današnja vremena. Ako se ne osvijeste na vrijeme, ponovo će im djeca vlastitu historiju učiti kroz tuđe oči.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Manifestacija “Dani srednjovjekovlja”, održana prije mjesec u Jajcu, pokazala je da trend kroatizacije i potkatoličavanja bosanske srednjovjekovne historije dobija ne samo na snazi nego i na popularnosti. Ono što bi trebala biti zanimljiva i poučna kulturno-turistička manifestacija, kojom bi se predstavila izuzetno bogata srednjovjekovna baština Bosne i Hercegovine, pokazala se kao još jedan pokušaj historijskog revizionizma i kulturne aproprijacije te prisvajanja bosanskog kraljevskog grada Jajca i njegovog predstavljanja kao “hrvatskog kraljevskog grada”.

Ovoj paradi hrvatstva i katoličanstva prisustvovale su “viteške” grupe iz Stoca, Ljubuškog, Koprivnice, Klisa, Pakoštana, Šibenika, Požege i Tomislav-Grada, zabavni program izvodili su ansambl i teatar iz Zagreba uz lokalni sastav iz HKD “Napredak”, “vatreni šou” priredila je još jedna “viteška grupa” iz Koprivnice, dok su gradom paradirali uskoci, biskupi, templari i uopće kostimi i narodne nošnje tipične za srednjovjekovni period na području srednje Evrope, a ne srednje Bosne.

Je li potrebno spominjati da je sve prištilo od kombinacije tipičnih hrvatskih i bosanskih simbola, šahovnice i ljiljana, čije povezivanje nije sporno u nekom današnjem, ali svakako jesu u srednjovjekovnom kontekstu bosanske historije?!

Većina medija cijeli ovaj događaj propratila je tako što se svojski potrudila ignorirati slona u sobi, no, u suštini, sve je i namjerom i izvedbom vrlo slično tzv. Stolačkoj tarči, koja ima istu funkciju historijskog revizionizma, kidnapiranja i monopolizacije prošlosti, ali i obilježavanja teritorije u sadašnjosti i budućnosti. Svakako da nije slučajno što se oba ova događaja dešavaju u Jajcu i Stocu, u dva grada koja svojom arhitektonskom baštinom i kulturnim naslijeđem svjedoče historijski kontinuitet postojanja Bosne i Hercegovine, ali i Bošnjaka na ovim prostorima.

Istovremeno, to su i dva grada s prijeratnom uvjerljivom bošnjačkom većinom (Stolac 61,95%, Jajce 38,86%) i izrazitom hrvatskom manjinom (u gradu Stocu Hrvati su na popisu iz 1991. godine činili tek 11,8% stanovništva, a u Jajcu 13,89%). Nije teško shvatiti krajnje namjere ovakvih manifestacija jer su daleko ozbiljniji projekti sprečavanja povratka protjeranih bošnjačkih starosjedioca i koloniziranja Hrvata sasvim propali.

Ipak, ma koliko u suštini maliciozne i historijski neukusne bile ovim manifestacijama, mora se odati priznanje na izvrsnoj organizaciji, produkciji, kostimografiji i općem utisku. One izgledaju veselo i zanimljivo te plijene pažnju i privlače veliki broj učesnika, pa se može očekivati da će s vremenom prerasti u ozbiljnu tradiciju. Ono što je možda najgore u svemu jeste što će, vrlo izvjesno, na kraju i Bošnjaci ako već ne učestvovati na ovim manifestacijama, onda prihvatiti reintepretaciju historije u kojoj su gosti iz Dalmacije i Slavonije domaći, a Bošnjaci stranci i došljaci na vlastitoj djedovini.

Takav scenarij sasvim je moguć jer nema gotovo nikakve bošnjačke reakcije na manifestacije ovakve vrste i jer ne postoji instinkt i impuls da se vlastita kulturna baština, doslovno naslijeđe svojih direktnih predaka, čuva, njeguje i zaštiti takvom vrstom masovnih manifestacija u kojima će učestvovati što veći broj Bošnjaka. Umjesto toga, imamo zanimljiv fenomen da se, recimo, u Stocu održavaju manifestacije poput “Slova Gorčina”, nekad uglednog festivala, koji se već neko vrijeme grubo zloupotrebljava da bi se nagrađivanjem kojekakvih islamofobnih šovinističkih pjesmuljaka dodatno pljunule i ponizile bošnjačke svetinje.

Od onih koji zagovaraju takve module čuvanja kulturne baštine i naslijeđa ne može se očekivati nikakva pozitivna akcija ili reakcija jer je, kao prvo, riječ o snobovima koji preziru masovnost i narodne mase, a, kao drugo, jer se u dobrom broju radi o osobama koje rođenjem ili vlastitim izborom i ne pripadaju bošnjačkom kulturnom krugu te se groze bilo kakve, a pogotovo javne manifestacije “bošnjačkog nacionalizma”.

Također je zanimljiv fenomen da su i u Jajcu i u Stocu jedine organizirane manifestacije u kojima masovno učestvuju i defiliraju Bošnjaci sa zastavama ustvari proslave datuma iz komunističke prošlosti. Možda to najbolje objašnjava i zašto nam je tako kako nam je.

Bošnjaci moraju konačno razumjeti važnost simbolike, ornamentike i heraldike, potrebu za omasovljavanjem kulture i popularizacije historije, bitnost marketinga vlastite interpretacije prošlosti i vrhunsku važnosti vizualnog, pogotovo u današnja vremena. Ako se ne osvijeste na vrijeme, ponovo će im djeca vlastitu historiju učiti kroz tuđe oči.

PROČITAJTE I...

“Majke Srebrenice iz Bajramovića, gdje žive same bez ikog svog jer su im dušmani u genocidu ubili sinove i muževe, bile su na hadžu zahvaljujući dobrotvorima. Pozvao ih Milostivi da im ublaži tugu, a akobogda, tuga će minuti susretom sa svojim sinovima i muževima u Džennetu. Idu prema meni, grle me, plaču. Plaču i grle sve one koji im na djecu liče i koji su njihovih godišta”

Knjiga Ja, onaj drugi i drukčiji svijet: uvod u historiju odnosa islama i Zapada autora Ibrahima Kalina istinska je studija izuzetne informativnosti i dubine koja nastoji rasvijetliti dva važna fenomena: odnose islamskog i zapadnog društva u jednom veoma dugom historijskom razdoblju i različite dimenzije slojevite historije tih odnosa. Kalinova studija ni po čemu ne podsjeća na onu vrstu tekstova pisanih s namjerom da čitaoca u nešto uvjere. Ovdje je riječ o knjizi u kojoj autor, inače vrstan mislilac i filozof, nastoji razumjeti susrete islamskog i zapadnog društva, bilo u formi sukoba ili plodonosne saradnje, te ih smjestiti u racionalan okvir. Autor znalački potcrtava kako historija nikada nije nešto što pripada samo prošlosti, već podjednako i našoj sadašnjosti. Samo ono razumijevanje historije koje ne izlazi izvan racionalnih okvira, smatra Kalin, može nam pomoći da gradimo temelje za zdraviju budućnost. Stoga je njegova knjiga ne samo uvod u historiju odnosa islama i Zapada već i svojevrstan uvod u filozofiju historije odnosa dvaju velikih kulturno-civilizacijskih krugova

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!