fbpx

Rastemo, ali presporo

“Svi parametri koji se tiču poslovne performanse, svi trendovi privrednih društava u Federaciji BiH jesu u uzlaznoj putanji. Onaj lošiji dio jeste činjenica da procent prirasta nije na nivou koji bi osigurao brz izlazak iz ove nedefinirane zone nedovoljno razvijene, srednje razvijene ekonomije, gdje smo sada, kako u Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj, jer imao sam priliku vidjeti i njihove pokazatelje”

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

Vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Džafer Alibegović autor je metodologije po kojoj je Finansijsko-informatička agencija Federacije Bosne i Hercegovine (FIA) uradila 13 knjiga finansijskih pokazatelja u Federaciji BiH. Ovih 13 knjiga predstavljaju “krvnu sliku” Federacije BiH, u njima su svi pokazatelji performansi ekonomije entiteta, kantona, općina i gradova. U razgovoru s profesorom Alibegovićem pokušali smo doznati ekonomsku dijagnozu Federacije BiH.

STAV: Kakve su performanse ekonomije Federacije Bosne i Hercegovine na osnovu podataka objavljenih u publikaciji FIA?

ALIBEGOVIĆ: Na to pitanje može se odgovoriti na dva načina. Prvi odgovor je onaj koji mi se više sviđa. Dakle, u uzlaznoj putanji. Svi parametri koji se tiču poslovne performanse, svi trendovi privrednih društava u Federaciji BiH jesu u uzlaznoj putanji. Onaj lošiji dio jeste činjenica da procent prirasta nije na nivou koji bi osigurao brz izlazak iz ove nedefinirane zone nedovoljno razvijene, srednje razvijene ekonomije, gdje smo sada, kako u Federaciji BiH, tako i u Republici Srpskoj, jer imao sam priliku vidjeti i njihove pokazatelje. Rastemo, ali procent prirasta nije na zadovoljavajućem nivou.

STAV: Da li ste u ovim podacima primijetili stvari koje bi mogle predstavljati opasnost ili koje nas pozivaju na oprez, odnosno one koje eventualno mogu biti šansa?

ALIBEGOVIĆ: Ono što je problem zapravo je i prilika kada se promatra na drugi način. Mogli bismo izdvojiti čitav niz stvari o kojima bi se dalo razgovarati, ali ono što se prvo može uočiti, kada se promatra privreda u cjelini, jeste problem nedovoljnog nivoa likvidnosti. Drugi problem jeste suboptimalno korištenje imovine. Ta dva problema zapravo su razvojne prilike. Ako naučimo bolje koristiti imovinu, racionalnije, ili, prevedeno, s manje imovine stvarati jednak ili veći rezultat, automatski ćemo unaprijediti i ostale performanse u našoj privredi. Drugo, problem nelikvidnosti opći je problem, na nivou cjelokupnog poslovnog ambijenta rješava se kako radom i aktivnošću poslovne zajednice, tako radom i aktivnošću državnih organa, ponajprije efikasnijeg rada pravosudnih organa i bržeg rješavanja sporova u tom pogledu. Tu su pomaci napravljeni, promijenio se ambijent nakon donošenja propisa o tretmanu nelikvidnih privrednih subjekata i tu možemo reći da napredujemo solidnim tempom. Ja se nadam da će u dogledno vrijeme u poslovnu kulturu biti ugrađena netolerancija prema neplaćanju, to je jedan od temeljnih uvjeta za bilo kakav dalji razvoj.

STAV: Neko vam ne plati pet faktura, a vi mu i šesti put pošaljete robu. Po ovom principu posluju naše kompanije. Jeste li uspjeli dokučiti, shvatiti zašto to rade, kakav je to način razmišljanja, funkcioniranja?

ALIBEGOVIĆ: Naše kompanije nije jednostavno shvatiti ako ih se promatra kroz prizmu standardnih ekonomskih teorija i modela. Naše kompanije se može shvatiti kada se u tu analizu ugradi i značajka našeg poslovnog ambijenta, ali ne samo poslovnog nego tradicijskog, kulturnog, socijalnog i društvenog ambijenta. Naime, mnogo naših kompanija ne posluje tako da pokušava ostvariti optimalne performanse, nego posluje tako da se održi, a jedan od modela održavanja jeste poslovanje s inače nepouzdanim poslovnim partnerima. Praksa razvijenih tržišta ne poznaje neplaćenu fakturu, zapravo, poznaje prvu, ne poznaje drugu neplaćenu fakturu, zato što proglašenje tog distressa, pa čak i bankrota, slijedi nakon samo jedne neplaćene fakture. Međutim, mi još imamo situaciju u kojoj se fakture ne plaćaju, u kojoj se traže alternativni načini plaćanja poput kompenzacije robama i uslugama, situaciju u kojoj se, to smo na jednom skupu nedavno čuli, isplata plaća zaposlenim smatra društvenom odgovornošću. To je sve dio ambijenta. Neko ko se ozbiljno bavi analizom mora uzeti ambijent u obzir. I takav ambijent se, nasreću, mijenja, nedovoljno brzo, ali sve je manje tolerancije prema kompanijama koje se ponašaju na takav način. Broj kompanija koje imaju blokirane račune danas je općepoznata stvar, sve kompanije koje ne zadovoljavaju poslovne standarde lahko se mogu identificirati. Uostalom, FIA nudi pristup registru bonitetnih izvješataja, u tom registru je na jedan klik moguće vidjeti gdje se kompanija nalazi u svim poslovnim performansama, pa i po dužini plaćanja.

STAV: Ukratko, hoćete da kažete da možemo očekivati da bude bolje kada promijenimo mentalitet sa želje za opstankom na želju za uspjehom?

ALIBEGOVIĆ: Da, lijepo ste to rekli. Mi smo sad u tom stadiju. Borba za opstanak ipak je iza nas, barem kako ekonomski parametri pokazuju, a ispred nas je izgradnja poslovne performanse, mi smo tu još suboptimalno efikasni u mnogim sferama, čak i onim s kojima se volimo pohvaliti još nismo na nivou s onima s kojima se trebamo porediti. Naša produktivnost još nije na nivou na kojem se očekuje na tržištima gdje želimo biti konkurentni. Ja se radujem što mi kao svoje tržište vidimo jedinstveno tržište Evropske unije, ali biti konkurentan na tom tržištu znači optimalno korištenje svih inputa u procesu kreiranja vrijednosti, a ponajprije samog rada, i tu nas čeka borba i željeni napredak. Radujem se tome što smo sebe pozicionirali kao ekonomski ambijent koji svoje mjesto treba da traži u inovativnosti, u proizvodnji i generiranju usluga koje su bazirane na kreativnim vrijednostima, a ne na manuelnom radu. Izašli smo iz tog kolosijeka masovne proizvodnje i manuelnog rada, za koje nemamo temeljne uvjete za mogućnost stvaranja ekonomije obima. Došli smo u domen ostvarivanja kreativne ekonomije, kod nas su sada sektori koji su ključni za razvoj bazirani na kreativnoj ekonomiji, promišljanju i stvaranju vrijednosti u kreativnom procesu. Nadam se da će poslovni ambijent, posebno dio koji se tiče makroekonomskog menadžmenta, biti naklonjen takvim idejama, a, evo, čini mi se da čujem spremnost od onih koji upravljaju ekonomijom na makronivou da to urade.

STAV: Koliko je digitalizacija, ne samo procesa u kompanijama nego i u javnoj upravi, važna za razvoj ekonomije?

ALIBEGOVIĆ: To je od neizmjerne važnosti. U ekonomiji se marka više rezultata može napraviti na dva načina, tako što na ulazu dodate novi novac ili tako što ubrzate cirkulaciju postojećeg novca u sistemu. To su općepoznate stvari. Mi teško dodajemo novi novac na ulazu, jer ga nemamo, ali imamo veliku mogućnost da ubrzamo novac koji se već sada nalazi u sistemu. Da bismo to napravili, moramo ubrzati protok informacija. Digitalizacija je u tom smislu od neizmjernog značaja i ima dvije dimenzije. Najprije podatke koji se nalaze u analognoj formi treba smjestiti u digitalnu formu. Druga dimenzija jeste korištenje tih podataka, dakle, naučiti se, razviti tu kulturu, naviku korištenja podataka na pravi način. Koristim priliku da apeliram na sve koji mogu doprinijeti i jednoj i drugoj dimenziji digitalizacije da pomognu. Recimo, imamo problem koji je teško razumjeti da još postoji, a to je nedovoljno razvijena infrastruktura za korištenje elektronskog potpisa, to je nešto što jako usporava poslovne procese, mi imamo uvjete, ali nemamo rješenje dovedeno do kraja. To su stvari koje se rješavaju razmjerno jednostavno ako svi koji učestvuju u tom lancu rade ono što se od njih očekuje.

STAV: Da čitaocima pojasnimo kako kod nas danas funkcionira “elektronski potpis”. Dobijete na e-mail dokument, isprintate i potpišete, zatim skenirate, pa pošaljete nazad potpisan dokument, a onda original pošaljete poštom. Ljudi su, u nedostatku pravog rješenja, našli alternativno.

ALIBEGOVIĆ: To je digitaliziran materijalni potpis. Elektronski potpis funkcionira na jednostavan način. Postoji agencija koja verificira elektronske potpise svih onih koji su ovlašteni potpisnici i oni potpisuju dokumente korištenjem sistema elektronske autentifikacije. To je jedan od uvjeta koji se ne mogu ni na koji način prevazići, to jednostavno moramo imati, ali to je jedan od detalja u procesu digitalizacije, zamislite šta znači digitalizacija javne uprave, poslovnog nastanka, odnosno uspostavljanja poslovnih poduhvata, to su stvari koje ubrzavaju proces investiranja, ubrzavaju proces ulazaka novih i izlazaka neuspješnih biznisa. Uspješni poduzetnici postaju usješni biznismeni iz svog petog ili 50. pokušaja, ne nužno iz prvog. Da bi se omogućilo poduzetnicima da pokušavaju, proces mora biti ubrzan, a da bi bio ubrzan, mora biti digitaliziran.

STAV: Često govorimo o ekonomskim migracijma, onima prema vani, kada naši ljudi odlaze vani, ali čini se da ćemo uskoro imati ulazne migracije. Kako Vi gledate na to?

ALIBEGOVIĆ: One se dešavaju, ali nećemo da ih vidimo. To je sasvim jasna stvar za svakoga ko iole ozbiljnije promatra situaciju s onim što zovemo kolokvijalno migrantska kriza. Ta kriza se polahko pretvara u permanentno stanje, mi već danas na našoj teritoriji imamo ljude iz drugih država, drugih kulturološko-društvenih krugova, koji već duže vrijeme nastanjuju našu zemlju, a očito ne mogu proći dalje. Način na koji im se ne da proći dalje postaje sve brutalniji, sve otvoreniji i mi trebamo vidjeti problem koji nam pred očima stoji, a to je ulazna ekonomska migracija. Ja se bojim, ako se s tim problemom ne suočimo na sistematičan način, da će ta ulazna migracija dovesti do dodatne distorzije tržišta radne snage kod nas, koje je ionako osjetljivo, nedovoljno razvijeno i problematično i po pitanju strukture kadrova koji traže svoje mjesto i po pitanju strukture traženja poslovne zajednice. Ako dobijemo nekontroliran problem ulaznih migracija, ja ne mogu iz ove pozicije pretpostaviti kuda sve to može voditi, ali ne čini mi se kao dobar ishod.

STAV: Na početku ste spomenuli da smo pogrešno kategorizirana ekonomija, možete li to objasniti?

ALIBEGOVIĆ: Mi smo nepravično percipirani kao tržište koje nije izranjajuće, pa ni rubno tržište. Naime, postoje razvijene ekonomije, ekonomije u razvoju, izranjajuće ekonomije i rubne ekonomije. Postoje različite kategorizacije, po nekima, naši susjedi jesu rubne ekonomije, mi, nažalost, nismo ni po jednoj. Naš poslovni ambijent i ambijent za investiranje suštinski se ne razlikuje od onoga što se danas zove regija, ali mi nismo percipirani kao rubno tržište. Po mom sudu, nismo tako kategorizirani iz dva razloga, jedan je politička nestabilnost, a drugi neizvjesnost u pogledu informacija. Nas danas investitori, osim kao politički nestabilnu zemlju, promatraju i kao nesigurnu zemlju u pogledu upravljanja informacijama. Teško je doći do pouzdanih, pravovremenih, svrsihodnih informacija ovdje. Politička nesigurnost je izvan domena profesionalaca, ali ova investicijska nesigurnost u pogledu informacijske nedostatnosti može se vrlo brzo promijeniti. Dakle, FIA je pripremila podatke, a oni koji ih koriste trebaju ih koristiti na pravi način.

STAV: Pa kako je onda kategorizirana bosanskohercegovačka ekonomija?

ALIBEGOVIĆ: Nekategorizirana, mi smo izvan kategorizacije, barem po kriterijima nekoliko organizcija koje rade tu vrstu kategorizacija.

 

 

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!