fbpx

Ramiz Salkić, potpredsjednik manjeg bh. entiteta: “Možete se ljutiti na nas, ali na domovinu ne smijete”

Neka im mališani kojima zabranjuju bosanski jezik, a koji danas ponosno trčkaraju u Srebrenici, Zvorniku, Bratuncu, Bijeljini, Osmacima, Vlasenici, Milićima, Prijedoru, Vukosavlju, Tesliću, Doboju, Banjoj Luci, Prnjavoru, Kotor-Varoši, Foči, Višegradu, Bosanskom Novom..., budu motiv da glasaju. Ovi su mališani budućnost našeg naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U ovom dijelu naše domovine, kad idete na glasanje, idete da glasate za veća prava, više slobode, više dostojanstva, za više onih koji će poštovati žrtve, za više onih koji neće negirati genocid, za više onih koji vole Bosnu i Hercegovinu i koji će se boriti za nju

Razgovarao: Jakub SALKIĆ

STAV: Analizirajući interes naših ljudi koji žive izvan BiH za glasanje na izborima u BiH od 2002. do 2018. godine, nameće se zaključak da se interes iz godine u godinu smanjivao, s izuzetkom 2018. godine, kada je opet značajno porastao. S obzirom na to da ste upoznati sa stanjem u entitetu RS, da tamo živite, a najviše je naših ljudi upravo iz tih područja vani, gdje Vi vidite uzroke tog pada interesa za glasanjem na izborima u BiH?
SALKIĆ: Činjenica je da je interes za izborni proces u Bosni i Hercegovini 2018. godine značajno porastao i mislim da smo tada imali rekordan broj registrovanih birača izvan domovine od 2000. godine. Preko 90.000 naših državljana poduzelo je aktivnosti na registraciji, oko 75.000 je bilo registrovano, a preko 50.000 je ostvarilo pravo glasa. Taj porast nije došao slučajno, nego je rezultat napornog rada u okviru jednog važnog online projekta, intenzivne višegodišnje saradnje i komunikacije s našim ljudima izvan domovine, ali i drugih aktivnosti u tom procesu. Taj projekt je probudio građane izvan domovine, povećao broj registrovanih i na neki način počeo mijenjati svijest o važnosti glasanja u Bosni i Hercegovini. Međutim, ovdje želim da naglasim, ali i da poručim građanima, da nije dovoljno samo obaviti registraciju, nego da je nakon toga najvažnije obaviti i završni čin – glasati. Jer, registracija je samo dio procesa glasanja. Ako se registrujete a ne glasate, niste ništa napravili. Prema meni dostupnim informacijama, u ovom trenutku je oko 15.000 registrovanih za glasanje na predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, što je u odnosu na 2018. godinu drastičan pad.

Smatram da postoji više razloga za pad interesa za glasanje. Jedan od njih je sigurno nepostojanje kontinuiteta u radu s našim ljudima izvan domovine. U svakom izbornom ciklusu posao se počinje raditi od nule kao da se ništa nije prije uradilo. To ljude frustrira, imaju osjećaj da je sve što su ranije radili bilo uzalud. U takvim uslovima teško je ljude motivirati, gubi se njihovo povjerenje i postaju sumnjičavi. Jedan od razloga jeste da su ljudi pomalo umorni od izbornih procesa, koji su svake dvije godine u Bosni i Hercegovini. Mnogi ljudi su i razočarani, nekima je možda učinjena i nepravda, posebno oni koji su zadnjih godina napustili Bosnu i Hercegovinu. Mnogi su razočarani političkom situacijom u domovini, mnogi misle da ništa ne mogu promijeniti… Uprkos svemu, mislim da ništa ne smije biti izgovor da se ne iskoristi demokratsko pravo i glasa, posebno u bh. entitetu RS.

STAV: Šta dijaspora očekuje od BiH, od izabranih nosilaca vlasti, a šta dobija? Da li su naši ljudi vani u nekom trenutku osjetili se razočaranim?
SALKIĆ: Proteklih godina sam zaista mnogo boravio izvan Bosne i Hercegovine. Bio sam s našim građanima u SAD-u, Velikoj Britaniji, Norveškoj, Švedskoj, Danskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj… To su skromni i vrijedni ljudi koji iznad svega vole Bosnu i Hercegovinu. U svakom razgovoru osjetite koliko su vezani za domovinu, koliko prate situaciju u Bosni i Hercegovini, koliko se brinu i koliko pomažu.
Svi se oni bore i dobro žive u zemljama gdje trenutno borave. Njima ne treba nikakva materijalna podrška. Oni jednostavno očekuju da budu više poštovani i uvaženi, da imaju lakšu komunikaciju s domovinom, da lakše rješavaju administrativne probleme, da lakše otvaraju firme u domovini… To je što oni traže. Ne smije se nikada doći u fazu kada će se ljudi koji žive izvan domovine posmatrati kao neki stranci koji ovdje trebaju doći, potrošiti novac i otići. Oni upravo žele da se osjećaju da su došli kući. Ponekad im se šalju drugačije poruke. Oni su razočarani jer nema ministarstva za iseljeništvo na nivou države jer vjeruju da bi tako imali bolju vezu s domovinom. Jasno je da trenutno nema političkog konsenzusa da se to desi, ali na tome treba raditi svaki dan i to bi oni primijetili i osjetili da treba pomoći tu borbu. Niko nas ne sprečava da u svakoj općini, gradu pa i kantonu postoje odjeli za saradnju s iseljeništvom, i to bi bio dobar znak i dobra poruka. Dakle, ovo je njihova domovina isto koliko i naša. Mi u domovini trebamo shvatiti da u našim ljudima u iseljeništvu imamo ogroman ljudski, intelektualni, ekonomski, lobistički i svaki drugi potencijal koji treba iskoristiti za dobro jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

STAV: Možete li plastično objasniti zašto je važno da naši ljudi vani glasaju na izborima, posebno kada je riječ o lokalnim izborima u mjestima njihovog rođenja?
SALKIĆ: U svakoj sredini u kojoj Bošnjaci imaju više odbornika u gradskim i opštinskim skupštinama u bh. entitetu RS imaju i više predstavnika u vlasti i imaju više zaposlenih ljudi u javnim preduzećima i ustanovama, imaju više prava kao građani. Gdje god Bošnjaci nemaju svoje odbornike, nemaju ni zaposlenih, izostavljeni su iz svih odluka i planova. Dakle, kada imate veći broj odbornika, imate mogućnost da budete dio većine, te da na taj način pomažete direktno građanima. To je vrlo jednostavno. Uporedite jednostavno primjere Bijeljine, Srebrenice, Doboja, Zvornika, Bratunca, Prijedora i Bosanskog Novog, Foče, gdje Bošnjaci imaju veći broj odbornika, s primjerima Gacka, Trebinja, Banje Luke, Bosanske Gradiške i Modriče, gdje Bošnjaci nemaju odbornike. U mjestima gdje smo relativno politički jaki teško dolazimo do prava, a tamo gdje smo slabi kao i da ne postojimo. Zbog toga moramo ojačati političku snagu, iz toga proizlazi mogućnost utjecanja na procese, dešavanja i donošenje odluka. Posebno je to važno u ovom dijelu naše domovine koji je etnički očišćen i gdje su Bošnjaci pretrpjeli teške zločine, uključujući Genocid. Naši ljudi moraju shvatiti da nam niko ništa neće pokloniti, za sve se moramo izboriti. U nekim mjestima se ljudi bore za vlast, moć i utjecaj. Naša politika u ovom entitetu se zasniva na borbi za osnovna ljudska prava koja su nam ukinuta tokom Agresije i koja još uvijek nismo uspjeli u potpunosti ostvariti.

STAV: Uzmimo za primjer općinu iz koje Vi potječete. Ako se ne varam, to je Bratunac. Kako bi izgledala izvršna i zakonodavna vlast da na lokalnim izborima glasa većina prijeratnih stanovnika ove općine koji danas žive vani?
SALKIĆ: Zahvaljujući našem radu, naša koalicija je pobijedila, odnosno osvojila najveći broj glasova za Skupštinu opštine Bratunac 2016. godine, više i od SNSD-a, SDS-a, DNS-a. To je jedina opština u bh. entitetu RS, uz Srebrenicu, gdje je probosanska koalicija osvojila najveći broj glasova. To se vrlo često zanemaruje, relativizira pa i minimizira od onih koji bi to trebali isticati kao pozitivan primjer. Na pozitivnim primjerima se ljudi okupljaju, ti primjeri ljude motivišu da rade više, da se takmiče i da se bore da budu bolji.

To nam je omogućilo da budemo dio većine u protekle četiri godine, da imamo predsjednika Skupštine i zamjenika načelnika, te načelnika odjeljenja. Na ovaj način smo imali mogućnost da lakše rješavamo probleme naših ljudi. Ti ljudi svakodnevno primaju građane, nastoje riješiti njihove probleme i mijenjaju ambijent u lokalnoj administraciji, ali i u svakodnevnom životu u gradu.

Kada bi većina prijeratnih stanovnika ove opštine glasala, to bi ubjedljivo povećalo broj naših odbornika, a vjerovatno bismo imali velike šanse i u utrci za načelničku poziciju. Ovdje želim da napomenem da je broj Bošnjaka u Bratuncu prije Agresije bio oko 20.000, preko 3.000 bratunačkih Bošnjaka ubijeno je od 1992. do 1995. godine. Naš današnji glasački potencijal po raznim osnovama je oko 5.000 glasača, a mogao bi biti oko 10.000 kada bi svi Bošnjaci pokazali interes za ovaj prostor. Nažalost, od ovog potencijala uglavnom glasa oko 2.500 Bošnjaka, što nam omogućava učešće u Skupštini s 20 posto odbornika. Po posljednjem popisu, Bošnjaka je u Bratuncu oko 40 posto i ja mislim da mi imamo kapacitet i za takvo procentualno učešće u Skupštini kada bi naši građani pokazali interes za glasanjem. Naravno, na tome treba raditi u kontinuitetu i otklanjati razne statusne barijere koje postoje u ovom entitetu i u drugom entitetu.

STAV: Šta biste Vi poručili našim ljudima vani kao poziv da uzmu aktivnije učešće u izbornim procesima u BiH?
SALKIĆ: Želim da poručim da niko, bez obzira gdje danas živi, ne smije i nema pravo zaboraviti svoje ognjište, posebno oni koji su nakon teških zločina i Genocida protjerani. Ovu domovinu Bosnu i Hercegovinu dobili smo teško, platili smo veliku cijenu, za nju su mnogi dali svoje živote, dijelove tijela i godine borbe. Mi koji smo preživjeli moramo nastaviti našu borbu gdje god da se nalazimo. Domovina je kao majka, koliko god da ste daleko, na nju mislite, nju volite i za nju biste učinili sve. U ovom trenutku najmanje što mogu uraditi jeste registrovati se i glasati. Svi smo mi ponekad razočarani u one koji donose odluke, u odluke koje se donose, a mi na njih nismo u situaciji utjecati, a ne sviđaju nam se. To ne znači da trebamo odustati i prestati s borbom, ja mislim da nam upravo to treba biti motiv za još jaču borbu.

Razumijem da smo svi ponekad ljuti, povrijeđeni i da nam je učinjena nepravda, ali uprkos tome, naši ljudi moraju shvatiti da su se na Drini, Savi, Uni, Vrbasu rodile nove generacije bošnjačke djece koje odrastaju u teškim uslovima i koja žele bolji život. Neka glasaju zbog njih. Neka glasaju i zbog ljudi koji svakodnevno žive u ovom dijelu naše domovine i koji vode brigu o njihovim šehidskim mezarjima, naseljima i ognjištima. Jer, ako i oni napuste ove dijelove Bosne i Hercegovine, onda će ovi krajevi ostati prazni i pusti, a to nikada ne smijemo dozvoliti.

Kada sam izvan Bosne i Hercegovine, često govorim našim ljudima da se imaju pravo ljutiti na nas koji se bavimo politikom. Neka nas i kritikuju. Imaju pravo na to. Ali nikada, baš nikada, ne smiju se ljutiti na svoju domovinu. Neka im mališani kojima zabranjuju bosanski jezik, a koji danas ponosno trčkaraju u Srebrenici, Zvorniku, Bratuncu, Bijeljini, Osmacima, Vlasenici, Milićima, Prijedoru, Vukosavlju, Tesliću, Doboju, Banjoj Luci, Prnjavoru, Kotor-Varoši, Foči, Višegradu, Bosanskom Novom…, budu motiv da glasaju. Ovi mališani su budućnost našeg naroda u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. U ovom dijelu naše domovine, kad idete na glasanje, idete da glasate za veća prava, više slobode, više dostojanstva, za više onih koji će poštovati žrtve, za više onih koji neće negirati Genocid, za više onih koji vole Bosnu i Hercegovinu i koji će se boriti za nju.

PROČITAJTE I...

Posmatrajući čitav taj neukusni, ali vrlo razotkrivajući performans, to pozorište sjenki i lutaka, to licemjerno pretvaranja i glumatanje, čini se da bi, umjesto rupa po zidovima, članovi frankenštajn koalicije prije trebali začepljivati zjapeće rupetine u vlastitom znanju, srcu i glavama

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!