Ima tako zlatne djece: sve radi protiv njih, a oni opet ispadnu hairli. To je za razmišljati: hajde kad se iz sirotinje iskoti kocelj, kloc i kauboj, to čak razumiju i okrutni, slijepi sociolozi, ali otkud iz brloga da zalepeta melek
 već na izuzetke, tj. uspješne primjere borbe s nevoljama, djecu koja, uprkos stigmi, siromaštvu i ostalim belajima, postanu pošteni, stabilni i čak uspješni ljudi.</p>
<p>I tako se prije nekoliko godina vratio Bahrudin u svoje selo u RS-u iz goleme Skandinavije, te ostvarene utopije gdje je dva mjeseca bio na ispomoći jednom imamu. Taj je Bahrudin uvijek, kažem, bio zlatno dijete: i u školi i u mektebu, a kasnije i u medresi. Uvijek je čuvao svaku marku, majka mu je dala da ima sa sobom, da se ne osramoti pred drugovima, a on od marke kupi njoj nešto.</p>
<p>Ali kad se beg vratio u svoje povratničko selo s četiri hiljade maraka, pucale su prangije kao da je došao s četrdeset. Na svaka je vrata odnio neki poklon, da se zna da je beg u dijaspori bio. A kad mu je mati Hajrija otišla kod sestre u Federaciju, Bahrudin je od preostalog novca renovirao kupatilo, stavio pločice i kupio nove Armalove česme, kupio joj novu vešmašinu pošto je stara pri centrifugi skakala kao da je zemljotres.</p>
<p>Kad je vidjela Hajrija kupatilo s pločicama, pala je u nesvijest. Pritisak joj je nenormalno skočio i – Allaha mi, živa istina – odvukli je u hitnu. Znate kako to ide: život joj je proletio pred očima, ona se udade premlada, on premlad pogibe. Ovo dijete morade da premlado odraste, kud nije baraba, što je ovako hairli, sad joj je još teže! O, sirotinjo, otkud mi više suze za tebe!</p>
<p>Nije Bahrudin kao svoj drug iz razreda Dado za Bajram prokockao ramazansku hediju na poker‑aparatima prije nego što su i stigli kući. I još su svi radili da mu srede da ode u tu dijasporu, pri čemu su izgurali jedno povratničko dijete, a on tako da uradi! Kad su izašli na Bajram u taj veliki grad, Dado, otežao od noćnog prejedanja i dnevnog spavanja, svratio je u mol, kupio sebi nekoliko parfema, nekoliko sakoa i nekoliko cipela, a ostatak potrošio u obližnjem kasinu.</p>
<p>I još je baraba imala obraza da u avionu odmahne rukom: “S đavolom došlo, s đavolom otišlo.”</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
NIJE MU MASLO ZA RAMAZANA
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.