fbpx

Puzajući državni udar

Nažalost, bošnjačka javna i politička scena nikad nije oskudijevala u beskrupuloznim pojedincima i grupacijama koje su spremne, zarad svojih neostvarenih političkih ambicija, neodgovornosti i krajnjeg avanturizma, drage volje igrati ulogu korisnih idiota i trojanskih konja srpske i hrvatske politike. Upravo su takve združene političke, pravosudne i medijske snage za metu izabrale Fadila Novalića, premijera Federacije Bosne i Hercegovine, te organizirale pokušaj puzajućeg državnog udara.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Gotovo po nekom pravilu, kada god Bosni i Hercegovini stvari krenu nabolje, tačnije, kada god separatističke struje pretrpe ozbiljan politički poraz, dođe do neke kontrareakcije koja u sebi redovno sadrži elemente brutalnog nasrtaja ne samo na prodržavne političke snage već i na funkcioniranje Bosne i Hercegovine kao države. Zbog serije efektnih političkih udaraca koje je SDA, kao politički nosilac prodržavne politike u Bosni i Hercegovini, podijelila političkim centrima koji su otvoreni protivnici jake Bosne i Hercegovine, ali i lokalnim korisnim idiotima takvih političkih snaga, moglo se i očekivati da će prije ili kasnije doći do žestoke reakcije. Odličan izborni rezultat SDA, propast pokušaja da se ova stranka politički marginalizira kao stranka kojoj je na općim izborima 2018. najveći broj Bošnjaka dao svoje glasove, politički krah i moralni bankrot antibošnjačkog eksperimenta s “frankenštajn-koalicijom” i Vladom u Kantonu Sarajevo, oslobađanje CIK-a iz ruku Dodika i Čovića, uspješna blokada HDZ-ove namjere da raspoređuje sredstva od MMF kredita onako kako im to odgovara, kontinuirani rast ekonomskih indikatora u Federaciji BiH, uz stalno opadanje broja nezaposlenih, naspram sve veće ekonomske dubioze manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, te još očitija razlika između izuzetnog uspjeha institucija Federacije BiH u borbi protiv pandemije COVID-19 i velikog broja grešaka i krajnjeg nesnalaženja koje je demonstrirao Dodikov režim u RS-u, sve su to uspjesi SDA koji su ozbiljno uzdrmali antibošnjačke, separatističke i avanturističke političke elemente u državi i koji su ih potakli na opasnu reakciju kojoj danas svjedočimo.

UDRUŽENI ANTIBOŠNJAČKI PODUHVAT

Kao i obično, jedna od glavnih odlika subverzivnih političkih udara u Bosni i Hercegovini jeste veliki broj uključenih aktera i postojanje više “zainteresiranih strana”. Separatističke političke snage, same po sebi, nemaju mnogo odgovarajućih institucionalnih pravaca za direktan napad, a i svaki od njih pride je svima dobro poznat, tako da je pronalazak alternativnih načina, zadnjih vrata, te odgovarajućih konspirativnih saveznika na bošnjačkoj političkoj sceni jedan od glavnih uvjeta za poduhvate ovakve vrste. Nažalost, bošnjačka javna i politička scena nikada nije oskudijevala u beskrupuloznim pojedincima i grupacijama koje su spremne, zarad svojih neostvarenih političkih ambicija, neodgovornosti i krajnjeg avanturizma, drage volje igrati ulogu korisnih idiota i trojanskih konja srpske i hrvatske politike.

Upravo su takve združene političke, pravosudne i medijske snage za metu izabrale Fadila Novalića, premijera Federacije Bosne i Hercegovine, te organizirale pokušaj puzajućeg državnog udara. Više je razloga zašto je baš Novalić izabran kao glavni cilj, a svi se oni tiču onoga što je zajednički interes srpske i hrvatske politike, kao i njihovih korisnih idiota iz reda opozicije, koalicionih partnera, a možda čak i nekih podzemnih struja unutar same SDA.

Mnogo toga možemo naslutiti već iz same hronologije cijelog ovog procesa, posebno iz temeljite medijske demonizacije Fadila Novalića koja traje već neko vrijeme. Javno mnijenje mjesecima je pomno i ustrajno kondicionirano i pripremano da bi kao suštu istinu prihvatilo bilo kakvu optužbu na račun Fadila Novalića, tako da čak i opasni neustavni čin njegovog dugotrajnog pritvaranja i onemogućavanja obavljanja izvršne funkcije premijera dočeka u najboljem slučaju s ovacijama, a u najgorem s indiferentnošću. Medijska demonizacija posebno je došla do izražaja početkom pandemije virusa korona kada su Vlada Federacije BiH, kao i krizni organi formirani kako bi se zdravstvena kriza što bolje iskontrolirala došli u neizbježan medijski fokus ili, bolje rečeno, krajnje neprijateljski medijski tretman. Ma šta uradili i ma šta poduzeli, Fadil Novalić i Vlada Federacije BiH bili su neprekidno napadani i optuživani ili za nesposobnost ili za korumpiranost, a poduzete mjere i reakcije koje su poduzimali prikazivale su se kao lošije od onih vlasti manjeg entiteta. Ma koliko to suludo zvučalo, izraziti uspjeh Vlade Federacije BiH i svih zaduženih federalnih i kantonalnih institucija u borbi protiv virusa korona pokušao se predstaviti tako da je mali broj oboljelih korišten kao dokaz da COVID-19 “i nije tako strašan” te da nije bilo potrebe za “drakonskim mjerama”. Indikativno je da ovakvo zavjeraško “korona novinarstvo” nije bilo samo tipično za tzv. nezavisne i opozicione medije već i za one u vlasništvu koalicionih partnera SDA. Iste medijske adrese konstantno su pokušavale i problematizirati broj respiratora u Federaciji BiH, pri čemu se ignoriralo da ih je na početku pandemije u cijelom manjem bosanskohercegovačkom entitetu bilo tri puta manje nego samo na KCUS-u, i tako dalje i tako malicioznije.

A baš su respiratori i planetarna panika oko njihovog broja poslužili kao pogodno sredstvo obračuna s Novalićem. Kada su iz Italije i Španije počele stizati apokaliptičke slike, te kada još nije bilo poznato kakav će pandemija imati tok, razvijene zemlje, uključujući države Evropske unije, zabranile su bilo kakav izvoz respiratora i ostale medicinske oprema van svojih granica. Odjednom je došlo do gigantske aukcije na globalnom nivou pa su se države takmičile koja će dati veću ponudu za ograničeni broj respiratora koji su mogle proizvesti zemlje poput Kine. U vremenima ogromne potražnje i oskudne ponude nečega što se u tom trenutku smatra strateškim resursom redovno važi pravilo da “jači tlači”, tj. da oni veći, moćniji i s više novca imaju prednost te da se “mali” moraju snalaziti kako znaju i umiju. Baš u takvim okolnostima došlo je i do odluke da se nabave dodatni respiratori i tako ublaži potencijalno katastrofična situacija s eksponencionalnim rastom oboljelih građana.

ZAO AVAZ DALEKO SE ČUJE

Simptomatično je što je cijela afera oko nabavke respiratora pokrenuta tekstovima koje su napisali dojučerašnji novinarski jurišnici Dnevnog avaza, baš kao i to što su u njenom potpirivanju učestvovali i novoosnovani portali čiji su urednici također i donedavni urednici ovog lista. One s barem malo dužim sjećanjem to je odmah podsjetilo na februar 2014. godine, tadašnji pokušaj državnog udara i iznenadni masovni outsorcing Avazovih udarničkih “pera i tastatura” u redakcije raznih bosanskohercegovačkih portala, odakle su mnogi, valjda nakon obavljenog zadatka kontrole štete, s vremenom našli put nazad ka matičnoj košnici. U tom kontekstu gotovo sumnjivo proročki zvuče riječi Fahrudina Radončića (inače, zanimljive li slučajnosti, ministra sigurnosti BiH i 2014. godine kao i danas), kada je krajem marta ove godine, u jeku pandemije, odstupio s čela Koordinacionog tijela BiH za zaštitu i spašavanje s izlikom “da ne želi da ima doticaja s donacijama”. Interesantno da se ovo odstupanje dogodilo neposredno poslije smjene starog i imenovanja novog Kriznog štaba Federalne civilne zaštite, a što je opet uslijedilo nakon neobično brzo zaboravljenog skandala s dopremijerkom Vlade FBiH Jelkom Milićević i njenim pokušajem da kao komandantica Štaba civilne zaštite blokira dolazak 150.000 doniranih zaštitnih maski iz Južne Koreje. Ovaj skandal brzo je i uspješno izignoriran i uklonjen iz ionako kratke pažnje javnosti, koja je uskoro bila potpuno zaokupljena aferom “Respiratori” i sasvim očitom namjerom da se ona usmjeri ka Fadilu Novaliću.

Jelka Milićević, zamjenica premijera i ministrica čije postojanje Tužilaštvo negira

OTUĐENO PRAVOSUĐE

Tu dolazimo do druge dimenzije cijelog ovog poduhvata, jer političku motiviranu medijsku pripremu pratila je pravosudna montaža. No nije se ništa bolje ni moglo očekivati od kompromitirane glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić, inače prve rodice potpredsjednika HDZ-a BiH Mije Krešića, koja je djelokrug Tužilaštva svela na većinski bošnjačke prostore Bosne i Hercegovine na kojima se, u predasima amnestiranja HDZ-ovih ministara za puštanje osuđenih ratnih zločinaca iz HVO-a na slobodu, uglavnom bavi proganjanjem generala i kriminalizacijom oslobodilačke borbe Armije RBiH. Ne samo da “tadićizirano” Tužilaštvo BiH pokušava pravosudnim progonom utjecati na tumačenje karaktera rata, tj. agresije, ne samo da izbjegava djelovanje u dijelovima Bosne i Hercegovine sa srpskom ili hrvatskim većinom već i studiozno ignorira sve afere u koje su upetljani SNSD ili HDZ, čak i one kakvo je otvoreno kršenje Ustava Bosne i Hercegovine svakog 9. januara od 2018. pa do danas.
Takvo selektivno ponašanje krucijalno važne državne institucije moguće je i zato što VSTV-om, kao izborno-regulatornim organom pravosuđa, predsjedava Dodikov pulen Milan Tegeltija, koji sebe smatra “predstavnikom RS-a u VSTV-u” i kojeg je od odgovornosti u aferi “Potkivanje” spasila upravo Gordana Tadić nadasve “temeljnom” jednodnevnom istragom u kojoj je Tegeltija, uprkos svim dokazima, saslušan tek kao svjedok. U suštini, državni pravosudni organi zarobljeni su od eksponenata SNSD-ove i HDZ-ove politike, uz neizbježnu asistenciju SBB-a kao trećeg partnera, te provode političke agende ove “osovine zla”.

Upadljiva selektivnost u provođenju pravde demonstrirala se ponajviše prilikom pokušaja sprečavanja Fadila Novalića da obavlja svoju funkciju tako što će ga se pritvoriti na najmanje jedan mjesec. I sam tzv. osnov sumnje, ali i razlozi zbog kojih se tražilo određivanje mjera pritvora za Fadila Novalića potpuno su nebulozni. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine sumnjiči Novalića da je osigurao novčana sredstva nekakvoj imaginarnoj “udruženoj kriminalnoj grupi” samo zato što je Vlada Federacije BiH donijela odluku o izdvajanju novca. Po važećem Zakonu o Vladi, ovakve odluke donose se većinom glasova, a to znači da je, osim premijera, još najmanje osam ministara trebalo glasati za ovu odluku. No niti jedan ministar nije osumnjičen, kao uostalom ni ministrica finansija Jelka Milićević, bez čije saglasnosti nije moguća preraspodjela novca u budžetu Federacije BiH. Tužilaštvo tereti Novalića i da je donio odluku kako bi “udružena kriminalna grupa” izvršila nabavku respiratora, a čime je oštećen budžet, mada je iz stenograma sjednice Vlade FBiH sasvim jasno da su zaključci o primjeni člana 10. Zakona o javnim nabavkama usvojeni jednoglasno. Nije jasno ni ko je to tačno dao procjenu da su respiratori “potpuno neupotrebljivi” niti zašto se ignorira da je Novalić spornu ponudu proslijedio Zavodu za javno zdravstvo FBiH na dalju proceduru. Iako je ovaj Zavod institucija osposobljena za takve vrste procjena, nije zabilježeno da je ona upozorila Novalića da je riječ o, navodno, lošim respiratorima. Štaviše, direktor Zavoda Davor Pehar, inače kadar HDZ-a, niti je osumnjičen niti mu je izuzet i vještačen telefon. Odmah upada u oči i to da su iz istrage kao osumnjičeni izostavljeni ama baš svi nebošnjački, tačnije HDZ-ovi kadrovi, poput ministrice finansija, zamjenice premijera i komandantice FŠCZ Jelke Milićević, ministra zdravstva Vjekoslava Manića te spomenutog direktora Zavoda za javno zdravstvo Davora Pehara. Ako se već tražila nekakva Novalićeva “komandna odgovornost” zbog sporne nabavke, krajnje je suspektno što su izostavljeni svi nebošnjački HDZ-ovi rukovodeći kadrovi u tom lancu “rukovođenja i komandovanja”.

Davor Pehar, jedan u nizu neosumnjičenih

NEPRIJATELJI, TROJANSKI KONJI I KORISNI IDIOTI

Policijsko saslušavanje premijera FBiH Fadila Novalića tokom 29. maja, te insistiranje postupajućih tužitelja u SIPA-i da ga se zadrži 24 sata, bio je prvi korak pokušaja Tužilaštva BiH da iskoristi odsustvo nadležne sutkinje Suda BiH zadužene za prethodni postupak te da odluku o Novalićevom jednomjesečnom pritvaranju donese dežurna sutkinja, navodno bliska Tegeltiji. Srećom, ovaj je plan propao te premijeru Novaliću ipak nije određen pritvor pa je cijeli pučistički pokušaj u dobroj mjeri osujećen. Glavni element ovog puzajućeg državnog udara bio je upravo taj pokušaj daljnjeg diskreditiranja već medijski demoniziranog premijera te njegovo što duže zadržavanje u pritvoru, čime bi došla u pitanje mogućnost da obavlja svoju funkciju, a što bi dovelo do urušavanja bošnjačkih pozicija i interesa unutar Vlade Federacije. U tom smislu, indikativan je tajming hapšenja i pritvaranja premijera Novalića, koji kao da je bio sinhroniziran s najavom protestnog okupljanja opozicije 30. maja, odakle je trebala biti upućena podrška navodne javnosti ovakvoj “borbi protiv kriminala”, a što bi komplementiralo već jasno uočljivu podršku medija poput klixa, Dnevnog avaza i brojnih Avazovih portalskih podružnica. Glavna tužiteljica Gordana Tadić još je istog dana požurila iskoristiti prigodni trenutak kako bi u Domu naroda, sjedeći pokraj predsjedavajućeg ovog doma Dragana Čovića, izjavila da za nju slučajevi izborne krađe na prostoru manjeg bosanskohercegovačkog entiteta 2018. godine nisu prioritet Tužilaštva BiH već je interesira “mnogo aktuelnije” imenovanje članova CIK-a. Time se Tadićka javno akreditirala kao vjerni Čovićev igrač koji ima zadatak legalizirati zloupotrebu državnih institucija radi ostvarivanja HDZ-ovih političkih agendi, a povratak političke kontrole nad CIK-om trenutno je jedan od glavnih prioriteta HDZ-a.

Gordana Tadić, “glavna” tužiteljica Tužilaštva BiH

O umiješanosti mnogih aktera dosta govori – više nego i sam čin pritvaranja – ono što se dešavalo nakon što je propao pokušaj neutralizacije premijera Novalića. Gotovo odmah su počeli pokušaji (o)pozicije da se napravi kontrola štete i da se iskoristi ono što se može iskoristiti iz cijelog slučaja. U tom kontekstu treba posmatrati i pozive za izglasavanje nepovjerenja Vladi FBiH, ali i pokušaj da se od politički instrumentaliziranog Tužilaštva Bosne i Hercegovine i njegovih sponzora naprave nekakve žrtve. U tome su prednjačili Avaz i njegov stvarni vlasnik, i to u takvoj mjeri da se čini kako se, kao i pred svake izbore, vraćamo u “zlatno doba” avazovštine. Upadljivo je kako je Avaz nakon propalog pokušaja jednomjesečnog pritvaranja premijera Novalića gotovo odmah pokucao na vrata “zaboravljenih asova”, pa se s njegovih strana opet mogu pročitati odabrane mudrosti kojekakvih ridikula poput Ejuba Kučuka ili Benjamina Butkovića. I sam Radončić vrlo brzo prešao je u otvorene zahtjeve za smjenom premijera, te prijetnje davanjem ostavke na poziciju ministra sigurnosti BiH, a njegove prevratničke namjere i najave ubrzo su i politički artikulirane učestvovanjem SBB-a u pokušaju izglasavanja zaključka kojim se traži ostavka premijera Fadila Novalića i Vlade Federacije BiH.

Do toga ipak nije došlo, ponajviše jer takav scenarij trenutno ne odgovara interesima HDZ-a. Time se pokazalo da je HDZ još jednom iskoristio i opoziciju, ali i legendarni Radončićev politički promiskuitet kako bi preko njih pokušao ostvariti svoje partikularne interese, da bi im zatim, nakon što su obavili svoju ulogu korisnih idiota, okrenuo leđa. U svom nezajažljivom vlastohleplju, ideološkoj mržnji, neumjerenoj ambiciji, potpunom političkom idiotizmu i filozofiji kenjca, (o)pozicionari su bili, i još su, spremni da pomognu HDZ-u da ostvari mogućnost potpune kontrole i blokade Federacije BiH. Stoga bi se opet moglo reći da u svakom zlu i ima nekog dobra, jer je i ova kriza, kao i svaka do sada, pokazala ko je ko na ovdašnjoj političkoj i medijskoj sceni, a pošto je čitava ova predstava daleko od završene, nadasve je korisno znati svačije uloge. Osim toga, raduje i reakcija politički osviještenog dijela bošnjačke javnosti, koji je ipak, uprkos nezapamćene medijske pripreme, izuzetno zabrinuto i negativno dočekao hapšenje premijera FBiH te vrlo brzo shvatio o čemu je riječ.

NEMOJ IM OPROSTITI, FADILE

U svemu ovome nerijetko se zaboravlja da krize ovakve vrste imaju i onu ljudsku cijenu koja se često i ne vidi. Fadila Novalića namjeravali su poniziti, no on je ipak ostao uspravan. Od samog trenutka privođenja nije uzimao ni hranu ni vodu jer je brzo razumio da je cilj politički montiranih optužbi i pritvora pokušaj da ga se ponizi i kao bošnjačkog političkog predstavnika, ali i kao čovjeka. “Izaći ću iz ovoga kao čist čovjek”, rekao je Novalić, te iako je dio javnosti, onaj dio koji slabo poznaje pojmove časti i ponosa, požurio da ismije stav čovjeka koji misli da nije zaslužio da se s njim tako postupa, većina Bošnjaka nije se smijala već je suosjećala s Novalićem.

Naročito se nije smijala ona tiha bošnjačka većina koja dobro promisli prije nego što zagalami. No kada zagalami, to onda odjekne nadaleko i naširoko. Fadil Novalić ponio se u sudnici Suda BiH kao ranjen, ali ponosan insan, a Bošnjaci to razumiju, jer su i sami stotinu bivali stotinu puta ranjeni, ali opak ostajali ponosni.

I ovaj slučaj, kao i mnogi slični prije njega, pokazao je da mnogi koji bi htjeli biti bošnjački lideri uopće ne razumiju Bošnjake, ne razumiju njihove kolektivne i dubinske osjećaje. Mnogi od tih samoprozvanih lidera, ti karakterni, moralni i politički patuljci koji misle da su veći i od Gazi Husrev-bega, spoticali su se od servilne dragosti žureći da se što prije stave u službu jedne Gordane Tadić, te tako pomognu HDZ-u da preuzme vlast u Federaciji BiH. Žalosna je sudbina i oskudna je pamet tih liderčića koji uopće ne razumiju da bi u takvoj državi, u kojoj Gordana Tadić tuži i sudi po Čovićevoj volji, upravo oni prvi bili već sutra smijenjeni samo kada ne bi bili poslušni Draganu Čoviću.

Mnogo je toga pretrpio bošnjački narod, mnogo je problema u njemu, ali jedno je sigurno: svaki put kad se Bošnjake pokuša poniziti, velika većina pripadnika tog naroda ipak pokaže refleks otpora, ponosa, prkosa, zdrave pameti i dobre političke prosudbe. Bit će da je to zapravo jedino što ga čuva od trajnog sklapanja kliješta u kojima se nalazi.

PROČITAJTE I...

U redovnim intervalima na bh. političkoj sceni javljaju se političke stranke koje s čarobnim štapom nude instant-rješenja za navedene strukturalne probleme i imaju mnogo zajedničkih karakteristika. Kao prvo, to su stranke jednog lica vođene harizmatičnim ličnostima. Posebno na početku imaju snažnu podršku od medija i međunarodnih faktora s ciljem rušenja nacionalnih stranaka; u ovom slučaju SDA. Iako se osnivaju samo u Sarajevu i djeluju isključivo na područjima gdje su Bošnjaci većina, oni obećavaju radikalne promjene u državi; ekonomski prosperitet, državu bez etničkih podjela, društvo bez korupcije i nepotizma. Drugim riječima, obećavaju raj na zemlji samo kad oni dođu na vlast

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom potpisivanja mirovnog sporazuma između Armenije i Azerbajdžana posredstvom Rusije o okončanju oružanog sukoba u spornoj regiji Nagorno-Karabakh/Artsakh pripremio analizu aktualnih događanja. Iz analize „Sukob Azerbajdžana i Armenije 2020: Povratak Rusije na Kavkaz - kraj rata između Armenije i Azerbajdžana“ objavljujemo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!