fbpx

Putna infrastruktura koja je unijela polet među Bošnjake općine Srebrenica

“Nama je odlazak u Srebrenicu sada olakšan. Zamislite da imate 20 kilometara makadama i 20 kilometara asfalta, kuda je lakše?! U zimskim uvjetima, dok je bio makadam, mi nismo mogli ni doći do Srebrenice. Morali smo se spustiti u Miliće pa doći u Bratunac i onda u Srebrenicu. Sad je sve lakše. Mi smo sada za nekih pola sata kod Opštine u Srebrenici. Ljudi se ovdje bave poljoprivredom, stočarstvom, trgovinom, malinarstvom. Normalno da će biti lakše prodati sve što se proizvede ovdje. Do sada zbog samog lošeg puta nismo imali ljudi spremnih da investiraju, ali sada će to biti drugačije”

 

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Kada se u javnosti govori o Srebrenici (i drugim podrinjskim mjestima, ali pogotovo o Srebrenici), onda se može steći dojam kao da se govori o nekom pustom mjestu, “gradu duhova”, mjestu gdje su nekad živjeli ljudi i slično. U predizbornom vremenu opet je po strani stavljen život običnog čovjeka, a govori se o “biračima”. Ipak, ljudi su se vratili u Srebrenicu, djeca se rađaju i odrastaju. Bez prestanka traje borba za bolje sutra. U toj borbi svaki infrastrukturni projekt, svako radno mjesto, svaka uređena njiva, izgrađena kuća jesu napredak. Infrastrukturni projekti od ključne su važnosti za opstanak Bošnjaka na istoku Bosne. Jedan takav projekt od ključne važnosti za Srebrenicu završen je prije nekoliko dana.

Naime, nedavno su završeni radovi na asfaltiranju puta na relaciji Brda – Žutica u MZ Sućeska. Nije to samo jedan lokalni put, nego je to put koji je povezao dvije susjedne općine Srebrenicu i Miliće. Asfaltiranjem ove dionice puta MZ Sućeska u potpunosti je spojena asfaltnim putem i sa Srebrenicom i s Milićima, što je svakako ogroman značaj za ljude na ovom kraju.

“Ovaj projekt značajan je strateški da poveže dva dijela općine Srebrenica i da poveže dvije općine. Ova posljednja dionica asfaltiranja puta koštala je blizu 380 hiljada KM, od čega je 10 posto bilo učešće općine, a 90 posto sredstava učešće je Federalnog ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe. U ovom je mandatu na ovom putu urađeno oko šest kilometara puta, a prije toga desetak. Ovo će, nadam se, poboljšati uvjete i kvalitet života naših ljudi koji su se vratili, doprinijet će intenzivnijem razvoju ovog kraja, što je svakako bio jedan od naših ciljeva”, rekao je Edin Ramić, federalni ministar za izbjeglice i raseljene osobe.

Hamdija Husejinović, predsjednik MZ Sućeska, kaže da je završetak asfaltiranja puta od Srebrenice do Žutice historijski trenutak.

“Sućeska je najveća mjesna zajednica i rasprostranjena je na velikoj površini. U proteklim godinama Federalno ministarstvo izbjeglica uradilo je i određene priključne puteve, što je olakšalo život na ovom kraju. Povratnici su najzaslužniji što se rade putevi, jer da nije njih, ne bi bilo ni svrhe raditi. Ukupna dužina puta koji je u proteklim godinama urađen blizu je 20 kilometara od Srebrenice do Žutice. Sigurno da će ovaj put doprinijeti tome da će ljudi obnavljati svoje kuće i svoja imanja”, kaže Husejinović i dodaje da je još posla koji se mora uraditi.

“Kada riješimo neke manje infrastrukturne radove u našoj mjesnoj zajednici, sigurno da će to doprinijeti da mladi ne odlaze, nego da svoju djecu rađaju u Sućesci. Nadamo se da će se urediti igralište kod škole u Žutici, kao i pristupni put u Sućesci prema školi. To je jedina škola koja nije asfaltom povezana, što svakako treba riješiti. Nije to velika dužina, radi se o 700 metara. Mi moramo da se borimo. Ovi ljudi su svojim povratkom riješili da se bore, a svojim opstankom pokazali kako ta borba izgleda sve ove godine i još uvijek traje”, ističe Husejinović.

Koliko znači povezivanje Sućeske asfaltnim putem sa Srebrenicom i Milićima, najbolje znaju stanovnici koji žive u ovom kraju. Među prvim povratnicima na ovaj kraj vratila se porodica Hafizović. Halid i Hanifa djecu su othranili na svom ognjištu. Nažalost, Halid je umro prošle godine, a Hanifa danas živi sa sinom i njegovom porodicom.

“Ne mislimo ići nigdje odavde, ovdje ćemo da živimo kao i svih ovih godina. Živimo od svog rada, držimo stoku, maline, bavimo se poljoprivredom. Borimo se, radimo da imamo sebi za svoju porodicu. Da se provodimo, ne provodimo, ali se ne patimo. Najljepše je u svom”, rekla je Hafizović.

“Put je velika prekretnica u životu ljudi koji žive u ovom kraju”, kaže Muhamed Alić, koji s porodicom živi u mjestu Meraje (MZ Sućeska).

“Nama je odlazak u Srebrenicu sada olakšan. Zamislite da imate 20 kilometara makadama i 20 kilometara asfalta, kuda je lakše?! U zimskim uvjetima, dok je bio makadam, mi nismo mogli ni doći do Srebrenice. Morali smo se spustiti u Miliće pa doći u Bratunac i onda u Srebrenicu. Sad je sve lakše. Mi smo sada za nekih pola sata kod Opštine u Srebrenici. Ljudi se ovdje bave poljoprivredom, stočarstvom, trgovinom, malinarstvom. Normalno da će biti lakše prodati sve što se proizvede ovdje. Do sada zbog samog lošeg puta nismo imali ljudi spremnih da investiraju, ali sada će to biti drugačije. Ljudi iz dijaspore više će dolaziti, pa urediti svoja imanja. Sve je to osporavala do sada loša putna komunikacija. Moj brat gradi veliki objekt, farmu kapaciteta 80 hiljada pilića, gdje će biti zaposleno desetak osoba. Nadam se da će i drugi krenuti njegovim primjerom. Put donosi bolji i lakši život, u to smo sigurni”, kaže Alić.

Putna komunikacija od Žutice do Srebrenice značajna je i zbog obilježavanja 11. jula. Naime, ova putna komunikacija snese veliki teret jer se zbog gužvi vozila usmjeravaju ovim putem.

Drugi primjer istrajnosti i borbe drugi je kraj Srebrenice i mjesto Luka. Naime, u ovom mjestu je 2009. godine izgrađena školska zgrada, ali učenici nikad nisu sjeli u školske klupe, nego su morali putovati 25 kilometara u jednom pravcu do Podravanja. Tako je to trajalo godinama, sve dok je u Podravanju bilo učenika. Međutim, ove godine u Podravanju, gdje žive stanovnici srpske nacionalnosti, više nema djece koja pohađaju školu, ali djeca iz Luke nastavila su da putuju u školu iako u svom selu imaju izgrađenu školsku zgradu.

Uslijedio je protest roditelja, pismeni upiti nadležnom ministarstvu (koje je svih proteklih godina bilo nijemo na zahtjeve roditelja djece iz Luke i Kruševog Dola) i odobreno je da od sljedećeg polugodišta s radom počne škola u Luci koju će pohađati tri učenika. Od sljedeće školske godine će ih, prema informacijama iz Luke, biti sedam u školskim klupama. Istrajnost hrabrih Lučana i Kruševljana najbolje pokazuje kako se običan čovjek bori za svoju zemlju, svoju rodnu grudu. Sve je to još više fascinantnije kada se zna da je Luka od centra Srebrenice udaljena više od 50 kilometara, a da je polovina tog puta makadam.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!