Pudarićev poziv na linč bosanskog jezika

Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.

SDP je jedna od onih stranaka koja se ama baš svaki put kada dođe na vlast potrudi potvrditi sve strahove i zebnje svojih kritičara. Štaviše, ponašanje nekih SDP-ovih kadrova bude toliko štetočinski kontraproduktivno da, pored štete koju redovno nanesu, prije svega bošnjačkim interesima i političkim pozicijama, proizvedu i negativne efekte za partiju kojoj pripadaju pa je i na nekoliko godina otjeraju na političku marginu.

Upravo je takve vrste tekst nekadašnjeg generalnog sekretara SDP-a Svetozara Pudarića u Oslobođenju u kojem pokušava da navrat-nanos legitimizira i legalizira namjeru izbacivanja bosanskog jezika iz NPP-a u Kantonu Sarajevo i etabliranje i ozakonjivanje nekakvog nepostojećeg zajedničkog jezika.

Pudarić, koji se inače izjašnjava kao Srbin i koji je bivši potpredsjednik Federacije BiH iz reda srpskog naroda, ipak je po vlastitom izboru odlučio da se kao roditelj izjasni za navodno sva tri jezika. Svetozar Pudarić već ima historiju takvih performansa, kad na populistički način pokušava ispravljati krive Drine (poput navodne kandidature za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda iako živi u FBiH).

No, on sada ne želi da signalizira svoju vrlinu samo za svoj račun, niti da svoj vlastiti identitetski izbor sačuva samo za sebe i vlastitu porodicu, on ga želi nametnuti svim građanima Kantona Sarajevo, od kojih su ogromna većina Bošnjaci. Pudarić, inače poznat po skandaloznoj tvrdnji da “samo bošnjački nacionalizam može uništiti Bosnu i Hercegovinu”, izgleda da se odlučio boriti protiv “bošnjačkog nacionalizma” tako da onemogući “podjelu djece u školama” tako što će onemogućiti govornike bosanskog jezika, tj. Bošnjake, da im djeca izučavaju vlastiti jezik kroz predmet takvog imena.

Sve je to pomalo ironično jer je Pudarić svojevremeno tvrdio da je temelj Bosne i Hercegovine “inkluzivna višenacionalna zajednica koja uvažava razlike, podstiče sličnosti i podržava višeslojne identitete njenih stanovnika”, a što su vrijednosti koje su navodno ugrožene “bošnjačkim nacionalizmom”.

Da bi danas, u ime zajedništva i borbe protiv podjela, atakovao upravo na te iste “razlike i višeslojne identitete”. Ispada da za Pudarića svi osim Bošnjaka imaju pravo da budu različiti i imaju višeslojne identitete. Bošnjačko pravo na različitost i identitet izgleda da pripada u domen “bošnjačkog nacionalizma” koji ugrožava Pudarića pa bi Srbin Pudarić da ga se prvo konsultira o tome koliko i gdje Bošnjaci mogu i smiju prakticirati vlastitu posebnost.

Koliko je zaista Pudarić ostrašćen u svojim namjerama, ali i šta je zaista politička platforma SDP-a na nivou Kantona Sarajevo, pokazuje i njegov poziv SDP-u da djeluje “jer je javno preuzeo obavezu da će ovu instrukciju ukinuti čim formira vlast s građanskim i narodnjačkim strankama na novom, programskom konceptu.

Pa, gospodo – sad je vrijeme da pokažete da djelom stojite iza izgovorenih riječi!” Na ovakve otvorene pozive na diskriminaciju Bošnjaka od ideološke manjine iz frankenštajn-koalicije možemo samo poručiti: No pasarán!

PROČITAJTE I...

Bošnjačka djeca mogla bi uskoro učiti o tome da ne traže životne uzore i primjere u herojima Izetu Naniću, Safetu Zajki ili Midhatu Hujduru, ili svojim očevima i djedovima koji su vlastitim životima stali da brane ovu državu i narod, već da se ugledaju na “pacifiste” koji su nosali Titove fotografije, plakali za bratstvom i jedinstvom, tražili mir i podržavali puč velikosrpske JNA, koja bi “skinula nacionaliste s vlasti”, i to sve dok su velikosrpski zločinci, zajedno s tom istom JNA, već masovno ubijali Bošnjake i provodili velikosrpsku genocidnu politiku vojnim sredstvima

Učiteljica Ismeta Frašto ističe da nikada niko nije došao da pokaže kako se inkluzija provodi u radu s djecom. “Sami se nosimo s inkluzijom. Inkluzija je razred u razredu. Dva programa istog predmeta. Sve je individualno, od djeteta do djeteta”, naglašava Frašto i dodaje da, kada je riječ o Ajni Šabotić, ona je bila socijalizirana djevojčica, čak i više u odnosu na ostalu djece, pa uspostavljanje interakcije s njom nije bio problem

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!